Incident na planinskom prijevoju Djatlov
IvanaKada bi vam netko rekao kako su prije 50 godina na jednom od brojnih obronaka Urala u dubokom snijegu na -30C pronađena radioaktivnošću visoko kontaminirana trupla razodjevenih ljudi spaljene kože, od kojih jedno bez jezika, šator koji je rasječen nožem iznutra, kako biste reagirali?
Biste li se okrenuli i otišli dalje svojim poslom jer vam tema nije zanimljiva ili biste se, odmah nakon što ste čuli ovih par gorenavedenih činjenica, refleksno zakopali u podatke o incidentu, čitali forume, prevodili ruske iskaze i sve što vidite, samo da biste stvorili što potpuniju sliku o događaju jer vas zbilja zanima što se dogodilo? Moja reakcija je potonja. Iako sam svjesna da je nemoguće dobiti formalnu potvrdu što se dogodilo, moja znatiželja je ogromna. Jedini način da smirim kompulziju je hranjenje iste. Prvu noć nakon što sam čula za incident, nisam propisno ni spavala, budila sam se u jedno 40 navrata i sanjala kako prelazim prijevoj kojeg briju sniježni vjetrovi, sa Djatlovom ekipom.
Vidim da su i drugi imali raznorazne teorije o zbivanjima na Uralu, sa manje ili više smisla. Nekad je lakše razviti mitologiju nego uštekati razum. Tijekom vremena i uz dobranu podršku sovjetskog selektivnog mutizma, razvile su se cijele misterije, uplićući razne faktore, čak i izvanzemaljce. Probala sam znanje podebljati gledanjem dokumentaraca na ovu temu, no sa prvim spomenom “misterioznih izvanzemaljaca” gasila sam ih bez grča.
Nažalost, većina je inficirana upravo time. Nitko se niti ne trudi razmišljati dalje od toga. Izvanzemaljci su objašnjenje u situacijama kada nema objašnjenja.
Čitajte redom cijelu priču. Smatram kako je daleko prezanimljiva da ne završi ovdje, a ujedno radim i protutežu svim onim debilnim temama sa paranoja-foruma.
10 studenata, postdiplomanata Uralskog politehničkog instituta i njihovih prijatelja, skijaša i iskusnih planinara
- Igor Djatlov (22) – talentirani inženjerski mozak, kreativac i inovator, inicijator cijele ekspedicije. Poznat među prijateljima i poznanicima kao odmjerena osoba, nesklona brzim zaključcima. Prema napisima, zagrijan za Kolmogorovu, a vrijedilo je i vice versa.
- Zinaida Kolmogorova (22) – radioinženjerka, iskusna planinarka.
- Aleksandar Zolotarev (38) – vojni inženjer kozačkog podrijetla, najstariji član ekipe, vojnik koji je odslužio obranu u DSR.
- Ljudmila Dubinina (21) – strojarski ekonom, ljubiteljica putovanja, zaslužna za većinu fotografija živih prijatelja koje ćete vidjeti u ovom postu.
- Nikolaj Thibeaux-Brignolle (25) – civilni inženjer, rođen u kampu namijenjenom političkim zatvorenicima. Veseljak, prijateljski nastrojen i energičan.
- Aleksandar (Semen) Kolevatov (25) – fizičar, strojar metalurg; metodičan, pedantan, temeljit po karakteru.
- Rustem Slobodin (23) – atletski tip, mirne naravi, ljubitelj svirke.
- Juri Krivonišenko (24) – jedan od zaposlenika pogona Majak u zatvorenom gradu Čeljabinsku 40, koji je izišao na prvu liniju čišćenja nakon katastrofe.
- Juri Dorošenko (21) – student; iako je raskinuo vezu sa Kolmogorovom, održavao je dobre odnose sa njom i Djatlovim.
- Juri Judin – geolog, mineralolog.
odlučuje krajem siječnja / početkom veljače 1959. godine osvojiti vrh planine Otorten planine (jezikom lokalnog plemena Mansi, otorten = ne idi tamo), komadića sjevernog dijela uralskog lanca u Sverdlovsk oblasti. Po planinarskim kriterijima za procjenu zahtjevnosti, obzirom na godišnje doba u kojemu su krenuli prema Otortenu i uvjete u kojima bi se planinar tada nalazio, ruta je kategorizirana kao ona “III. kategorije, vrlo zahtjevna”.
(redom: Brignolle, Dubinina, Zolotarev, Kolmogorova;
Dubinina, Krivonišenko, Brignolle, Slobodin)
Znači, na planinarenje u totalnom zamahu ruske big ass hardcore zime krenulo je 10 mladih ljudi, očito fizički vrlo kompetentnih i tijekom vremena razvijenih sposobnosti snalaženja u prirodi. Na ovakvu aktivnost ne bi se odlučio prosječan čovjek – na obroncima Urala u spomenuto doba godine sve je, samo ne med i mlijeko. Pokušajte si predočiti: sunce zalazi rano, temperature debelo ispod nule su konstantne, sa svih strana briju hladni vjetrovi i mećave pa je i vidljivost smanjena, postoji opasnost od lavina, vjerojatno i divljih životinja koje možda dugo nisu uspjele pronaći nikakvu hranu.
Moraš imati vrlo jak motiv da kreneš na ovakvu ekspediciju i fizičku spremnost za sam zahvat.
