Recikliranje mlijeka?
Dobila sam na mail suludu forwardušu. Imam jedan mail folder specijaliziran samo za gluparije čiji subject ima prefiks FW i pokrivaju “smiješne” gifove, “smiješne” clipove sa kompresijom da bog sačuva, “smiješne” slike i “smiješne” prezentacije (da, ja sam jedna od onih kojima je još uvijek žao izvrijeđati na pasja kola one koji šalju takve stvari) ali ovo je viši nivo, i kako vidim, uzima maha.
Koliko brzo biste povjerovali kad pročitate informaciju kako je mlijeko koje pijete reciklirano?
Izvjesni Andrej Gregori
Za sve one koji još piju (reciklirano), mlijeko …
Mlijeko sa isteklim rokom šalje se natrag proizvođaču, koji ima zakonsko dopuštenje da ponovi proces pasterizacije na 190 stepeni, te da ga vrati natrag na tržište. Prema zakonu, taj proces može, da se ponavlja do pet puta. Proizvođač je dužan objaviti koliko puta je ponovio ovaj proces i on ga obično objavi ,ali na svoj način, znajući da niko ne pita dali je bilo kupljeno mlijeko prerađeno više puta. Tajna je napisana na dnu kartonske kutije sa sitnim brojevima.
Pretpostavimo da je napisani broj 12345, nedostajući broj označava koliko puta je mlijeko bilo reciklirano. Recimo 12 45, broj 3 nedostaje – to znači da je mlijeku 3 puta protekao rok i toliko puta je bilo ponovo prekuhano. To nije sve, jer u paketu sa 12 tetrapaka, nekim kutijama nedostaju brojevi, a u drugima ne. Ipak, to znači da je cijela pošiljka tretirana jednako. Na taj se način, tvrtke dobro bogate i to tako što recikliraju pokvareno mlijeko na račun onih koji snose posljedice, a to smo naravno mi koji pijemo, ono što pijemo.
dr. Andrej Gregori
Zavod za naravoslovje
(Institute of Natural Sciences)
Ulica bratov Učakar 108
1117 Ljubljana
VAT: SI30620961
Slovenija – EU
tvrdi da je ovo surova stvarnost.
I inače nesklona vjerovanju u teorije zavjere oko svega, ičega, svačega i koječega, dala sam si truda pa sam odlučila napisati mali tekstić na ovu temu. Mlijeko baš i ne pijem, ali me zabavlja način razmišljanja autora dotične izjave.
Pitanje koje se odmah i samo nameće, je li uopće moguće reciklirati mlijeko?
Mlijeko je tekući sekret mliječnih žlijezda sisavaca. 85-90% čini voda, ostatak je suha tvar sastavljena od lipida, proteina (kazein, proteini sirutke – albumini, globulini), laktoze, vitamina (A, D, E, K, C, B kompleks) i minerala (K, Ca, P, Na, Mg, Zn, Br, Se, Fe…). Pri 20°C ima gustoću 1,028-1,034 g/cm3 i kiselost 6,5-6,7. Po dolasku u industriju za preradu prolazi procese filtracije (fizikalnog odstranjivanja nepoželjnih čestica), klarifikacije (uklanjanje nečistoća i mikroorganizama u bubnjevima pomoću centrifugalne sile), klasiranja prema količini mliječnih masti pomoću separatora, homogenizacije (ujednačavanje promjera globula mliječnih masti pod visokim tlakom), baktofugacije (uklanjanja mikroorganizama) i deaeracije ili deodorizacije (uklanjanja plinova CO2, N2, O2 tj. nepoželjnih mirisa).
Budući da je izrazito sklono kvarenju, nužna je termička obrada. Pasterizacija je proces izlaganja mlijeka temperaturama oko 60°C, pri čemu se uništava dio mikroorganizama i inaktiviraju se enzimi koji bi inače potaknuli kemijske reakcije kvarenja. Sam proces zagrijavanja uništava dio nutrijenata, kao što su vitamini B12 i C, no itekako utječe na trajnost mlijeka. Sterilizacija je srodan proces sa srodnom svrhom, no mlijeko se izlaže nešto višim temperaturama i trajanje je dosta kraće. Uglavnom se vrte oko 130°C i kao posljedicu imaju nešto veći gubitak nutrijenata. Ovo mlijeko je poznato i kao trajno, koje možemo vidjeti izvan hladnjaka po trgovinama.
Što bi se dogodilo kad bismo izložili mlijeko temperaturi pasterizacije pri 190°C, koju spominje naš vrli Gregori?
Za jednog doktora sa područja prirodoslovlja smatram neoprostivim da osnovnoškolski pojam pasterizacije poistovjećuje sa 190°C, no zadržimo se na mlijeku. Realno, pri toj temperaturi bi čak i ispravno mlijeko gadno stradalo. Za početak bi posmeđilo i potamnilo zbog karamelizacije laktoze pri visokoj temperaturi. Proteini bi koagulirali i od mlijeka napravili gusti fluid. Nutrijenti bi uglavnom propali i od takve namirnice napravili nešto što ne nalikuje ničemu. To ne bi bilo mlijeko.
