Konoplja

O konoplji se priča više nego ikad. Članci o nevjerojatnoj biljci ljekovitih svojstava, sposobnoj obući i nahraniti cijeli svijet, kao i izgraditi domove, uporno se cijede na sve strane. Jedna struja zalaže se za legalizaciju marihuane, druga reži na samu ideju, treća sanja neke stote snove i zalaže se za smanjenje kompliciranosti protokola i birokracije koju prati uzgoj konoplje za vlakno. U svakom slučaju, kontroverzna biljka došla je na svoje, svaki trag napisan o njoj uživa priličnu popularnost. Budući da iz članaka po sumnjivim portalima često dopire neistinit, ali i lako provjeriv senzacionalizam, smatram kako je nužno poznavati nekakve osnove o ovom pitanju i imati predznanje prije ulaska u rasprave, ako zbog ničega, onda da biste znali razaznati koliko pojedina tvrdnja ima smisla. Ne biste vjerovali koliki broj ljudi nastupa s polovnim, neprovjerenim i potpuno neistinitim i zabluđenim informacijama koje su posljedice nepoznavanja temeljne terminologije i znanja. Kako nisam sklona razvijanju niti podupiranju laži i posljedično mitologije, kao ni nadljudskim proporcijama koje su napuhavaju oko (nerijetko bez pokrića) trendovskih biljaka koje se svakodnevno pojavljuju u medijima, pokušat ću sumirati temeljne informacije o konoplji u pitki komad teksta, s činjenicama koje bi svatko o ovoj temi trebao znati prije negoli počne trubiti o eksploataciji i u krajnjem slučaju legalizaciji konoplje. Broj trominutnih eksperata, osoba koje nakon pogledanog pamflet-videa u kojemu se neko obilježje diže na mitske razine i bez imalo kritičnosti u aprehenziji i daljnjoj distribuciji “ideja” u konstantnom je porastu. Treba li im vjerovati? Možda, iako vjerojatno ne. Informacije => umjerenost => prava istina.

Da bismo upoznali konoplju, zapravo prilično zanimljivu biljku, moramo ju upoznati kako spada – prvo, evo nam malo botanike i taksonomije. Rod Cannabis smješten je unutar malene porodice Cannabaceae, skupa sa rodovima Aphananthe, Celtis, Gironniera, Humulus, Lozanella, Parasponia, Pteroceltis i Trema. Uz prosječnom oku relativno nepoznate rodove, ovdje možete vidjeti rod Humulus u koji pripada i hmelj, sirovina za pivo. Da, hmelj je konopljin “bratić”. U rod Cannabis pripadaju tri vrste – sativa, indica i ruderalis. Neki ih zovu podvrstama vrste sativa, no ja ću se držati taksonomije s odvojene sve tri vrste u ovom tekstu. Cannabis sativa, indica i ruderalis jednogodišnje su cvjetnice, dvodomne, zeljaste. To znači da vegetiraju tijekom jedne godine (krajem ljeta/jeseni biljka propada i ponovno se razvija iz sjemena u proljeće), razvijaju cvjetove unutar kojih se nalaze generativni organi, postoje muške i ženske biljke a stabljika i listovi nisu odrvenjeli.

Pogledajte crtež. Obratite pažnju na visinu biljaka ova tri roda, kao i razgranatost i zbijenost listova.

Cannabis ruderalis

Prva biljka na crtežu predstavlja vrstu konoplje koja je doslovno korov. Kada čujete ili pročitate latinski pridjev “ruderalis” u binarnoj nomenklaturi, prva asocijacija bi vam trebala biti biljka koja obitava na golom zemljištu na rubu grada, primjerice, na koja oni ne pretjerano savjesni i brižni za okoliš istresaju pokvarenu bijelu tehniku u mrkloj noći da izbjegnu regularno plaćanje odvoza.

Primjećujete kako ruderalna konoplja nema značajnu lisnu masu u odnosu na druge vrste ovog roda, a i stabljika nije pretjerano visoka. To znači da ovu biljku nećete imati za što konkretno iskoristiti. Razina THC-a je vrlo niska (redovito ispod 1% suhe tvari) a vlakno koje se dobiva iz stabljike kratko je i loših svojstava za iskorištenje u tekstilnoj industriji. Može ju se naći po stepama Centralne Azije i obroncima Himalaje, gdje ju turisti masovno poslikavaju i dive se “travi”, nesvjesni kako gledaju u beskorisni korov. Vrlo je izdržljiva (stepe Centralne Azije imaju širok raspon temperatura, zimi lako padnu na -30 a ljeti dosegnu i +50), ali je uglavnom neupotrebljiva.