Tijekom cijelog putovanja, doslovno od pakiranja zobene kaše u ruksake do svoje smrti, naši planinari vodili su osobni dnevnik koji je olakšao uvelike teoretiziranja okolnosti koje su prethodili njihovoj smrti. Tekstovi su sačinjeni od kratkih natuknicoidnih rečenica, slične onima koje pišem i ja kada putujemo na dulje relacije, samo da bih se kasnije mogla podsjetiti što se događalo točno kojim redoslijedom, a potom i pretvoriti ih u tekst koji će razumjeti svaki čitatelj svarta. Navest ću samo par rečenica izravno bitnih za priču, da si možemo u mislima složiti kontinuitet;
25.1. vlakom dolaze u Ivdelj. Put nastavljaju kamionom prema Vižaju, na ruti posljednjem naseljenom mjestu.
27.1. Juri Judin zbog bolesti odlazi ranije kući, ostatak kreće u divljinu.
![Dyatloff_group_poxod_arhiv_Alerseya_Koskina_14[1]](http://svartberg.org/wp-content/uploads/2013/05/Dyatloff_group_poxod_arhiv_Alerseya_Koskina_141.jpg)
![0_6059a_a95f3724_L[1]](http://svartberg.org/wp-content/uploads/2013/05/0_6059a_a95f3724_L1.jpg)
29.1. prolaze putanjom koju koristi Mansi pleme, prema rijeci Lozva (Lozvij), nailaze na nihove markacije i simbole po stablima.
![Daytloffz_group_27_Krivoniwenko[1]](http://svartberg.org/wp-content/uploads/2013/05/Daytloffz_group_27_Krivoniwenko1.jpg)
Nasred puta naišli smo na Mansi markacije. Mansi, Mansi, Mansi. Spominjemo ih sve češće. Mansi su narod sjevera. Zanimljiv i jedinstven narod. Naseljava sjeverne dijelove Urala, uz Tjumen regiju. Imaju razvijen pisani oblik komunikacije i ostavljaju karakteristične znakove po drveću.
31.1. uskladištili su u šumi na obroncima hranu za povratak.
Proveli smo noć na rubu šume. Vjetar dolazi sa zapada i prodorno je topao. Dijelovi bez snijega. Idemo dalje da ne bismo gubili na postignutoj visini. 4 popodne. Biramo mjesto za šator. Vjetar, nešto snijega. Visina nanosa je 122 cm. Umorni i iscrpljeni pripremamo bazu šatora. Vatrica nije dovoljna. Nismo iskopali rupu za vatru. Preumorni smo. Večerali smo u šatoru. Teško je zamisliti komfor na mjestu koje briju vjetrovi, stotinama kilometara od ljudi u kućama.
(iz dnevnika)
1.2. prilaze prijevoju, transverzali manje ili više nepravilnog oblika koje inače pri vrhu režu planine i koriste se kao put. U ovom slučaju, radi se o nomen est omen planini Holat Sjahl / Gora Mertvetsov / Planina mrtvih, 10 km sjevernije od planiranog Otortena. Juri Djatlov, vođa puta po kojemu je kasnije prijevoj i nazvan, zbog jakih mećava i slabe vidljivosti koje su prouzročile dezorijentaciju na planini (čitaj: gubljenje), sugerira podizanje kampa i odlaganje nastavka putovanja makar do jutra.
Prema statističarima, taj dan u regiji oko Otortena sunce je zašlo u 5 poslijepodne.
Djatlov nije želio vraćati se, moguće zato da ne gube na postignutoj visini.
U noći sa prijelaza 1.2. -> 2.2. dogodilo se nešto vrlo neobično. Nekoliko tjedana kasnije, nađen je sljedeći niz zanimljivih simptoma, nakon što su obitelji stradalih digle hajku jer nisu dobili telegram o uspješnom putu do Otortena i natrag.
Redom;
šator sa dimnjakom koji je dizajnirao Djatlov je nađen prepolovljen i napunjen snijegom. Rasječen je nožem iznutra, bez ljudi u njemu. Osobe koje su u njemu obitavale izašle su u nuždi a ulaz je pri izlasku izignoriran. Velika žurba, namjera bijega od nečega natjerala ih je na izlazak iz šatora u brzini.
U šatoru je ostala sva topla odjeća i obuća. Dio na sredini šatora, dio gurnut uz kut koji zatvara dno šatora sa krilima. U njemu su ostali noževi i bilo što što bi im koristilo u prirodi, kao što su sjekire i mačete. Izašli su doslovno u donjem vešu. Podsjećam, vani je bilo oko -30. Razlog zašto bi netko izašao u takvim uvjetima skoro pa gol? Ne mogu ga zamisliti. Ako ih i ima, vrlo ih je malo.
Većina je sa sobom ponijela dva para obuće – jedan za planinarenje a drugi za obitavanje u šatoru, kada je trebalo održati tjelesnu temperaturu tijekom noći. Sve cipele ostale su u šatoru.
Stvari koje su ostavili u snijegu prije odlaska u brda kao lager za povratak, nisu nikad upotrijebljene, iako je među njima bilo i obuće i odjeće.
Osim odjeće i survival kita, u šatoru je ostao novac, željezničke karte, fotoaparati, dnevnik, alkohol. Ovo je automatski prekrižilo bilo kakve kradljivce i uralske gusare; na račun Djatlove ekipe nitko se nije ničim obogatio.
