Plavooke?

Jeste li čuli da se bijele mačke plavih očiju u sedam od 10 slučajeva rađaju gluhe?
Zvuči senzacionalistički, znam. Znatiželju mi je podraškao ovaj thread na forum.hr u kojem su ljudi pokušavali udomiti gluhog mačka, pa sam malo čačkala po knjizi iz genetike i internetu u potrazi za detaljnijim informacijama.

np: ED HARCOURT – rain on the pretty ones

Albinizam?

Prvo i najvažnije što treba objasniti, bijela boja mačaka ne postoji. Kad kažemo “bijela boja”, misli se na manjak pigmenta, dakle, BEZbojnost. Dlaka nije obojana bijelim pigmentom, već ga nema. To se pogotovo jasno vidi na albino-životinjama – uslijed manjka pigmenta je oko crvene boje, koja dolazi od kapilara u tkivu oka. Sama pojava albinizma je u mačaka vrlo rijetka, uslijed visoke smrtnosti albino-mačića.

Gluhoća bijelih mačaka?

Gluhoća mačaka, makar ova o kojoj ću sada reći par riječi je nasljedna i za nju nema lijeka. Boja očiju i dlake su u izravnoj vezi sa nedostatkom sluha. Istraživači konstatiraju da se 17-22% bijelih mačaka bez plavih očiju rađa gluho. Postotak raste na 40% ako je jedno oko plavo, a ako su oba plava, 65-85% mačaka je gluho. Ako je jedno oko plavo, onda je mačka gluha samo na uho na strani sa plavim okom. Mačke narančastih i žutih očiju nemaju ovaj poremećaj, generalno gledano, jer iznimke uvijek postoje.
Mačka ima 38 kromosoma, tjelešaca u staničnoj jezgri sastavljenih od dugih DNA lanaca. Dio lanca tj. dio kromosoma zadužen za definiranje određenog parametra živog bića se zove gen, koji može biti dominantan ili recesivan. Dominantni gen W je zaslužan za bijelu dlaku, što znači da su mačke sa kombinacijama Ww ili WW bijele, dok su mačke sa ww genskom kombinacijom druge boje. Gen W koči pigment koji se nalazi u koži i njenim produktima (dlake) – eumelanin – zaslužan za crnu boju mačje dlake. Također koči i transport granula pigmenta u oko tijekom razvoja, što može rezultirati raznobojnim ili bespigmentiranim očima. Gluhoća nastaje degeneracijom nastalom uslijed smanjenog dolaska krvi u pužnicu uha u dobi 3-4 tjedna, a razlogom se smatra potiskivanje pigmenta genom W.

Selekcija?

Gluhoća bijelih mačaka je uzrok zašto se u pasminama mačaka koje su kritične za W gen (norveška šumska mačka, perzijska, turska angora, ragdoll…) ne križaju bijele mačke i bijeli mačci. Osim problema sa gluhoćom, javlja se i visok mortalitet pri rođenju. Neki uzgajivači u strahu od takvih pojava idu čak dotle da ne križaju mačke sa imalo bijele boje da bi izbjegli notorni W gen. U odnosu na gen W, gen R (red=crveni) smanjuje mogućnost gluhoće, pa se nastoji selekcijom uključiti što je više moguće.

Kako saznati imate li gluhu mačku?

Isključit ćemo, zbog mog enormnog poštivanja ovih životinja, metode tipa trubljenje auto-sirenom i slično. Naravno, ne možemo cjelokupnu shemu plave-oči-gluha i narančaste-dobro-čuje promatrati kao pravilo. Iznimke postoje, a problem su i mačke zelenih očiju, od kojih neke čuju a neke ne. Znanost još nema precizne poveznice za ovo stanje, a neki od njih navode slučaj vezan za ljude oboljele od Waardenburgovog sindroma, stanja uz koje se veže urođena gluhoća – oboljeli skoro uvijek imaju pramen bijele kose i plave oči. Neovisno o boji kože.
Otkrivanje je zeznuto dok je mačka još malena, jer se svaka mačka rađa s plavim očima pa je potrebno sačekati za sigurnu procjenu. Kasnije je moguće preciznije odrediti sakrivanjem i pokušavanjem iznenađivanja mačke stranim i glasnim zvukovima…

Zanimljivosti u ponašanju?

Kao i ostale životinje, mačke bez osjetila sluha kompenziraju svoj nedostatak izoštrenim ostalim osjetilima. Uz izoštreni vid i miris, ističe se i sposobnost percipiranja vibracija podloge na kojima hodaju, pa su takve mačke “predviđale” i potrese… Također, ove mačke uredno predu, polažu uši na tjeme kad su neraspoložene i mijauču. Normalno su integrirane u mačje skupine, nema distanciranja, samoinicijativnog ili prinudnog.
Neki navode da su ove mačke emotivnije i privrženije nego ostale, no smatram kako se radi o čisto subjektivnom doživljaju. Činjenica je da je i sam vlasnik emotivno više vezan za mačku bez sluha, pa je i svaka njegova akcija daleko izraženija nego u zdrave mačke, koje vjerojatno i na neki način uzimamo i “zdravo za gotovo”.

Briga za gluhe mačke?

Sasvim je jasno da gluha mačka ima posebne zahtjeve u odnosu na zdravu mačku, tim više što je gluhoća neizlječiva. Čitajući iskustva vlasnika mačaka bez osjetila sluha, najvažnije je da mačka bude pod kontrolom. Vlasnici ih ne puštaju van gdje bi ih mogli udariti auti, napasti psi ili biti u kontaktu sa ikakvim potencijalno letalnim opasnostima. Naravno, mačke ne treba razmaziti, već je potrebno kao i svaku drugu mačku učiti šta se smije a šta ne, s razlikom da se na mačku slabog sluha može vikati koliko god je moguće… iskusni spominju glasan udarac nogom po podu, špricanje vodom iz difuzora za cvijeće, paljenje i gašenja svjetala, bacanje mekih loptica izražajnih boja PRED a ne NA mačku itd. Opasno je i mački koja spava naglo prići i pomaziti ju – mazitelj može završiti izgreban, što je problem ako je mazitelj malo dijete.
Posebna opasnost je i solarna radijacija. Bijele mačke su podložne raku kože i traže obaveznu zaštitu od Sunca.

Zaključak?

Osoba koja je udomila mačku može imati zbilja divnog ljubimca, iako je zakinut za zvukove iz okoline. Vjerujem da se uz malo truda može dobiti zadovoljno mačje živinče, a nadam se da će mačak iz tog threada završiti u dobrim rukama.