Mlijeko kojemu je istekao rok trajanja je prošlo procese lipolize (razgradnje masnoća) i proteolize (raspadanja proteina). Postoji cijeli niz sojeva bakterija koje podržavaju i odrađuju spomenute procese. Već malo “načeto” mlijeko nije pogodno za daljnju obradu jer dolazi do grušanja kod pasterizacije – zamislite sada zagrijavanje pokvarenog mlijeka na 190°C. Pomislite na pojačavanje mirisa plinova koji nastaju pri samom kvarenju, gustu amorfnu masu koja se krčka i tehnologiju koja bi od spomenute guste smrdljive mase trebala napraviti čisto bijelo mlijeko.
Mislite li da se to može obaviti jednom, kamoli 5 puta koliko nepoznati zakon koji Gregori spominje?
Šteta koja pri kvarenju nastaje je ireverzibilne prirode. Ne možeš prekuhavanjem i dokuhavanjem popraviti uništavanje na molekularnoj razini, da ne pričam o popravljanju štete samog prekuhavanja pri visokim temperaturama.
OK, a što znače brojevi na dnu tetrapaka?
Broj prošlih recikliranja samog tetrapaka kao ambalaže? Jok. Pogledajte shemu koja prikazuje građu i slojeve tetrapaka:
pa recite, jel se ovo čini jednostavnim, praktičnim i (jako bitno!) jeftinim kad pomislite na tisuće tona praznih tetrapaka koji čekaju da budu prerađeni i ponovno upotrijebljeni?
Realnije je da brojevi predstavljaju nekakav tip ili kategoriju tetrapačnog materijala u industriji koja proizvodi tu ambalažu. I to je sve. No, to nije zabavno. Uvijek je zabavnije izmišljati strašne priče i sastavljati mitologiju novog doba, koja zbog globalizacije nadilazi područje malog sela. Uz sve, znam da u ovaj trenutak u državi u kojoj je i sam bivši premijer sebično pohlepno govno prosječan čovjek po gravitaciji razmišlja da malo toga funkcionira kako treba, ali ne treba biti naivan. Razmislite malo prije nego shvatite ozbiljno priče o Babarogi.
Ajme, napokon. Prije nekoliko mjeseci na lokalnom forumu na kojem često visim iskrsnula je slična tema o mlijeku koje se reciklira. Kako je jedno 99 % forumaša tog foruma naivno i vjeruju u svaku budalaštinu koja se pojavi na internetu tako su zagrizli i za ovo. Prvo što sam napravila je to da sam potražila oznake koje bi odgovarale onima koje se navode u paranoičnom tekstu. Nisam ih našla i to sam napisala ljudima, ali je odgovor bio nešto tipa: neki proizvođači recikliraju mlijeko, a neki ne. Ugl. mogu li tvoj tekst kopirati na taj forum, naravno s navedenim izvorom teksta?
99% forumaša raznih foruma je debelo prenaivno i zbilja će progutati svašta. Nemoj mi navući pacijente na svart, molim te
Ma neće oni. To bi im bio napor. Žuta štampa se čita -.-‘
ti si naivna kao i ostatak svih vas koji se prave pametni a nisu sposobni shv.problem, mlijeko se reciklira u hrvatskoj zadnjih 20 godina o čemu ti pričaš???
Heh, očito o ničemu.
Kravlje mlijeko nije za ljude nego za telad. Zatim, pitaj boga od čega prave sir. Da ga rade od mlijeka bio bi daleko skuplji. Isto vrijedi i za jogurte. Mlijeko i jogurti imaju rok trajanja nenormalno dug. Voćni jogurti su prekrcani šećera, a šta da kažemo za ekstra velike komade voća?Industrija mlijeka je velika prevara.
Kesha, redom,
– mlijeko je OK za one koji nemaju problem sa laktozom. Ako ga netko želi piti, pa makar crko zbog njega, tko smo mi da mu forsiramo & namećemo drugo tj. SVOJE mišljenje?
– pokvareno mlijeko je beyond popravak. Probaj raditi sir od svježeg i pokvarenog mlijeka u kućnoj radinosti.
– za šećer se slažem, ni meni nije drag, ali, računaj da bi jako malo osoba kupovalo nezaslađeni voćni jogurt. Šećer je tu, kako bi netko rekao, “Jer ste vi to tražili” :), industrija je podesila proizvod željama potrošača (točnije, prema traženosti određenih proizvoda) a ne po nekom svom kinky nahođenju.
– industrija mlijeka – kao i svaka druga industrija. Jučer je na nišanu bila mesna, danas mliječna, sutra će netko nastojati deplasirati industriju tofua, rižinog mlijeka i ječmenog slada.
Ne vjerujem u hype oko ničega, vodim se unutrašnjim osjećajem.
O velikim komadima voća – kvalitetniji voćni jogurti koji zapravo sadrže komade voća su uvijek i dosta skuplji od “običnih”, koji su zapravo obojano mlijeko sa četvrtinom šumske jagode. Imaš na policama obje skupine, postoji izbor za one koji su spremni platiti.
E, ali tu je problem.
Kad ljudi čuju da litra _čistog_ soka brusnice košta 60-ak kuna, rolajzaju. Oni bi brusnicu za cijenu soka jabuke (cca 10-15 kuna). JBG. Sirovina košta, zbilja je glupo očekivati da će takve stvari platiti sićom.
Čak je i sam Gregori priznao da on nema veze sa mailom koji je kružio, nevjerojatno je kako su ljudi popljugali priču.
Čuo sam o tom recikliranju pa sam odlučio to provjeriti. Priča ovog gore dr ima rupa ali i Ivanino objašnjenje također ima nekih nejasnoća. Mene zanima šta se radi sa mlijeko koji nije pokvareno ali mu je istekao rok trajanja. Istek roka trajanja neznači i nužno pokvareno mlijeko. Što se tiče brojeva na dnu mislim da to nema veze sa mlijekom jer će te to naći i na sokovima.
Šta se tiče sokova, ja imam informaciju da broj na boci soka određuje koji su hormoni sastojci te plastične boce, te se ti hormoni, s vremenom, otpuštaju u sok ili šta već je unutra.
Ako je to jedina “rupa”, onda problema nema
Nažalost, ne postoji neki sustav selekcije pri reciklaži. Mlijeko završava tamo gdje i tetrapak. Teško da će se naći netko tko izlijeva iz svakog tetrapaka to mlijeko i onda se dalje nateže sa njim.
To, sa recikliranjem, pogotovo predstavlja baljezgariju jer zašto bi se netko natezao sa slanjem mlijeka nazad u tvrtke – što sa onime koji dolazi izvana (a toga ima dosta)? Misliš da može prijeći granicu mlijeko kojem je istekao rok? Ogroman je protokol i za ispravno. Srećom, ja osobno vjerujem u kontrole ispravnosti prehrambenih namirnica.
Radila sam u trgovini, otpisano mlijeko obično po sniženim cijenama kupuju prodavači.
Samo malo – što je autor ovog članka htio reći?
Reciklirano u naslovu je potpuno nebitno (šala ili neuspjela poredba email autora). Puno bitnije je da li je to istina da se mlijeko pasterizira nekoliko puta ili je to samo broj sloja tetrapaka. Vi i sami navodite da mlijeko gubi na hranjihovosti već i kod 60 stupnjeva. Sada ja kako laik zaključujujem da se nakon 3 takva zagrijavanja mlijeko pretvara u bijelu vodu sa hranjivim tvarima u tragovima. To je ključno pitanje – jel to istina ili ne? Brojevi na tetrapaku, pogrešni naslov i sl. su nebitne stvari. A po članku vidim da niti Vi niste sigurni što ti brojevi znače.
Ako se mlijeko pasterizira više puta, da li dali svom djetetu ono koje je tako obrađeno jednom ili 3 puta??? To je poanta, jer voda iz pipe je puno jeftinija i još uvijek pitka kod nas pa čemu mlijeko koje nema nutrijenata???
Gle, ako ćeš mi se hvatati za semantiku, po toj logici ću ja tvoj komentar proglasiti nekoherentnim i promašenim. Sve sam napisala što mislim i vjerujem u to, neke stvari sam i ponovila komentirajući. Ne da mi se debatirati, ali ću ti dati pravo da vjeruješ u ono što hoćeš i poželjeti ti sretan život
Ovo je bio jedan komentar
”Samo malo – što je autor ovog članka htio reći?
Reciklirano u naslovu je potpuno nebitno (šala ili neuspjela poredba email autora). Puno bitnije je da li je to istina da se mlijeko pasterizira nekoliko puta ili je to samo broj sloja tetrapaka. Vi i sami navodite da mlijeko gubi na hranjihovosti već i kod 60 stupnjeva. Sada ja kako laik zaključujujem da se nakon 3 takva zagrijavanja mlijeko pretvara u bijelu vodu sa hranjivim tvarima u tragovima. To je ključno pitanje – jel to istina ili ne? Brojevi na tetrapaku, pogrešni naslov i sl. su nebitne stvari. A po članku vidim da niti Vi niste sigurni što ti brojevi znače.
Ako se mlijeko pasterizira više puta, da li dali svom djetetu ono koje je tako obrađeno jednom ili 3 puta??? To je poanta, jer voda iz pipe je puno jeftinija i još uvijek pitka kod nas pa čemu mlijeko koje nema nutrijenata???”
a ovo odgovor na taj komentar
”Gle, ako ćeš mi se hvatati za semantiku, po toj logici ću ja tvoj komentar proglasiti nekoherentnim i promašenim. Sve sam napisala što mislim i vjerujem u to, neke stvari sam i ponovila komentirajući. Ne da mi se debatirati, ali ću ti dati pravo da vjeruješ u ono što hoćeš i poželjeti ti sretan život ”
Jadno, nema šta. Čim treba da se upotrebe makar dve funkcionalno spojene nervne ćelije, odmah sve postaje koherentno i promašeno, ili se počne sa korišćenjem tih pojmova.
[…] http://svartberg.org/mif/recikliranje-mlijeka […]