Ovo je posljednja fotografija nađena, okinuta u šatoru. Vrlo je mutna. Moguće da je okinuta i slučajno.
Odmaknite se od monitora i pogledajte. Na što vas asocira? Ovakve stvari ionako djeluju kao ogledalo, refleksija naših razmišljanja, a ne fotografija nečega. Slučajno nastali Rorschachov test. Nema pravog niti krivog odgovora. Jedni ne vide ništa, drugi vide čovjeka dignute ruke, treći vide izvanzemaljsku vrstu koja želi pokoriti zemlju krenuvši sa mladim Rusima, četvrti misteriozne kugle koje su navodno tu noć letjele nebom nad Holat Sjahlom. Ne znam što vidim, meni se događalo da aparat slučajno okine fotografiju kada je u ruksaku i nešto primijeni pritisak na okidač. Tad balzam za usne u sticku lako može biti interpretiran kao zolja, ziherica kao samostrel a korica knjige kao zid za strijeljanje.
Po dolasku, volonteri su ušli ravno u šator i time potpuno oskvrnuli mjesto zločina. Raskopali su snijeg i odlučili složiti i popakirati predmete klasirano prema njihovim vlasnicima, što je bila velika pogreška. Isto vrijedi i za otiske stopala. Ni na kraj pameti im nije bilo da u taj trenutak kroče mjestom zločina i čeka ih niz trupala. Nitko nije pazio na očuvanje poprišta, ne zna se koliko otisaka stopala pripada volonterima i mogućim počiniteljima.
Ipak, izdvaja se 8-9 tragova bosih ljudi, u čarapama i sa jednom cipelom na nozi. Ukazuju na planirani i organizirani silazak sa obronka, jedan po jedan. Krupni muškarac je išao posljednji; njegovi otisci pokrivaju otiske onih ispred njega.
Nekoliko tragova odvaja se u drugim smjerovima, no na koncu se opet spajaju sa glavnim. Vode u šumu udaljenu 1500 metara od šatora.
Na rubu šume, pod ogromnim cedrom, nađeni su tragovi pokušaja grijanja loženjem vatre, polomljene grane na stablu do visine 5 metara sa tragovima krvi i kože žrtava, kao i trupla dva Jurija (Krivonišenko i Dorošenko) u donjem vešu, položena jedno uz drugo.
Sa trupla Krivonišenka mogla se očitati RA. Nažalost, nemam podatak o točnom iznosu. Nađen je sa nekoliko masnica na glavi i tijelu, bez vrška nosa, ozeblinama na ušima i opeklinama na nozi.
Dorošenko, najatletskiji član ekipe, nađen je krvavih ušiju, nosa i usana, sa par masnica na tijelu, ožiljcima na bedrima i ozeblinama. U posljednjim trenucima života iz usta izlučio je pjenastu tvorbu, koja je uzrokovala teoriju nastanka primjenom pritiska na prsa, uzgred budi rečeno, specifičnu za ispitivanje od strane NKVD-a u to vrijeme.
Fokusirajmo se na tren na činjenicu da su nađeni skoro pa goli.
Među planinarima je poznat termin “paradoksalno razodijevanje”, fenomen koji se povezuje sa velikim brojem smrti prouzrokovanih pohlađivanjem. Prvi refleks nakon izlaganja niskoj temperaturi jest želja za oblačenjem što više slojeva odjeće koja bi zadržala temperaturu, no u uvjetima gdje tjelesna temperatura konstantno opada a količina odjeće je ograničena i postoji opasnost od smrti, događa se nešto vrlo zanimljivo – žrtva uslijed dezorijentacije i opće konfuzije skida sa sebe odjeću što u konačnici završi, čime drugim nego smrću.
No, tijela su prema nekim izvorima bila razodjevena nakon smrti. Odjećom su se poslužili preživjeli članovi ekipe, koji su koristili i nož da bi sa mrtvih svukli bilo što, što ih može zagrijati. Odjeća je doslovno bila rezana čak i na komade, samo da bi se što lakše mogla navući na tijelo živih. Dorošenka i Krivonišenka su položili skoro gole jednoga uz drugoga, sa poštovanjem.
300 metara od cedra u smjeru šatora nađeno je tijelo muškarca sa glavom orijentiranom prema šatoru. Nađen je Igor Djatlov, gologlav, raskopčanog kaputa, također u nekoliko majica, bez obuće, ali sa jednim parom čarapa na stopalima. U džepu je nađen nož i slika Kolmogorove.
Lice mu je bilo mjestimično oguljeno, na usnama je nađen trag krvi, po tijelu nekoliko masnica. U tijelu nije bilo ozljeda niti unutrašnjih krvarenja. Majica dugih rukava na Djatlovu jedan je od dokaza kako je odjeća skidana sa mrtvih. Tu majicu je Juri Judin, jedini preživjeli, dao Dorošenku, jednom od dvojice nađenih pod cedrom, prije odlaska kući.
480 metara od cedra i 180 metara od trupla Djatlova ležalo je tijelo Kolmogorove, u istoj poziciji glave. Pretpostavlja se da su pokušavali vratiti se u šator iz smjera cedra, ali nisu uspjeli. Kolmogorova je nađena najbolje odjevena; na sebi je u trenutku smrti imala dva šešira, nekoliko majica, hlača i čarapa. Bosa, ali sa vojnom maskom koja je pokrivala lice.
