Blattaria, žohari

RAZRED Insecta, kukci

RED Blattaria, žohari

Žohari su uglavnom dorziventralno spljošteni i ovalnog oblika. Glava je postavljena ortognatno i štiti ju površina prsišta. Pojavljuju se krilate i beskrilne forme, no čak i krilate vrste ne lete uvijek. Glava nosi usni ustroj za grizenje i nitasta ticala visoke osjetljivosti na prisutnost malenih količina hrane. Cerci također pokazuju osjetljivost na strujanje zraka, tako da omogućuju pravovremen bijeg od opasnosti. Žohari imaju noge za hodanje prilagođene za vrlo brzo trčanje. Pokriveni su skliskom kutikulom koja ih čini teže osvojivim plijenom, a istovremeno štiti od desikacije.

STANIŠTA

Većina vrsta živi u tropskim predjelima, no zbog prilagodljivosti na razne životne uvjete se mogu naći širom svijeta.

PONAŠANJE

Osjetljivi su na svjetlost, aktivni su noću. Leucophaea madeira i Gromphadorhina portentosa mogu proizvesti zvuk.

VAŽNOST

Za širenje 25 vrsta je zaslužan slučajan komercijalni transport širom svijeta, među kojima se nalaze štetne vrste. Žohari su vrlo stare životinje koje se nisu puno promijenile unazad 320 milijuna godina, a fosilni ostaci ukazuju na predominaciju u Karbonu od prije 360 do 290 milijuna godina. Igraju važnu ulogu u ekosistemu, budući da jedu sve što se može pojesti zahvaljujući bakterijama i protozoama u probavnom sustavu. Pomažu dekompoziciju šumskog tla pokrivenog lišćem, kao i životinjskih fekalija.

ŽOHARI U TERARISTICI

Tropske i suptropske vrste žohara su vrlo atraktivne za terariste – kao hrana gmazovima i paucima i kao ljubimci. Većina terarista ih drži kao obroke za druge životinje, ali meni su baš zanimljivi kao kućni ljubimci, stoga slijedi kratki opis potreba žohara kao takvih.

Terarijska podloga je temelj svakog dobrog terarija. Žohari (tropske vrste koje držimo u terariju) u prirodi žive na prašumskom tlu, u vlažnoj masi lišća, plodova i ostalih biljnih organa u dekompoziciji. Jako se vole “ukapati” u podlogu, sakrivajući se od svjetlosti preko dana. Stoga je nužno osigurati nekoliko centimetara supstrata – idealna je strugotina, hoblovina i krupnija piljevina. Ona upija suvišnu vlagu i pomaže spriječavanju razvoja neugodnih podstanara. Debljina sloja ovisi o uzrastu žohara, ali minimum bi mogao/trebao biti bar 3-4 cm. Unutrašnjost se uređuje po vlastitom nahođenju, neki teraristi slažu redove kutija za jaja i slojeve novina no meni je daleko draži prirodni materijal, pa stavljam kore drveta, grane, komade drveta sa dupljama i sl.

Podloga

Skrovišta

Perforirani poklopac

Živi materijal

Kao terarij se koriste akvariji i transporteri. Momentalno mi je akvarij u pripravljanju, stoga privremeno koristim plastični transporter. Problem akvarija je u poklopcu, koji mora imati rupice radi izmjene plinova, no opet ne previše radi smanjenja gubitka vlage. Obzirom na plastični materijal, uzmem bušilicu i “borerom” promjera 4 mm i probušim nekoliko rupica.

Kao hranu je potrebno davati što raznovrsnije voće, povrće i lišće, a većina terarista savjetuje i pseću hranu zbog kvalitetnog sadržaja. Moji žohari, uz pseću hranu, dobijaju kukuruzne pahuljice, jabuke, kruške, banane, grožđe, odnedavno i maslačkov list koji mi dotad uopće nije pao na pamet kao namirnica. Također sam naišla na informaciju da je dobro dati osušenog kruha ili krušnih mrvica, prezli.

Žohari kao i sva živa bića, piju vodu (baš sad si mislim kakvu sam “veliku” istinu napisala, no hoću reći da sam se susrela sa raznim ljudima koji misle da kukci, pa i žohari i paličnjaci NE PIJU vodu), stoga je potrebno osigurati manje količine svježe vode. Najbolje ju je staviti u plitku posudicu i u nju staviti vatu. Tako će žohari moći piti vodu, a neće se utopiti. Važno je samo da stoji na nekoj podlozi koja neće dozvoliti vlaženje supstrata, uz redovito provjeravanje plijesni.

Temperature u terarijima moraju prelaziti 29 stupnjeva danju i pasti ispod 20 stupnjeva noću. Vlagu u terariju pojačavam malom posudicom ukopanom u hoblovinu, na čijem je vrhu učvršćena gaza – voda može isparavati i dodavati se bez odvajanja ovog improviziranog poklopca, a žohari neće pasti u vodu.

Čišćenje je nužno, što redovitije, jer žohari nisu životinje koje vole biti u onečišćenom okolišu. Sva hrana koju nisu pojeli se odstranjuje nakon 3 dana. Tako se spriječi razvoj bakterija i gljivica, čije prisustvo prijeti zdravlju “ergele”.

PORODICA Blaberidae

Blaberus discoidalis

PODRIJETLO

Srednja Amerika.

DIMENZIJE

Oko 4-5 cm.

SPOLNI DIMORFIZAM

Mužjaci su krilati i manji od ženki, koje imaju začetke krila.

ŽIVOTNI VIJEK

Discoidalisi kao nimfe provedu 3-5 mjeseci, kada se presvlače 7 puta. Nakon izlaska iz starog egzoskeleta su vrlo krhki i prozirni. No, nakon bivanja na zraku, postat će uobičajene boje. Nakon posljednjeg presvlačenja žive oko 12-24 mjeseca. Mužjaci umiru ranije.

Ootheca

Ženka

Mužjak

Blaptica dubia

PODRIJETLO

Južna Amerika – Argentina, Gvajana, Brazil.

OPIS VRSTE

Imaga su duga oko 4-5 cm. Spolno zreli su sa 3-5 mjeseci. Mužjaci imaju razvijena krila koja ne koriste za let, dok se kod ženki nalaze samo začeci krila. Smeđe su boje sa raznim šarama narančaste i smeđe boje, dok su tanka krila mužjaka crne boje.

ŽIVOTNI VIJEK

Odrasle jedinke žive do 18 mjeseci.

Pogled na trbušnu stranu

Nimfa

Nimfa

Krilati mužjak

Mužjak netom izašao iz starog egzoskeleta

Nekoliko generacija

Gromphadorhina portentosa, madagaskarski sikćući žohar

Imaga