Zlatna sredina

Kao osoba koja dosta komunicira sa ljudima, pogotovo po pitanju hrane, spravljanja obroka i efekta na ljudski organizam, imam priliku dobiti uvid u način na koji se ljudi hrane, razmišljaju i kakve metode koriste da bi se približili rješenju tegoba. Jednako tako, imam priliku pratiti trendove kojima su izloženi, čuti kako se koriste pojedini trendovski principi i koliko su korisni. U cijeloj priči izdvaja se nemali broj specifičnih patterna i autentičnih pojava a za potrebe ovog članka izolirat ću jedan od njih. Portali tipa magazin.net.hr, zadovoljna.hr, jutarnji.hr, 24sata.hr, tportal.hr i vecernji.hr krcati su vrlo karakterističnim člancima. Pratim ih neko vrijeme i promatram prezentirano šutke. Ponekad čudeći se, ponekad zaintrigirano i razočaravajući se a ponekad jednostavno mehanički smijući se nad kvalitetom napisanoga. Zajednički nazivnici ovim člancima bili bi:

• bombastičan naslov s nišanom na aktualni sezonski problem, primjerice, zimsko salo u rano proljeće – “IZNENAĐUJUĆE OTKRIĆE Brusnica poništava efekt visokokaloričnog hranjenja”
• redovito zadovoljena kratka forma izrazito kržljavog i rahitičnog sadržaja, osmišljena za posvećivanje zdravlju na vrlo površan način – čitajući članke koji su smišljeni da skrate vrijeme na putu do posla u tramvaju, tapkajući po smartfonu; autor je savršeno svjestan kako se članka i njegovog sadržaja nitko neće sjećati 30 sekundi nakon čitanja, a još manje nešto konkretno naučiti i koristiti u svakodnevici
• obavezno spominjanje istraživanja, “nedavno objavljeni rezultati istraživanja”, uvjeravajući se kako dotični buzzword ima ikakvu težinu
• unutar članaka strateški su posijani buzzwordi; najjači od njih je Njezino Veličanstvo detoksikacija
• članke uvijek prate fotografije lijepih žena i namirnica koje poistovjećujemo sa vječnim zdravljem od momenta kad su nas tjerali da jedemo svoje suze sa prekuhanim porilukom u tanjuru. Osim žena i jabuka, nerijetko možemo naći fotografije blendera i sokovnika, perjanice instant “zdravlja” iz čaše svježe cijeđenog soka
• ako članak sadrži opis borbe protiv nekakve tegobe (nadutost, urasli nokat, urinoinfekcije), fotografija prikazuje lijepu ženu duboko zabrinutog izraza lica, s naglašenom dramatičnošću trenutka
• članke o mršavljenju prati fotografija žene prosječne kilaže i bez vidljivih masnih naslaga, često fotošopirane i popeglane, obavezno s krojačkim metrom oko najužeg dijela struka
• izvlačenje opskurne fitokemikalije iz skupine generalno zdravih i široko upotrebljivih namirnica i forsanje magičnih svojstava, “kemijski spoj karvakrol kojeg ima u origanu štiti tijelo od norovirusa”, naravno, bez ikakve namjere da se spomene način konzumacije i/ili nekakva okvirna “doza” origana koju bi trebalo unijeti za makar kakav rezultat; često je i pucanje u namirnice koje svatko ima u kući, koristi ih povremeno ali baš, evo, one imaju to nešto i u takvoj mjeri da će nas spasiti od smrti
• izvlačenje opskurnih namirnica iz karakterističnog i ekstremno uskog geografskog područja i isticanje abnormalnih i mitoloških proporcija u nutritivnom smislu i fiziološkom djelovanju
• na dnevnoj razini spominjanje makar jednog dijetnog režima u potpunoj opreci s dijetom objašnjenom prethodni dan i besramno reklamiranje apsurdnog “gubitka kilograma” koji ćete kompenzirati čim prođe ta tri dana i to tako da ćete se najesti u količini za 6 dana
• osim učlančenih zdravstvenih tvrdnji, nerijetko rupe na portalima pune i besmisleni klišeizirani vezno-seksualni savjeti, koji odišu toliko plastičnim promatranjem veza i međuodnosa sapiensa da se ne možeš ne zapitati je li autor koji je pisao članak ima više od 12 godina. Upleti i Mirka iz Đakova, Luku iz Zadra i Mikija iz Kosovca radi autentičnih i čru iskustava i imaš sprdačinu na 44 razine za koju ti nikako nije jasno da je za nju netko i plaćen
• apsolutno i redovito nenavođenje imena autora članka, nimalo suptilno davajući do znanja koliko je članak napisan generički i spam-botovski.

Problem ovih članaka nije u kratkoći, besmislenosti i tendencioznim fotografijama. Problem je činjenica kako iz njih pršte poluprovjerene i rubne beskorisne pseudo-informacije bez posebne svrhe. Savjeti nisu opasni. Beskorisni su.