Moždane ovojnice Kolmogorove bile su otečene (značajan simptom hipotermije, anomalija vode vulgaris), ruke pokrivene brojnim masnicama i ozeblinama. Duž desne strane torza nalazila se velika masnica, duga skoro 30 cm. Nema traga seksualnom nasilju.
630 metara od cedra i 150 metara od Kolmogorove nađen je Rustem Slobodin, jedini član ekipe koji je pao u snijeg a nije bio pothlađen. Glava je pri padu u snijeg otopila površinski sloj i formirala zamrznutu podlogu. Nađen je slično odjeven, ali sa jednom čizmom na nozi, nešto rubalja u džepu, putovnicom, nožem, olovkama, češljem i kutijom sa jednom šibicom. Lijeva polovica lica mu je bila izgrebana i oguljena, usne otečene, sa tragovima krvi iz nosa a zglobovi šake su bili natučeni. Kosti lubanje su prije smrti primile jak udarac koji je sigurno prouzrokovao dezorijentaciju i ubrzao gubitak topline. Sve masnice, uključujući one na stražnjoj i teže dostupnoj strani tijela, opravdane su na autopsiji agonijom pred smrt.
Ostala trupla nađena su dosta kasnije.
75 metara metara dublje u šumi, u svibnju, nađen je ostatak ekipe u jami koja je pružala zaštitu od vjetrova. Ovdje nema govora o paradoksalnom svlačenju odjeće pri niskim temperaturama – bilo je vrlo očito kako su svojski potrudili se ostati na životu, što bolje odjeveni. Oni su sa Dorošenka i Krivonišenka poskidali odjeću i navukli ju na sebe. Na snijeg je položen sloj cedrovih grana koji je minimizirao kontakt tijela sa snijegom. Nažalost, nije poslužio svrsi.
Ljudmila Dubinina u trenutku smrti nosila je nekoliko majica i vesti, parova hlača i čarapa. Vanjski sloj je imao oštećenja od vatre. Trudeći se sačuvati stopala, poderala je jednu od majica da bi ju iskoristila za zadržavanje topline stopala. Nosila je Krivonišenkove hlače i vestu, oboje kontaminirano radijacijom.
Područje oko usana, oči i tkivo oko očiju su nedostajali, kosti lica mjestimično su bile vidljive. Hrskavica nosa smrskana. Polomljeno je nekoliko rebara.
Zanimljivo je kako je autopsija po svakom pitanju bila vrlo temeljita, osim za njezin jezik. Nije poznato je li odrezan, odgrizen ili iščupan. U želucu je nađeno oko 100 grama krvi. Očito je bila živa kada je ostala bez jezika, krv se slijevala niz grlo ravno u želudac.
Glava joj je bila zabačena unazad, sa širom otvorenom čeljusti i ustima raširenima u tihi krik.
Semen Zolotarev, Aleksandar Kolevatov i Nikolaj Thibeaux-Brignolle nađeni su sa višestrukim prijelomima lubanje, masnicama oko usana, bez očiju, polomljenih kostiju rebara.
Koža lica, prema nekima, imala je tamnu narančastu nijansu, što je u kombinaciji sa praznim očnim dupljama izgledalo ekstremno jezovito.
Zajednički nazivnik svima: polomljena rebra, polomljene lubanje, bez očiju i mekog tkiva oko njih i usana + gratis Dubinina bez jezika. Spaljena koža. Vrlo tamna. Unutarnje krvarenje i oštećenja torza kao da ih je udario auto.
Teorije koje pokušavaju objasniti incident na prijevoju Djatlov su brojne. Donosim najuobičajenije i najčešće korištene.
Jedan od mogućih uzoka smrti napad je odbjeglih političkih zatvorenika i bivših ratnika iz obližnjeg gulaga. U to vrijeme nije zabilježen nijedan bijeg, no moguće je da se radilo o prije odbjeglim osobama, koje su odlučile likvidirati nepoželjne svjedoke, ekipu koja ih je neplanski srela. U korist ove teorije, nađeni su obmotki, komadi platna koje su zatvorenici koristili da bi ogrijali noge zimi i koje preživjeli Judin nije mogao povezati sa ničijom prtljagom. Igrom slučaja, nestali su iz kolekcije dokaza.
Mansi pleme je jedan od mogućih krivaca, također. Tridesetih godina, kada je geologinja došla na teren na Ural, ne znajući da zalazi na njihovo sveto tlo, skončala je život tako što su ju zavezali i bacili u jezero. No, u Djatlov-slučaju vjeruje se da Mansi nisu krivi. Sve njihove vrijednosti potpuno su netaknute. Pretpostavlja se kako bi makar nešto od svega bili odnešeno tj. prisvojeno.
O NLO-u i izvanzemaljcima uopće ne želim pisati ništa konkretno. Bilo kakvo optuživanje naših galaktičkih susjeda za ubojstva i masakre potpuno mi je neozbiljno. Ne kažem da ne postoje (kako ne bi postojali u ovolikom svemiru?) niti da bi kontakt sa ljudima nužno morao biti hipijevski, sa cvijećem i lupendranjem u tamburin melodije All you need is love, no, uz niz simboličnih sitnica i konkretnih dokaza koji priču usmjeravaju u drugom pravcu, za aliene mjesta nema. Nekad je lakše razvijati mitove nego fokusirati se na ono što je jednostavnije, logičnije i realnije.
