O slobodnim danima i neslobodnim ljudima

U idućih 7 dana čekaju nas 3 državna blagdana koji bi povukli 3 neradna dana kada bi “pali” na regularne radne dane.

Danas je Tijelovo, jedan od kreativnije besmislenih “blagdana”;

Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa).

Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica Sveta Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.

Dan antifašističke borbe je u nedjelju i meni je neradni dan. Određenim ljudima nije – osim liječnicima i policiji, ovi su dani itekako radni prodavačima u trgovačkim centrima i supermarketima. U ovaj tren rade svi centri u Zagrebu i što je najgore, nisu prazni. Ne biste vjerovali koliko ljudi se njima potuca jer jednostavno nemaju što pametnije raditi. Najtužnije mi je vidjeti kako ljudi na Badnjak do zadnje minute rada centara još uvijek zuje po centrima i zaštitari ih moraju doslovno gurati van. Nisam religiozna i Badnjak per se malo mi znači, ali ako me posao ne veže na takve dane, u dobrom sam društvu i udaljena sam maksimalno moguće od trgovačkih centara. Isto vrijedi i za bilo koji drugi neradni dan – volim svoje slobodno vrijeme i ne trošim ga na stvari koje ga nisu vrijedne.

Već jedan period odbijam ulaziti u sve trgovine nedjeljom i na blagdane. Nastojim maksimalno koliko je moguće obaviti sve kupnje regularnim radnim danima, a subotu popodne i nedjelju provesti uz Lazića, u kući ili na motoru u nekakvoj vožnji. Iznimni slučajevi postoje, ali zbilja su rijetki (do te mjere da u ovaj tren ne mogu navesti kada sam zadnji put otišla kupiti nešto u trgovinu nedjeljom) i tendiraju nuli. Što može biti toliko hitno i je li mi sila?

Ne zaboravite, dokle god ulazite centre na vama neradne dane, pri prolasku na vratima centra bilježi se svaki vaš prolazak a svaki “bing” koji ga prati biva zabilježen, statistički procesiran i iskorišten da bi centar definirao radno vrijeme koje u konačnici dovede do 5 neradnih dana u godini (5 dana u kojima je centar potpuno zatvoren, da, i to je moguće). Razmislite želite li to kome. Meni je čak bilo i poštovanja vrijedno kako smo pri prolasku kroz Austriju u neku ruku ostali gladni jer u nedjelju nismo našli ništa otvoreno. Nismo bili gladni gladni (prvo pravilo vožnje na motoru pažnja je da ne ostaneš bez hrane i vode), ali da nam je mogla dobro doći boca kakve hladne mineralne ili zanimljiva gricklaica – možda i je. Ali, je li nam bila nužno potrebna? Nije.

Nabavite život. Upišite aikido, ispišite aikido jer želite naučiti voziti bicikl downhill, slikajte nogama, uzgajajte sirne kulture, čitajte, pišite, kuhajte – ali nemojte provoditi slobodno vrijeme na blejanje u nešto što nije vrijedno vašeg vremena.