Glavni razlog pisanja ovog članka jest suluda oprečnost među informacijama iznesenim u dotičnim člancima. Noć, dan. Dobar, loš. Crn, bijel. Kao najklasičniji primjer izdvojila bih mliječne fermentirane proizvode. Polovica portala izdvojit će ih kao ultimativni lijek za nadutost a druga polovica proglasit će isti taj proizvod kao namirnicu koju treba po svaku cijenu eliminirati ako patite od nadutosti. Blesavo do koske – ljudi su frustrirani toliko polarnim odnosima među tim informacijama. Ili masnoće. Jedan dan čuješ da će te svinjska mast ubiti a drugi dan kako je najkvalitetnija masnoća ikad, pogodna i za kuhanje i kozmetiku. Primjera je bezbroj i lako ćete ih uočiti otvaranjem prvog portala kojeg se sjetite.

Jedini način opstanka u toj šumi zvukova i nekakva opća načela ziheraša željnog zlatne sredine bila bi:

• široko izbjegavanje svega što se reklamira pod “čudotvorno”, “nevjerojatno” i “savršeno” – riječ je o marketinškom bullshitu i ničemu više
• monotonija je opasna – ništa što konzumirate nije dobro u prevelikim količinama; i najgori komad slanine sapunjare debele 8 cm i bez ikakvog mesnatog prošara kroz sloj sušene masnoće nije baš nikakav problem ako ga ne jedete često i u velikim količinama. Iako ju sama ne bih jela ni po cijenu života, vjerujem kako postoje ljudi koji u njoj uživaju i rado ju konzumiraju. No, nije loše znati kako djeluje na krvožilje i shodno tome definirati unos i količinu, ali i način kako ju jesti, kada i u kombinaciji sa kojim namirnicama
• kalorije ne znače baš ništa u praksi, brojanje vas neće odvesti nikamo – 100 grama sirove banane nosi 200 kalorija, a ista količina sirovog sjemena badema sadrži preko 900 kalorija. Znači li to da treba prestati jesti bademe? Da debljaju? Nikako. To znači samo da ih treba miješati sa drugim namirnicama. Jeste li probali jesti naploškane banane sa par žlica drobljenog badema ?
• nutritivne tablice nije loše poznavati, iako, jako malo vam znače jer vrijednosti u njima predstavljaju prosjek među testiranim uzorcima – obrok koji jedete ionako nećete podvrgnuti mjerenjima i brojevi vam ne znače ništa. Često dobijem upit, koja namirnica ima najviše kalija ili folne kiseline. Sa smiješkom kažem kako bez kvalitetnog izvora pojma nemam i ne želim uopće gubiti vrijeme na memoriranje nepotrebnim brojeva. Sve vrijednosti, prosječne, provjerive su na internetu kada mi trebaju.
• nedavno sam našla začin ruj (eng. sumac) poznat po neobično visokoj razini antioksidansa po ORAC listi. Nisam ga kupila da bih se tovarila antioksidansima i nemam plan jesti ga na šake svaki dan već me zanimao okus, ali nije loše povremeno ubaciti taj začin u obroke da biste ih oplemenili
• isključivost, osim u slučaju konkretnih reakcija imunološkog sustava ne podržavam niti imam želju propagirati ju; svatko je pametan za sebe i nije mi niti na kraj pameti nekome jasno i konkretno reći da nešto ne jede jer ja, eto, mislim da je to iz nekog razloga pametno ili prihvatljivo
• cjeloviti obroci nenadmašivi su i nezamjenjivi – suplement koji mijenja obrok ne postoji; najkvalitetniji suplement je pun tanjur, šaren i bogat namirnicama, i raznolik unutar tjedna, mjeseca i godine.

Da zaključim, savršena formula za sreću i zdravlje ne postoji.

Informacije koje su ispaljene prema nama ne moraju biti istinite i sasvim lako uklapaju se u brojne propagande, od marketinških namjera za prodajom do etički pogonjenih lamentacija. Dokle god se držite zlatne sredine, raznolikosti i izbjegavanja pretjerivanja u ičemu, potpuno ste sigurni.

edit (19.6.2014) Pogledajte ovaj članak. Odličan je primjer neinformiranosti autora u kombinaciji s mogućim bezumnim prijevodom teksta s engleskog. Citiram:

Pravilo kod mršavljenja temeljeno na ishrani s nižim ukupnim glikemijskim indeksom namirnice dijeli na skupinu crvenih, žutih i zelenih.
Crvene imaju najvišu razinu GI-a i treba ih izbaciti s tanjura. Bijeli kruh, suhomesnati proizvodi i punomasni mliječni proizvodi su oni iznad kojih se pali crvena lampica.

Iako sam se pitala ima li smisla uopće krenuti ciljano c/p komade članaka s portala i izvlačiti nepravilnosti (posao je dug, bolan i zahtijeva više vremena nego sam ga možda spremna uložiti), mislim da je OK istaknuti kako GI suhomesnatih proizvoda nema smisla isticati jer ga nema, ne postoji. Meso je proteinskog sastava, koje remeti eventualno sol i pokoji začin, a šećera faktički nema. Mliječni proizvodi sadrže prosječno 4-5% laktoze, problematične samo onima koji nemaju enzime koji omogućuju njenu razgradnju; GI mlijeka kojeg možete kupiti u trgovinama iznosi prosječno 9, što je niže od ijednog low GI sladila koja se masovno reklamira.