Dolaze topliji dani, priroda se razbudila i količina divljih životinja kojima presijecamo put zasigurno raste. Nailazimo na zmije, razne kornjaše, poljske hrčke, krtice, leptire ili bogomoljke, ježeve, ptice, raznu divljač, a uskoro će biti vidljivih i vodozemaca. Refleks da uzmemo neku od životinja i brinemo se za nju jer smo u taj tren procijenili kako joj treba naša pomoć ili nam je bila simpatična potpuno je normalan i očekivan. To nam je u prirodi i nije ništa neobično. Ipak… Kada vidite neku od divljih životinja i poželite ju uzeti i brinuti se za nju, postavite si pitanje:

  • znam li koju vrstu držim u ruci?
  • znam li što ta životinja jede, kakve su njezine životne navike i bioritam točno te vrste bez da provedem 3 dana na Google Universityju?
  • znam li razlikovati spol i eventualnu gravidnost životinje, i jesam li svjestan što činim ako moj pogrešan potez izazove uginuće životinje koja nosi mladunčad?
  • jesam li svjestan što bi se dogodilo kada bi svatko od nas uzeo životinju na takav način?
  • jesam li spreman adaptirati svoj bioritam životinji čije su navade suprotne mojima?
  • imam li uvjete za držanje životinje čiji je radijus kretanja nerijetko mjeren u kilometrima i desecima kilometara?
  • jesam li svjestan kako je nagon životinje da od mene ode prirodan i jesam li sposoban pustiti životinju nazad u prirodu?
  • znam li da je uzimanje cijelog niza vrsta divljih životinja zakonom zabranjeno i kažnjivo?

Razmislite i triput odvagnite prije nego neku životinju i uzmete. Iznimka su životinje u opasnosti, oboljele, ozlijeđene i slično, ali i tada dajte prednost stručnijima i prijavite nalazak životinje nekoj od mnogobrojnih udruga. Brinite o prirodi na pravi način.