Savjest?

Recenzija očajno lošeg filma Right before her eyes a.k.a. In Bloom, sina Šestog čula i Elephanta.

np: ARCH ENEMY – dead eyes see no future

Right before her eyes proširuje radnju koja se vrti oko filma Elephant, tragedije Columbine srednje koja je neiscrpan izvor filmašima naoštrenima na kritiku američanskog naroda. Tanka i neinventivna priča prati događaje koji su prethodili AK-47 stradavanju u školskom WC-u i vrti se oko dvije prijateljice-sušte suprotnosti u karakternom kontekstu. Jedna od njih preživljava i proganja ju grižnja savjesti koja izjeda njen život iz snova. Flashbackovi su bezbrojni, većinom bespotrebni u ovolikoj mjeri – toliko repetiranje scena radi “boljeg razumijevanja” kontinuiteta radnje postaje nakon 44-tog puta iritantno, toliko da počinjemo pamtiti replike iz scenarija.
Film je mogao biti precizniji, dorečeniji i ne bi mu škodilo više “okusa”. Gluma je slaba, eventualne iskonske emocije isforsirane a radnja nezanimljiva. Čak i unatoč deus ex machina momentu na kraju filma.

Od glumaca prepoznajem Evan Rachel Wood, jednu od Mansonovih dragana koja je poznata po seriji Opet iznova, melodrama-cviležu koji ima vrijednu samo Selu Ward (i jednom davno Shanea Westa, proružnio se). Ovdje je u ulozi mlade divljakuše koja je u pohodu na svoju odraslost odlučila probati sve što može. 15-ak godina kasnije njen lik utjelovljuje Uma Thurman, koja je očito imala i boljih dana. Očaj živi.

Profulan film skroz. U biti, istaknuti bi trebalo jedino divnu uvodnu špicu. Ostatak jedva dobija 2/10.