Članak završavam svojom teorijom i zaključkom. Dosta su kratki, jednostavno nemam dovoljno informacija koje bi poslagale kockice kako spada u nekakvu smislenu cjelinu – nažalost, nailazim na toliko rupa, kontradikcija, polovičnih i potpuno reduciranih informacija da jednostavno ne mogu plasirati cjelovit zaključak. Ne znam jesu li uzrokovane nepotpunim pristupom u radu, gubitkom tijekom vremena ili su jednostavno bile i ostale nedostupne širem puku. I ovo što imam na raspolaganju ne mora biti istina.
Mislim da su uživali i radili ono što vole. Odlučili su se na pothvat uistinu šampionskog kalibra. Fotografije i lica na njima, dnevnik i njegov sadržaj indiciraju da su se dobro zabavljali. Znam koliko im je bilo dobro i znam koji motiv su imali za ovakvu ekspediciju.
Odlazak na Otorten ujedno je bio i trening za jedan od idućih izleta, konkretno, u polarne krajeve.
Došli su na prijevoj, shvatili da ne mogu dalje jer su se izgubili i odlučili prespavati na obronku. Sa mjesta gdje je šator dignut trebao bi biti dobar pogled na okolinu, iako, u sniježnoj mećavi u taj trenutak to je vrlo malo značilo.
Izašli su u nuždi, odjeveni.
Izašli su iz šatora pred večeru. Rasjekli su ga iznutra da bi izašli van, ali ne goli. Nikako nisu bili goli. Bosi, možda, ali ne vidim u kojim okolnostima i zbog kakve brzine i bijega bi iskusni i inteligentni ljudi iz šatora izašli bez odjeće ili makar ne noseći ju pod rukama sa namjerom da se naknadno utople. Bili su potpuno svjesni kako se nalaze na Sjevernom Uralu a temperature su prebrutalne za šetnju u gaćama i žestoko kažnjavaju apsurdne poteze.
Prema najčešće citiranim izvorima, izašli su u donjem vešu a sva odjeća je ostala u šatoru.
Ako je tako, zašto je većina nađena sa nekoliko majica, hlača, čarapa, svega? Ako je sve ostalo u šatoru (navodi se na većini mjesta kako je u šatoru nađena SVA odjeća koju su imali na raspolaganju) a oni obučeni i nisu uspjeli vratiti se u šator, odakle odjeća? Dvojicu nađenu pod cedrom ne brojim jer se njihovom odjećom poslužio ostatak. Uopće nema dvojbe.
Nešto ih je istjeralo iz šatora.
Lavina je moguća. Lavine nisu rijetkost ovog kraja. Čak ne mora biti nekakva lavinska kugla koja Šilju tjera da skija brže nizbrdo. Dovoljan je bio mlađi nanos prhkijeg snijega na padini, nasađen na stariji sa smrznutom i glatkom površinom. Mogao je samo odsklizati i zatrpati šator. Niti ne treba više od par kubika snijega. Izlaz je, moguće, izignoriran pri izlasku jer je bio zatrpan snijegom više nego bočne strane tj. krila.
Lavinska podteorija uključuje i mogućnost da je uzrokovala lomove rebara kod dijela ekipe nađene u jaruzi no, po tragovima u snijegu, ekipa se spuštala normalnim korakom, svatko autonomno. Nitko nije bio nošen niti se mučio pri hodanju, što bi bilo specifično za bilo kakav lom kostiju rebara. Korak je bio užurban ali normalan.
Lavinu je prouzrokovala, moguće, i vojna vježba. Nastala je (moguće) uslijed nekakvog jakog udarca.
Nešto su čuli ili vidjeli.
Moguće vojnu vježbu ili deployment kakvog nuklearnog oružja koje su Sovjeti tada razvijali. Računajte da je tada bio ful zamah razvoja vojne industrije bivšeg SSSR-a.
Prema nekim izvorima, kozmodrom Bajkonur u Kazahstanu, udaljen oko 1500 km zračne linije toga dana lansirao je nekoliko raketa prema Uralu. Geolozi udaljeni 100-tinjak km od Djatlove ekipice primijetili su na nebu svijetleće leteće orbite. Osim njih i Mansi pleme podržalo je priču objašnjavajući događaje toga dana crtajući leteće kugle koje su i sami spazili na nebu.
Ovu teoriju podržava određena količina metalnih komada nađenih u snijegu
a moguće objašnjava i spaljenu kožu lica.
Bježali su u zaklon.
Šuma daje zaštitu, smanjuje primjetnost na nečemu čistom, šljaštećem i svijetlom kao što je snijeg. Bježali su od nečega vrlo konkretnog u šumu, tražeći zaštitu.
Grane cedra su polomljene do visine od 5 metara i na njima se nalaze tragovi krvi i kože. Svaki članak koji sam čitala, spominje promatranje šatora i pokušaj praćenja razvijanja situacije. Meni je prva pomisao penjanje na visinu od nečega i pokušaj skrivanja na koliko-toliko sigurnu visinu. 5 metara čini visinu skoro 3 duljine tj. visine prosječnog čovjeka od 180 cm, što je čisto dovoljno za skrivanje makar na trenutak, pogotovo u mraku zimi. Sa dotične visine šator i nije bio toliko jasno vidljiv, tako da je praćenje “onoga nečega” što ih je istjeralo iz šatora bilo dosta zahtjevno. Uzmite u obzir da se šator nalazio na visini od oko 800 metara, kilometar i pol od cedra.