Cannabis indica

Indijska će vam konoplja biti nešto poznatija. Nosi kolokvijalne nazive kao što su “trava”, “marihuana” itd. U odnosu na preostale dvije vrste, pogledajte crtež, indijska konoplja razvija značajnu lisnu masu, niska je i voluminoznog habitusa. Vlakno u stabljici nije iskoristivo za tekstil, za početak, stabljika nije dovoljno visoka. Svrha uzgoja poprilično je drugačije prirode – biljka je kroz povijest imala ulogu u ritualima i običajima brojnih civilizacija i plemena, najviše zbog karakterističnog kemijskog sastava i efekta. Sadrži kanabinoide, organske spojeve psihoaktivnog djelovanja. Predominantan je tetrahidrokanabinol, aromatski terpenoid koji se metabolizira u jetri i čija je primarna svrha vjerojatno bila zaštita biljke od herbivornih životinja, na sličan način na koji nikotin štiti biljku duhana. U biljkama indijske konoplje THC dolazi u varijabilnom postotku, kod nekih kultivara spominje se i nevjerojatnih 27% suhe tvari. Postoje stotine prehrambenih, alkoholnih i narkotičkih pripravaka izrađenih od indijske konoplje s varijabilnim efektom na organizam a konzumira se sa svrhom postizanja relaksacije, poticanja kreativnosti, euforije itd. No, nije zanemariv efekt na sposobnost upravljanja vozilima, pamćenje, radnu sposobnost, apatičnost i letargiju, fetalni razvoj, pa čak i razvoj karcinoma. O ovom se aspektu najmanje priča, a nikako nije zanemariv. Postoji 50-ak kemijskih spojeva u ovoj biljci i za koje se pouzdano zna kako su karcinogeni. Kao i sva svime, poanta je u dozi – karcinomi se razvijaju u uvjetima kontinuirane upotrebe toksina s kumulativnim svojstvima. Što je izloženost veća, raste vjerojatnost oboljenja.

Osim THC-a, značajni spojevi su i kanabidioli (CBD) bez psihoaktivnog djelovanja i koje se obično spominje u kontekstu bolesti kao što su šizofrenija i depresija, kao i neke vrste epilepsije. Isto tako, zbog specifičnog djelovanja na sebum, potencijal je i u kozmetičkoj industriji, pogotovo za proizvode namijenjene mladalačkoj i reaktivnoj koži.

U zadnjih nekoliko godina dostupne su stotine članaka, videa, knjiga i propagandnog materijala koji upućuju na ljekovitost THC-a. Uglavnom se radi o snimkama i paranoičnim tekstovima koje tek povremeno prekine kakav suvisliji članak o djelotvornosti indijske konoplje i njezinom analgetskom djelovanju (spazmolitičkom), kao i anegdotalnim i vrlo subjektivnim doživljajima djelovanja u domeni multiple skleroze, karcinoma, upalnih procesa crijeva itd.

Cannabis sativa

Sativa je poljoprivredna kultura poznata kao industrijska konoplja, a od-ne-tako-davno i kolokvijalno kao hemp. U odnosu na preostale vrste ima najvišu stabljiku, manju lisnu masu od indijske, a veću od korovske konoplje.  Sadržaj THC-a je detektabilan ali nije od relevancije jer iznosi prosječnih 0,2%. To znači da na testovima na opijate možete biti pozitivni, ali efekta na vaš živčani sustav neće biti. Recimo, kada bih završila na testu urina na narkotike iz bilo kakvog razloga, bila bih poprilično sigurno pozitivna a nisam pušila travu niti imam ikakav kontakt s njom – jedem redovito sjemenke industrijske konoplje, konzumiram ulje industrijske konoplje i pečem kruh s brašnom od konopljinih sjemenki. Već kada se dotičem THC-a u organizmu kojega je moguće detektirati urino-testovima, zanimalo me koliko dugo organizmu treba do potpune eliminacije. Ustanovila sam kako broj dana potrebnih za eliminaciju nije fiksan i varira od osobe do osobe, a primarno ovisi o količini unešenog THC-a i brzini metabolizma organizma vlasnika. Kreće se u okviru od 10 do 45 dana.

