Preobrati?

Koji vikend… prepun naglih preobrata situacija. Prava nagrada za nas dvoje, koji smo umalo ostali kod kuće, no ipak herojski odlučismo krenuti. Pokisnuti ili poginuti? Dvije najstrašnije stvari koje se ljudima na motorima mogu dogoditi, pogotovo ova prva

np: IRON MAIDEN – heaven can wait

Početno stanje – lijepo vrijeme.
Sve je krenulo s prognozom o lijepom vremenu, koje bi dušu dalo za lagani đir do Zagreba. Forum stranice motori.hr je održavao party forumaša uz dobrovoljno davanje krvi, što je i više nego dobra isprika za trosatnu vožnjicu na koju bi nakalemili i odlazak na Hrelić i preuzimanje fotoaparata. Prognoza nam je išla na ruku – najavljeno je sunčano vrijeme.

Preobrat #1 – lijepo vrijeme is no more

Subota ujutro – sitna kiša lagano kaplje po mom prozoru dok Lazić i ja igramo Wormse u nadi da će kiša stati. Gubeći partije, Lazić postavlja pitanja o kretanju i konstatiramo da kiša ne pada baš toliko jako i da ćemo u slučaju najgoreg pljuska negdje stati i sačekati da prekleti dažd ohane da možemo dalje. Odlučujemo krenuti i stajemo pokupiti kišno odijelo u gradu.

Preobrat #2 – vožnja po kiši ipak nije bauk + meni dobro stoji kišno odijelo

Na stranu sa sanus ante aesteticae i činjenici da sam se u njemu pregrijala, kišno odijelo je prava stvar! Vozili smo se odlično i potpuno suhi, stali smo jedva par puta na minutu – u Bejnovoj Džerugi i radi doručka u centru Dugog Sela. Pogotovo moram pohvaliti Steel boots – visoke i stegnute sa hlačama unutar sara – nisu dozvolile ni kapljici vode da prodre do mojih stopala. Lazo, s druge strane se ne može pohvaliti takvim pozitivnim iskustvom, već je po skidanju čizama izgledao kao srednjovjekovni monah nakon autoflagelacije po stopalima! Chew on that one, Svakak!
Kiša nas je formalno prala od moje kuće do Sesveta. Dakle, radi se o cca 150 kilometara vožnje pod konstantnom kišom varijabilnog intenziteta. Od radosti u vožnji ističem doživljaj kupanja u vodi koju na nas baci kamion kad projuri kroz rupu na cesti punu vode i zaustavljanje negdje oko Ivanića, kad je prometni cajac mahnuo lizalicom i izveo poznati performans “vozačku, prometnu”. Tako smo zbilja mogli reći kako nas kiša pere – milicija peglja

Preobrat #3 – fotoaparat rula!

Došli smo u Petrovu nešto prije pola dva, mislila sam da ćemo kasniti. Nakon torture skidanja kišnih odijela i showa za cijelu populaciju koja se nakanila dati deci-2-3 krvi dolazi (sada već bivši) vlasnik fotoaparata. Ne mogu reći da sam očekivala da će fotoaparat biti u lošem stanju obz. na par godina starosti, no ono što me dočekalo je bilo prilično fascinantno. Canon 300D u praktički flawless stanju, kao da ga je koristio u najmanju ruku duh! Ex-vlasnik se zbilja potrudio i uz njega pospremao sve što s njim ide + dobila sam i Lowepro Nova2 AW torbu. Ovaj AW se pogotovo pokazao dobar, opravdao je svoje ime – AllWeather, što je jako korisno kad svake sekunde očekuješ prolom oblaka. Na prvoj fotografiji koju sam uslikala je, jasno, Lazić.

Nadam se kako preobrat o pokvarenom fotoaparatu u divnom stanju izvana ipak neću doživjeti

Preobrat #4 – na DDK se pojavilo vrlo malo ljudi

Dobrovoljno davanje krvi motorista je događaj koji se održi dvaput godišnje i meeting je uvijek na parkiralištu u Petrovoj. Prije par godina, kad smo nadobudno došli na Tomos 14-ci, na ovom parkiralištu je bilo nakrcano zbilja puno motora i sve je vrvjelo kožom. U subotu nije bilo tako, a situacija se opravdava očajnim vremenom.

Na posljednjoj fotografiji se nalazi osoba čije ime piše na jednom metku

Preobrat #5 – forum party… not my style.