Nije postojao apsolutno nikakav trag koji bi povezao penjanje sa napadom neke od divljih životinja.
Imali su izravni kontakt sa ubojicama.
Smatram kako su posljednji nađeni, pogotovo Dubinina koja je ostala bez jezika, imali sigurni izravni kontakt sa svojim ubojicama. Izvađene su im oči iz duplji. Relativno precizno tj. selektivno. Nije da su udareni nečime po licu i posljedično ostali bez vida. Oči su ciljano vađene.
Odrezani jezik dosta govori. Mogli su joj odrezati kosu, nožni palac ili uho, ali nema takvu simboliku. Rezanje jezika je izravno slanje poruke: Šutjet ćeš. Ne zato jer je vrištala a oni su željeli mir i tišinu potpuno izvan civilizacije, već se pokušalo zastrašiti ju i natjerati da ne cvrkuće dalje što je vidjela.
Uzrok smrti kombinacija je unutrašnjih krvarenja i pothlađivanja. Smrzli su se, prebijeni.
Radioaktivni Krivonišenko?
Traži poseban odlomak.
Dosta ljudi se zakvačilo za radijaciju na ekipi. Zaboravljaju da je jedino Krivonišenko imao očitavanja RA i nitko drugi osim njega. Nije naodmet ponovno spomenuti kako je bio zaposlenik Majaka, koji je sa prvima izašao na teren kada je stvar konačno eskalirala. Je li nerealno da i nakon 2 godine u sebi nosi detektabilne razine? Naravno da nije.
Eto.
Duboko sam uvjerena da je djatlovski incident uzrokovan isključivo ljudskim djelovanjem i da za aliene, makar ovdje, mjesta nema. Pretpostavljam kako se u ovom slučaju radi o bivanju na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, sa pogrešnim ljudima. Ljudima, ne životinjama, izvanzemaljskom rasom ili ičim sličnim.
incident je kad staneš babi na prste u tramvaju..
Mander se semantike, radije reci što je uzrokovalo takav niz smrti
što, pitaš?
sikira, motika, lopata, kundak, čižma, odaberi što ti se sviđa..
Ova Kolmogorova je bila dobra pička.
Jel imala kakve veze s onim Kolmogorovim iz teorema i kriterija?
Teoremi i kriteriji? To je opet neki nerd porn žargon -.-?
Sad mi još dovuci i Ali Babu, da propisno reminisciramo dobra stara vremena
Ne znam zašto sam ovo išla čitati. Prilično me uznemirilo. Kada sam došla do tvoje rečenice ‘morali su imati jak motiv’ pomislila sam da se radi o dogovorenom kolektivnom suicidu. Sve ostalo što slijedi nakon te rečenice je toliko bizarno da mi je pamet stala. Ali da, vjerojatno su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme. Netko je naišao i sve ih pobio.
Slična je bila i moja prvotna reakcija.
A onda sam otišla guglati informacije i počela povraćati nad izvanzemaljskom rasom koja sije smrt.
super ti je članak, piši još o takvim temama
nismo se dugo srele. živo me zanima kamo ćete ove godine!!!
Ovo je tema o kojoj sam davno čitao, ali nisam se studiozno bacao na nju jer me uhvatila jeza slična onoj koju je u meni izazvalo gledanje “Vještice iz Blaira”.
Zaključci su ti sasvim realni. Vjerojatno su je pobila nekakva specijalna vojna jedinica, vrsta strukture koja je u pravilu redovno sastavljena od psihopata ili kriminalno orijentiranih ljudi. Neki od njih vole ukočeno stajati na Jelačićevom trgu kada je nešto vezano za rat ili kada od ugroženih ljudi treba štititi ljude koji u kutijama nose potpise za protuustavne referendume.
Ništa čudno, te jedinice imaju i velik dio odgovornosti za ratne zločine, a ljudi koji ih čine su podobni svakoj političkoj strukturi. To je underground sigurnosnih struktura koje su same po sebi alat koji se iskorištava od svake političke frakcije koja dobije vlast. Korisni ljudi ako imaš zle namjere. Jedni od rijetkih za koje mi osjećaji (ali ne i razum, humanistički sam nastrojen i to su mi sveti principi) kažu da bi za te korisne ljude bilo korisno da ih se deaktivira injekcijom jer su jedna od stvari potrebnih za nastavljanje zla.
Spojiš te činjenice s činjenicom da se radi o SSSR-u i to onom prije 50 godina, kada su ljudi ionako sami po sebi bili manje svjesni ljudskih prava. Pogledaj samo Rusiju danas i zamisli kakvi su ljudi bili onda. Nemamo se što čuditi.
Planinari su vjerojatno vidjeli nešto što nisu smjeli, nekakvu vojnu vježbu o kojoj bi blebetanje uzrokovalo dovoljno loših posljedica po uključene da su ovakve mjere bile, po njihovoj procjeni, sasvim dostatne.
Manje vjerojatno rješenje je da se radilo o psihopatu ili više njih koji su ovo učinili iz “sportskih” pobuda. Previše je nasumično. Moguće je svašta, ali vjerojatno se dogodilo ovo prvo.
