Statistika?

Evo zašto je statistika gadna stvar i zašto je Dino Drpić najlošiji investitor ovih prostora.

np: TLC – silly ho

Uvijek krene naivno…

Tražim, googlam, čačkam. Stalno me nešto zanima i internet je dušu dao za mene. Momentalno se najviše patim sa paučicom sa kokonom pod abdomenom i intenzivno tražim nekoga tko mi može pomoći. Završim tako slučajno na Nacionalovoj stranici. Inače ju ne posjećujem često jer me sadržaji na toj stranici nimalo ne zanimaju. Politika, stranke, bitchez & hoes, Pukanići, Ivane Hodak itd. Ne znam jesu mi gore vijesti o Sanaderu i cmakanju europskog debelog dupeta ili o n-toj operaciji čvalja Fani Stipković. Osoba koja me dovela na Nacionalovu stranicu nema veze sa ostatkom časopisa, makar ne na spomenuti način. Nakon što sam ga pročitala, bacila sam pogled na najčitanije članke momentalno.

… onda mi narastu rogovi…

Nives Celzijus, požrtvovna majka, marljiva supruga i nadasve divna žena je postala i humanist svojim izdavanjem knjige, potpomognuta i parazitskim samopromotorima u uniformi duhovnih interventnih policajaca. To i vrapci znaju. Gola istina (s podnaslovom “autobiografija s grupnim iskustvom”) je najprodavanija knjiga ove godine kod nas, kaže Nacional. Ovakvu pomamu za knjigom nisam vidjela otkako je Jutarnji izdao prvu knjigu, besplatnu, u nizu knjiga koje su se kupovale s časopisom. Kao da je netko od svih tih ljudi zapravo i pročitao Umberta Eca. Dajem ruku u vatru da većini ljudi služi kao i preostatak knjiga u kućama – ukoričena masa papira na policama.

Problem part je taj što takvom ubitačnom vaginalnom promocijom Gole istine zbilja raste prodaja i takav šund postaje najčitanija knjiga u RH, iako ima literarnu vrijednost črčkarija koje ostaju na papiru tijekom dosadnog telefonskog razgovora. Time njena knjiga staje rame uz rame sa Tomićevim, Jergovićevim, Matanovićkinim i knjigama ostalih renomiranih pisaca Hrvatske. Prodaja nije mjerilo kvalitete, to je očito, a pogotovo je depresivno to što knjigu prodaje njena vagina. Sada, statistički, ima 40 000 prodanih primjeraka. Na stranu sa činjenicom da je xy knjiga podijelila i da je njezin požrtvovni muž kupio bar 5 000 komada, kakvi ljudi to čitaju? Šta točno očekuju od sadržaja takvog smeća? Kierkegaarda? Hessea? Josipu Yo Pavičić? Zna li Nives tko je Ranko Marinković? Jel ikada uopće vidjela knjigu Kiklop? Pročitala, nedajbog? Kada vidimo osobu koja izgleda ovako a nalazi se u okviru godina kao osoba koja bi trebala čitati tu knjigu za lektiru, sumnjamo da je ikad pročitala išta više od literarnog ekvivalenta Kauflandovih letaka. Ne djeluje kao osoba koja prepoznaje knjige… a kamoli da je sposobna napisati neku, makar bila šund. Zato se i šuška o ghostwriteru… a.k.a. osobi koja zna sročiti rečenicu sa subjektom, objektom i predikatom.

Drpićka će sigurno ubrati nagradu, to stoji. No, ako igdje vidim peticiju protiv njenog preuzimanja Kiklopa + logičnog dolaska po istu u jeftinjak-droljetina stajlu kakav pomno njeguje godinama, potpisat ću ju. I ćaću i mater i buraza i dida i sve žive koji mi padnu na pamet. Mislim da ona nema šta raditi tamo a vjerujem da postoji još koji istomišljenik.

Sjećam se kako je pukla i vijest o dijelu knjige u kojem piše o silovanoj ženi. Snošaj je opisivala (očekivano) lascivno i skoro “romantično”, iako je pravim silovanim ženama takvo što sve drugo, samo nije nešto čega se prisjećaju sa sjetom u oku. Silovanje je brutalan čin, a ovakve gadure samo degradiraju intenzitet njegovog efekta. Jesu li to silovane žene zaslužile? Jesu li zaslužile da dokona kokoš gladna medijske pažnje dodatno ponižava takve žene?

Drugi (recentni) primjer kako danas svaka budala može izdati knjigu je i Ella Dvornik, dijete kralja funka koji je trebao tijelo donirati znanosti. Ogavno egocentrično derište si je utuvilo u glavu kako će napisati knjigu o prehrambenim poremećajima mladih, čak se druži s oboljelim osobama i *shvaća* kako razmišljaju. Blago njima na takvoj promotorici bolesti, to je kao da Nives Celzijus postane predsjednik predsjedništva udruge mladih protiv predbračnog seksa. No ovo je ipak gore jer se radi o čistom eksploatiranju oboljelih u svrhu samopromocije koje se finalno ogolilo u zadnjoj rečenici: “Što se tiče knjige, sad sam već na stotoj i nekoj stranici. Mislim da ću poslije Nove godine to završiti i nadmašiti Nives Celzijus po prodaji.” Altruistično, plemenito i suosjećajno, nema šta. Zbilja razumije mladež sa degeneriranom slikom o samima sebi. Slično kao što Nives razumije silovane žene.

Ne znaš koja je gora. Zapravo su na neki način iste. Veže ih snažna kompulzivna potreba za pažnjom i upitno je postoji li granica koju se ne bi usudile prijeći. Marilyn Monroe je jednom rekla mudrost u stilu, “nije važno kako privučeš pažnju, bitno je da si ju privukao”. Doslovno, ako nemaš ničim privući pažnju, nađi makar šta. Netko se promovira inteligencijom, netko seksepilom, netko fantastičnim smislom za humor ili odličnim vokalom. Netko slika, netko pleše, netko se dokaže kao vrstan sportaš. A šta je sa ove dvije kokoši? Nives Celzijus nema šta pokazati drugo osim toliko puta već viđene rastorbane vulve a najdraže mi je kada se poziva na čudoređe i apelira na smanjenje medijske buke “zbog mogućeg narušavanja ugleda obitelji Drpić, jer imaju dvoje male djece”. Držite me, strgala sam se od smijeha! Zašto na budućeg nogometaša i starleticu ne misli kada snima spot sa bivšim dilerom, sada Misterom RH? Egzhibicionizam u svom najčišćem obliku uslijed manjka pažnje, posljedica očito nesređenih odnosa sa ocem, također upitne suvislosti. Ella? Klon Hiltonice, osobe najpoznatije po tome što je samo poznata. Nitko ne zna šta radi, a svi znaju za nju. Intenzivno gradi reputaciju partijanerice-besposličarke, “šokirajući” svijet fotografijama na kojima žvali neke druge osobe gladne pažnje. Besmisleno.

… a onda nastavim guglati.

Jes, vremena su takva kakva jesu. TV emisije vode komadi stravične dikcije u kombinaciji sa preforsiranim fonetskim vježbama, novinar može biti svaka manekenka, kao što napisati knjigu može doslovno svaka budala i pjevati još veća budala upitne muzikalnosti. Valjda bolje ne može. Zato ne gledam TV, novine ne čitam a kad vidim knjige Nives i Elle na policama knjižara okrenut ću lice prema knjigama koje su mi uvijek na nišanu – knjige sa područja prirodoslovlja. Dotad će valjda ta (hipotetska) peticija ubiti tog medijskog nametnika ili će žiri dati nagradu nekome tko ju je zaslužio, a ideja o masovnom pisanju knjiga koje “nisu autobiografske, ali imaju nekih elemenata iz osobnog života”, krcatih sočnim detaljima vezanim za spolni život postati samo ružno sjećanje na vremena kad su kurvetine hodale Zemljom.
Idem vidjeti šta rade paukovi i dati im crve za večeru.