Ne znam, meni je u Pitu bilo bolje. Movie Pub je klasična kafana sa jako puno dima koji teško toleriram. Navodno bi se sav događaj odvijao vani da je bilo sunca, ali ga nije bilo. Skoro svo vrijeme smo se lagano dimili među bespoštednim pušačima i kao nagradu dobili jeftine fore sa skidanjem forumaša. Hoću reći, nekome je možda bilo ludo zabavno, ali ja i inače imam dog-tag sa terminom “partibrejker” oko vrata. Meni je u takvim situacijama UVIJEK DOSADNO

i samo tražim izliku da izađem van na čisti zrak. Situacije kao one u kojima “pregladni” Lazić pokušava strusiti lavor pun graha (BTW očajnog i nikakve boje, a tanjur je veći daleko nego na slici)

možda poprave na moment dojam o mjestu gdje sam.
Dobro, i ugodno druženje s ljudima

ali ipak je to mjesto not-my-domena. Dobro mi je pritom došao novi fotoaparat

i zgodni model koji ne može odoljeti slikanju

Baš sam s Lazićem prokomentirala – volim Finntroll točno onoliko koliko on voli motore. Muzika sama za sebe je fenomenalna kao i điranje okolo motorom, no problem je onaj dio s pivom. Finntroll nekome sigurno bolje zvuči kad je naroljan i želi veseliti se humppajući okolo, kao što bajkeri ne mogu zamisliti forum party bez piva, ali moja vizija zanimljivog događaja ne uključuje gledanje urokanih ljudi koji očajnički pokušavaju privući pažnju na svoj lik i djelo, a još manje pridruživanje istima.

Preobrat #6 – nema Čikinih Bombona

Lazić je najavio dolazak rockabilly benda u kojem je i Vuja, ubermensch-moderator sa MZ sveta. Kao pravi fanovi, obišli smo KSET par puta s namjerom da Vuja popije batina zbog “zmijurine” no Čikinim Bombonima ni traga. Natpis na ulazu u rupu je objasnio – bend nije prešao granicu sa RH u Iloku iako su svi imali potrebne dokumente… Slutim srodni preobrat 1.5. ove godine, samo što u igri neće biti Čikini Bomboni

Preobrat #7 – spavali smo kod Dode, a ne kod moje legice ili Karabaje

Dodo, inače poznanik-požežanac i vlasnik crvenog MZ-a (251) je zbilja dobro organizirao spavanje u svom stanu. To je bilo bitno pogotovo jer se rano trebalo ustati i krenuti dalje… spavala sam kao beba kraj otvorenog prozora u vreći za spavanje, u koju mi se pred jutro zavukao Lazić s namjerom da obznani kako će 5 minuta kasnije zvoniti mobitel radi buđenja. Dokazali smo kako smo nas dvoje u biti dvije polovice prosječnog čovjeka – 2×50 kg je ugodno ležalo u vreći

Preobrat #8 – MZ trpi više tereta nego se misli!

Strašno volim šalabazati Hrelićem i ne podnosim snobizam i pseudoelitizam koji lansira zajedljive primjedbe na račun second-hand odjeće i predmeta. Obično idemo Lazić i ja sami, no nekad nam se pridruže ljudi koje jedva istjeramo iz kreveta u nedjelju ujutro i onda još praznih ruku odu sa Hrelića! Heretici! Ne kupiti baš ništa na Hreliću… za nas je nepojmljivo. Rijetko smo išli s točnom predodžbom šta tražimo, no uvijek bi našli zanimljivih stvari. Jučer smo natovarili MZ i na jedvite jade na raskrižjima kretali kad se upali zeleno. Bilo bi i slika, no kako je bila prašina na sve strane i padala je sitna kišica, nisam htjela kompromitirati rad fotoaparata za koji želim da što duže ostane u stanju u kakvom je.

Preobrat #9 – Lazić časti slajom u McDonaldsu :O

Pouka narodu – nemojte stati baš svakoj zmiji na rep i dobit ćete McSundae sa jagodom

Preobrat #10 – dawg

Poseban preobrat me dočekao kad sam došla kući. U dvorištu je na mene počeo lajati pas, kojeg je netko istresao iz auta. Očita mješanka, dobroćudna i živahna, odmah je usvojena od mojih roditelja. Toliko se udomaćila da oko ulaznih vrata više nema nijedne mačke, a posebno joj je draga stara mačka u visokoj gravidnosti, smanjenih sposbnosti manevriranja u bijegu.

BONUS PREOBRAT – Laziću se bezobrazna džukela koja mi je jutros skinula šal sa žice toliko svidjela da je odlučio preusvojiti ju