Super članak, još jedan razlog zašto kenjam u gaće na spomen gubljenja u šumi.
Hvala na afirmativnom komentaru
Mene je UŽASNO zaintrigirao slučaj. U jedan tren baš sam zagorila i bjesnila kad sam nailazila na slijepe ulice u logici. Najbolje je koliko se količina raspoloživih informacija mijenja sa guglanjem na ruskoj ćirilici. Latinica trkelja samo o alienima
Takla si u zanimljivu problematiku. Internet je toliko ogromno mjesto, a korištenjem latinice ograničeni smo na tako mali dio. Ponekad razmišljam koliko toga ne vidimo što je napisano na ćirilici, kanjiju, itd. Koliko blogova, foruma, a sve potpuno nedostupno. Internet će se učvrstiti tek onda kad se razvije dobar real time prijevod, a na to ćemo još dugo čekati jer za to treba razvijati AI, a ne samo pumpati megahurtse i gigabajte. To zahtijeva inteligenciju, a ovo drugo rade roboti ili jadne tete u kineskim tvornicama.
Upravo tako
Recimo da te zanima nešto usko specijalizirano i općenito slabe nabavljivosti a između tebe i razumijevanja teksta o tome stoji barijera zvana hebrejski. Hell, dovoljan je i grčki. Ne govorim ga ali volim otvoriti njihovu wiki i to neki članak koji kontekstualno razumijem i onda pokušavati provaliti prijevod “po nosu”.
BTW imam nekakav apetit prema hebrejskom u zadnje vrijeme, djeluje provaljivo u kućnim uvjetima
Ne verujem da iza ovih nasilnih smrti stioji vojska ili kakva obavestajna sluzba, jer oni ne bi ostavili na terenu foto aparat sa kojeg mi danas imamo ove slike, jednostavno odneli bi ga sa sobom jer se nije znalo sta je eventualno slikano u prethodnih par dana te takva jedna sluzba ne bi dopustila rizik da iscuri materijal nepozate sadrzine. Drugo da je to bila lkvidacija ima dosta nacina da se neko likvidira bez nepotrebnog mrcvarenja svakog tela pojedinacno. A licno nisam doneo zakljucak sta ih je usmrtilo jedino iznosim sumnju da to nije delo nacionalne bezbednosti i slicno.
Nemoguće je sa potpunom sigurnošću reći što je a što nije krivo i upravo to ovaj slučaj čini toliko zanimljivim. Nažalost, pouzdane informacije ne postoje. I ovo sve što sam ja iščeprkala uopće ne mora biti istinito. Onaj tko je htio modificirati raspoložive informacije i imao je moć za takvo što, mogao je.
Ipak, ostavljam prostora da netko ne uzme aparat i slično, baš zato jer bi se moglo povezati sa nekim kome su informacije od prilične relevancije. Juri Judin je otišao i znao je da aparati (više ih je) postoje. Misliš da ne bi bilo čudno da ustanovi kako nedostaju, od svega, upravo aparati?
Tijela nisu posebno mrcvarena (izuzmemo li vađenje očiju i jednog jezika; zapravo ne znam što podrazumijevaš pod mrcvarenje). Svi su, ako si čitao ono što sam napisala o autopsiji i polomljenim kostima, bili u principu izudarani. Ono malo života isisala im je sibirska zima i hipotermija,
Ne znam što je skrivilo slučaj ali jako bih voljela znati
Endimionnnn… ^^
Šta kažeš, vidi ovo, mini elemce u najboljim danima
http://www.youtube.com/watch?v=yAlHaJdjHgo
Falite mi. Vas dvoje najviše. <3
Nedostaje i meni bananje tvojih klonova
LOL Znala sam da ti stojiš iza toga. xD
[…] Ključni trenutak bio je Holat Sjahl + Vižaj + Ušma. Da biste razumjeli fascinaciju, pročitajte priču o planinarima koji su gadno stradali u vrlo misterioznim uvjetima i za što ne postoji formalno […]
[…] smo pod gadnim pljuskom do grada Ivdelj, posljednjeg naseljenog mjesta koje su Djatlov i ekipa posjetili prije smrti. Okupirali smo hotel u centru grada, krcat drvosječama i fizikalcima. Nedugo prije našeg dolaska […]
[…] Incident na planinskom prijevoju Djatlov […]
Fenomenalno, ostao sam bez rijeci
http://www.film-club.net/the-dyatlov-pass-incident-2013-video_ec5793bc5.html
Eto novi film na tu temu bas
Ma promašaj teški, probala sam gledati. Žalbože vremena potrošenog na to.
MEni se svidio ,malo su kraj pokvarili al sve u svemu dobar filmic
Ma po meni su glavni osumnjiceni pripadnici ovov URalskog plemena ,ovo odsjecanje jezika mi je u njihovom fazonu bas , a mislim da pravu istinu znaju pripadnici plemena ,zasto uopste tu planinu zovu Otorten -ne idi tamo ??
Imaš neku referencu da im je ovo “fazon”?
Oni ju tako zovu, vjerojatno, jer su i sami gubili članove obitelji na brdu gdje su se posmrzavali ili ih je unesrećila lavina.