Industrijska je konoplja korisna i iskoristiva. Bivša je Jugoslavija bila jedan od značajnijih proizvođača konoplje za vlakno tijekom sedamdesetih i u jedan je trenutak sudjelovala s 25% svjetskog prinosa vlakna. Evo nekoliko ideja i proizvoda radi smjernica što se može raditi s njom i kako se upotrebljava; prema nekim izvorima, od industrijske konoplje moguće je dobiti i preko 20 000 proizvoda. Sije se na međuredni razmak 10-12 cm, na dubinu 2-4 cm a prosječan prinos vrti se oko 2 t/ha.

Koristi se stabljika

• zbog visine svoje stabljike, koja kod pojedinih kultivara može dosegnuti i 6 metara i činiti do 65% ukupne mase biljke, koristi se kao sirovina za dobijanje vlakana. Budući da je grublje od lanenog i pamučnog, čisto vlakno nije u široj upotrebi za izradu odjevnih predmeta; koristi se stoljećima za izradu užadi i platna za jedra, šatore, cerade, ribarske mreže, vreće, konjske sprežne opreme itd. Kako industrija evoluira, tako nailazim i na obuću od konoplje, kao i torbe, ruksake ali i nakit ručne izrade. Nebojano i neizbjeljeno vlakno svijetlosmeđe/žućkaste je boje i ima onaj naturalis šmek, oku vrlo ugodan i naizgled grub. Nakon što se izdvoji vlakno, ostaje drvenasti dio stabljike ili pozder. Odlična je sirovina za industriju papira i celuloze, materijala za izoliranje u građevinarstvu, ogrijev itd.

sjemenke

• sitne žućkaste sjemenke u zelenkastoj ljusci malenog su promjera, blagog i nenametljivog okusa. Koriste se u ljudskoj prehrani i hranidbi životinja. Posebno su popularne kod vlasnika ptica zbog bogatstva kvalitetnim masnoćama i visokog udjela bjelančevina. Prešanjem sjemenki dobivate ulje, termolabilno i vrlo sklono oksidiranju; koristi se isključivo kao salatno i da bi se spriječilo kvarenje, mora biti čuvano u hladnjaku. Odstranjivanjem ulja i vlakana i mljevenjem tkiva sjemenki dobiva se proteinski prah varijabilne čistoće i prikladan za oplemenjivanje prehrane sportaša i rekreativaca.

i listovi.

• sirovina su za čajeve, macerate u baznim uljima, u kozmetičkoj industriji itd. Ne sadrže THC u značajnim količinama, moram spomenuti. Ove listove možete smotati i pušiti, ali od njih nećete dobiti ništa što očekujete od listova indijske konoplje.

No, to nije sve. Koristi se i korijen, ali na nešto drugačiji način.

• u kontekstu čišćenja tla nakon dugogodišnjeg korištenja pesticida razvijaju se metode upotrebe biljaka korijena jake upojne moći, koje bi nakon što povuku maksimalno moguću količinu arsena, kadmija, cinka, olova itd., bile odstranjene i uništene a njihov otpad pravilno zbrinut. Postupak se zove fitoremedijacija, a biljke koje se koriste u istraživanju jesu (nabrajam samo one koje možemo naći na području RH): ječam, suncokret, šećerna repa, tužna vrba, trstikasta vlasulja i neke vrste lupina. Osim njih, ispostavilo se kako je industrijska konoplja vrlo pogodna za čišćenje tla od kontaminacije radijacijom ili pesticidima. Korijen snažne upojne moći apsorbira toksine iz tla u biljno tkivo, koje se uništava i adekvatno zbrinjava.

Ono bitno za spomenuti i što ne mogu dovoljno ljudima objasniti jest namjena, selekcija i iskorištenje industrijske konoplje u međusobnoj vezi – vrlo je teško osobi koja ne razumije što je gen, fenotip, selekcijsko svojstvo i heterozis efekt objasniti kako se u razvoju sorti uvijek razvija jedno svojstvo. Ovo je teren na kojemu kiksa 90% ljudi s kojima sam razgovarala na temu konoplje (ali i poljoprivrede općenito) – “Zašto moramo paliti stabljike u polju, zar se ne mogu iskoristiti nakon žetve sjemena?”. Ne, to tako ne ide. Postoje sorte za sjeme i ulje, odjevno vlakno, šatorski tekstil. Ne postoji sorta koja se uzgaja za sva svojstva i uspješno se dobiva biljka s maksimalnim rezultatima na svim poljima. U konačnici, od iste biljke ne možeš dobiti sjeme, vlakno za odjeću, vlakno za izolaciju i fitoremedijacijski materijal. Nijedno od navedenog neće biti maksimalno dobro realizirano. Kokoš nesilica nije kokoš za mesni uzgoj, niti mesne pasmine krava mogu biti iskorištene za mužnju. Mislim, mogu se jesti, ali neće se dobiti očekivani rezultat i kvaliteta. Prihvatite to.

