Sarracenia?

… and the histolysis continues

Približava mi se rođendan a pokloni su već krenuli stizati. Dobila sam još jednu biljku sa karakterom

np: NINE INCH NAILS – ghosts

Životni staž se puni, a ni prozorske daske nisu puste. Evo mog najnovijeg fotosintetičkog-no-ipak-krvožednog stanovnika, mesožderke roda Sarracenia:

Elegantni stroj za ubijanje je u stan ušao u par sati i odmah je presađen u mješavinu treseta i perlita u podjednakim omjerima. Inače potječe sa američkog kontinenta i otkrivena je nedugo nakon Columbovog iskrcavanja. Listovi su metamorfirani u čaškaste lovke

iz kojih se širi kukcima zanimljiv miris. Sa unutrašnje strane se nalazi tanak voštani sloj koji plijen nepovratno usmjerava u kemijski vrlo agresivnu sredinu koja ostavlja samo egzoskelet.

Relativno je nezahtjevna – za razliku od Nepenthes kojoj više odgovara lagana sjena, traži jako puno izravnog svjetla. Potrebno je osigurati konstantnu uronjenost posude u vodu, apsolutnu zabranu dodavanja hranjiva i izbjegavanje zalijevanja vodom iz gradskog vodovoda zbog kamenca koji remeti pH supstrata. Također, nije poželjno ubacivati dodatno kukce niti procijeniti kako je vrijeme da Sarracenia dobije komad purećeg bataka. Takvo što se ne radi jer biljka još uvijek vrši fotosintezu i nema potrebe za radikalnim potezima koje mogu rezultirati uginućima.

Sa Nepenthes sam imala problema pri presađivanju – uporno je odbijala rasti iz reznica, no već je bolje. Od jedne zasad imam dvije, odlično razvijene koje će za koji tjedan početi razvijati vrčeve.