[…] sam proučavala incident na Djatlovom prijevoju koji se odvio na obroncima Urala prije 54 godine, pažnju mi je okupiralo jedno vrlo zanimljivo […]
Neznam dali si ovo vidjela.
http://ruskivjesnik.com/politics/2013/04/18/strucnjaci_na_tragu_odgonetke_tajne_djatlovljevog_prijevoja_18629.html
[…] NOVA TEORIJA O SMRTI STUDENATA (http://svartberg.org/mif/incident-na-planinskom-prijevoju-djatlov/) […]
Kao prvo..da su u pitanju vojnici,uzeli bi kameru…ne bi rizikovali da je nesto slucajno snimljeno..i kako to da nema tragova drugih ljudi,mislim na te koji su ih navodno masakrirali?..meni ovo lici na neko medjusobno ludilo…:))
Tragovi su vrlo problematični jer je ekipa koja je prva prišla šatoru uspjela poprilično uništiti “čistoću” mjesta zločina. Isto tako, raskopali su dokaze i ino i dodatno utjecali na ishod objašnjenja tko i što je uzrokovalo ovo masovno ubojstvo.
Mislim da aparat nije nužno morao biti uzet. Nađeni su u šatoru (više ih je). Onaj tko je posljednji vidio žive planinare (i bez aparata u rukama) sa priličnom sigurnošću je mogao ostaviti aparat u miru.
Međusobno ludilo ne treba isključiti, ali mislim da je malo vjerojatno. Pročitaj još jednom način na koji su svi pobijeni, bit će ti jasno da je u pitanju netko četresčetvrti.
Ima daleko previše rupa sa zakrpama koje je nemoguće uopće ishoditi. Tko zna što se dogodilo :D?
[…] opskurni portal doznajemo.com iskoristio trenutno najčitaniji članak na svartbergu – stradavanje ekipe Igora Djatlovog – na najjeftiniji moguć […]
Ja odoh tamo da snimam! Da.
Pošalji link kad završiš
Juri Judin je krivac
Kako da ne
https://www.youtube.com/watch?v=sjJUP-PWLtw
Naišli su slučajno na ulaz u tajnu vojnu fabriku koja ja bila smeštena u samoj planini. Videli su nešto što nisu smeli. Stražar ih je video i likvidirao plazmenom puškom koja izbacuja smrtonosne zrake, odnosno gama zrake. Odatle radijacija na telima.
Ovde se priča o tajni, ali nije tajna ima ljudi koji znaju istinu ali ne iznose u javnost.
U ovom članku
http://hr.rbth.com/politics/2013/04/18/strucnjaci_na_tragu_odgonetke_tajne_djatlovljevog_prijevoja_18629.html
na kraju teksta Valerij Romanov otkriva tajnu.
Na drugim Ruskim sajtovima sam čitao detaljnije o tome šta se desilo, alu ukratko to je to.
Ljudozderi
Rekao bih,da mi najviše odgovara teorija po kojoj je snimljen film.
Nekako ima najviše realnih činjenica. U svakom slučaju,barem meni,realnijih od ovih ovdje.
Tajni bunker u kojem je SSSR provodio tajne pokuse teleportacije. Naišli su na njega.
Prošli kroz vremenski portal koji im je napravio sve te posljedice. I teleportirali se na mjesta gdje već jesu. Kao što znamo tada još nije bilo usavršeno i nisu mogli bit dalje teleportirani.
Prolazeći kroz taj portal,dobili su i opekline,izgrebotine i sve sto već jesu.
Mada,alien-i isto nisu isključeni u najkrajnijem slučaju.
jako mi je zanimljivo nigde se nespoinje dali je bilo tragova pored leseva drugih osoba ili sta vec….. zato mislim da je to ucinila vojska posto su predpostavljam vidili sto nisu smjeli u to doba a za jezik neznam zvuci ok tvoja pretpostavka o poruci za ostale koji ce to naci jer mislim da su njih pre nasli (vojska) od izvidjaca i drugi planinara a i poruka za one sto su znali tada o tome ostalim ucesnicima i doktoroima koji su vodili ovaj slucaj
Mene jako zanima misterija i puno sam citao bas o djaltovom prolazu i ovim nesretnim ljudima.A opet najrealnije je ovo s vojskom mozda su upravo bili u potrazi za odbjeglim iz gulaga jer ti zatvori nisu bili cuvani kao standardni,a ko bi i pobjegao najbliza civilizacija im je 5000 km tako da male su sanse za prezivit.Clanak ti je extra ima jedna zanimljiva misterija TAMAN SHUD 1948
Hvala na sugestiji za Taman shud, nešto sam prije čitala o njemu, sada sam uronila u priču (dobro si me podsjetio).
Realno je sve osim alijena, TBH.
Čim je on ostavio porukice u skrivenom džepu na nekom fensi fontu, to samo znači da je ciljano htio da se o njemu priča. Nekako mi je prva pretpostavka da je to dobro osmišljeno, fore radi. Idem umrijeti na originalan način.
Oci,oci vide sve,jednom ce neko stvoriti nesto,nesto sitno micro i udenuti u to oko,oko ce poslednji tracak zivota urezati u micro memoriju,i eto slike i tona ubice,dobra ideja chipovanja.Ovi mladi ljudi su ubijeni,porukom.Poruka je dobro znana,mistika plemena i sama Rusija.
Mogu zamoliti da u nešto više konkretnih i nešto manje apstraktno-metaforičko-rebusnih riječi objasniš što si htio reći?
Sve ce to o, mila moja,prekriti ruzmarin,snjegovi i shash,i dvije ce pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug….