Domaća zadaća: švedska Sedna

Vjerujem da znate kako je diljem područja Zagreba rasprostranjen Sunčev sustav – Sunce je u najužem centru, Merkur se nalazi u Margaretskoj (udaljen 75 metara), Venera je smještena na Jelačiću (141 m od Sunca), Zemlja je na zidu Sberbanka u Varšavskoj (193 m), Mars je u Tkalči (295 m), Jupiter u Voćarskoj nad Kvatrićem (1176 m), Saturn je u Račićevoj – na pola Petrove između raskrižja Jordanovac i Srebrnjak/Domjanićeva (1851 m), Uran je na Sigetu (3718 m), Neptun je na Savici na Kozari putevima (5833 m) a Pluton je nasađen na stup podvožnjaka na Aleji Bologne (7658 m od Sunca u Bogovićevoj).

Šveđani su bili vrlo kreativni i regularnoj devetki dodali su još pokoji patuljak-planet, komet i asteroid, pa čak i termination shock (najbolji prijevod koji sam uspjela pronaći je “udarni šok”). Ono što mi se u cijeloj priči najviše svidjelo i gdje su mi glasno zaškripale kočnice trenutak je nailaska na Sednu, jednog od patuljaka. Stoji na metalnoj konstrukciji u gradu Luleå, udaljenom 912 km sjeverno od Stockholma, a uobličena je u plavu kuglu promjera 10 cm.

Inače, mit o Sedni meni je jedan od najdražih,

Sedna bješe izvanredno lijepa djevojka koja je živjela s ocem. Zbog svoje ljepote po kojoj je bila nadaleko poznata je bila vrlo tašta i uobražena, kao i izbirljiva spram muškaraca koji su ju dolazili prositi. Otac ju jednog dana upozori kako više nemaju hrane i kako mora prihvatiti prosidbu prvog idućeg lovca koji dođe pred nju. Ignorirala je njegovu naredbu i nastavila češljati se, promatrajući svoj lik u odrazu bistre vode.
Nedugo nakon, njezin je otac primijetio lovca koji se približavao njihovoj nastambi, visokog i snažnog, odjevenog u krzno i pokrivenog lica. Sednin otac mu je prišao i ponudio svoju lijepu kćer. Iako se snažno opirala, lovac ju je uzeo, smjestio u kajak i odvezao prema otoku na kojem nije bilo šatora niti ikakvih logora, samo goli kamen. Lovac je stao pred nju i skinuo krzno sa sebe – nije bio ljudskog oblika već gavran pod krinkom. Pokušala je bježati, no gavran ju je zgrabio i odvukao na hladnu hrid. Sednin dom je postao goli kamen na kojem nije bilo ništa osim životinjskih dlaka i perja ptica u prolazu.
Gavran joj je donosio ribu, jedinu hranu. Bila je vrlo nesretna i često je plačući dozivala svoga oca. Hladni vjetrovi su nosili njene vapaje prema ocu koji se osjećao krivim zbog onog što je učinio. Stoga se opremio i krenuo spasiti ju. Veslao je danima kroz ledene arktičke vode dok ju nije primijetio na obali. Brzo ju je smjestio u čamac i krenuli su u bijeg od supruga-gavrana.
Nedugo nakon ih je gavran našao – krenula je bitka. Sednin otac je vitlao veslom dok gavran nije počeo udarati krilom po morskoj površini. Nastalo je strašno nevrijeme koje je bacalo maleni kajak po valovima. Otac, prestravljen, izbaci Sednu iz čamca u more želeći spasiti samo sebe. Borila se, trzala i odupirala dok je mogla u hladnoj vodi. Uspjela je doplivati do kajaka i uhvatila se ruba čamca. Njezin otac je uzeo veslo i počeo mlatiti njene prste unatoč njenom plaču da prestane, dok nije posustala i potonula. Od njenih polomljenih smrznutih prstiju koji su plutali na površini su nastali tuljani.
Uspjela je opet isplivati na površinu, moleći oca da ju primi u kajak. Opet je počeo veslom udarati njene ruke, koje su smrznute pucale na komade koji su potonuli na dno. Od njih su nastali kitovi i dupini.
Više se nije mogla boriti i potonula je na dno mora. Razočarana i istovremeno bijesna, postala je čuvarica mora koju prate tuljani i kitovi. Njena duga i gusta crna kosa je postala podmorski biljni pokrov koji njišu morske struje. Sednin bijes čini more uzburkanim i divljim, njena priroda čini oluje koje ubijaju mornare i ribolovce i stoga su pomorci držali do rituala u njenu čast. Šamani su ronili na morsko dno i češljali zapletene alge i biljke, smatrajući kako ju češljanjem njene kose odobrovoljavaju i smiruju. Tada ona pušta tuljane i kitove na površinu mora, gdje ih dočekaju lovci gladni podmorskog bogatstva. Nakon što bi lovci usmrtili tuljane, stavili bi im u usnu šupljinu par kapljica vode, čineći gestu Sedni koja im je dozvolila da nahrane obitelji.

i do ove ću Sedne, ako već ne trans-neptunske, sigurno otići. Moram ju vidjeti.