Legislativa u RH i zabrane konoplje

Indijska je konoplja zabranjena u bilo kojem obliku. To znači da ne možete pri kupnji dobiti fiskalni račun za nju. U prodaji u ljekarnama i trgovinama zdrave hrane možete naći ulje industrijske konoplje, konkretno, sjemenki. Ne možete kupiti ulje indijske konoplje kojemu je “ekstrahiran THC” (ovo je citat, veću glupost dugo nisam vidjela) jer je potpuno zabranjena. Većini je ovo poznato, ali, šokiralo bi vas saznanje koliko ljudi ne uspijeva shvatiti kako je indijska konoplja sve samo ne dozvoljena u bilo kojem obliku.

Industrijska je konoplja u RH dozvoljena za uzgoj, uz pomnu kontrolu nadležnog ministarstva i seta regula. U ovaj trenutak, dozvoljen je uzgoj za sjeme (posljedično ulje i njihove proizvode – ulje, proteinski prah, brašno…) ali zabranjen je uzgoj za vlakno (od 2012. godine).

Ovim tekstom apeliram i na prestanak nemilog laganja kako je uzgoj industrijske konoplje zabranjen sedamdesetih iz nekakvih teorija zavjera razloga (“Njima” nije bilo u interesu da konoplja za vlakno postoji… itd.). Posljednje konopljare u RH, smještene u Črnkovcima i Viškovcima, zatvorene su 1996. i 1998. godine., realno, u nizu poslijeratnih propadanja industrijskih pogona državnih tvrtki i privatizacije. Industrijska konoplja nije u nekom trenutku bila zabranjena, jednostavno je sukcesivno smijenjena jeftini(ji)m sintetskim vlaknima iz uvoza – naša je proizvodnja neslavno propala.

Medicinalno djelovanje indijske konoplje

Živimo u svijetu u kojemu je sve u nekakvom hiper modu. Trebaju nam power-barovi, HD britvice za bradu, superfood, kevlarske jakne, anti-stres kreme za lice i super upijajući tamponi. Univerzalna biljka s nevjerojatno širokim spektrom djelovanja i ultimativnim kemijskim sastavom sjeda ko kec na desetku – uz indijsku konoplju vežu se brojne zdravstvene tvrdnje. Budući da sam svjesna koliko su karcinomi složene bolesti i koliko zapravo faktora utječe na genezu, razvoj i posljedično liječenje karcinoma, smatram kako je jako riskantno tvrditi kako će donijeti izravnu korist oboljelima. Ne kažem da neće, ali ne kažem ni da hoće. No, podupirem istraživanje kanabisa radi korištenja u medicini. Bez prateće pompe i cirkusa, voljela bih da ju se eksploatira kao tisu za citostatike. Ako od kanabisa netko može prosperirati, dajem prednost onima koji su bolesni – ako se može ikako i išta iskoristiti za lijekove – naprijed.

Pritom smatram kako treba postojati kontrola unosa, nekakva mjeriva procjena doze i ciljano ponovljivih rezultata, s manje fokusa na osobnim iskustvima i subjektivnom procjenom djeluje li nešto ili ne. Sve drugo pucanje je u prazno i šetanje po minskom polju bez karte. Kontrola tržišta isto ne bi bila naodmet. Oboljeli od ozbiljnih oboljenja trenutno gledaju u konoplju kao u spas. Ne zamjeram im. Ulažu ogromne nade i daju zadnji novac za travu da bi spravili smolu tj. ekstrakt THC-a jer vjeruju kako će im produljiti život. Tko ljudima koji ekstrahiraju THC/CBD u kućnim uvjetima garantira zadovoljavajuć ili imalo djelotvoran sastav u cvatima? I što uopće znači djelotvoran? Za koju dob, spol, kilažu, oboljenje, stadij oboljenja? Kakve su interakcije s drugim preparatima?

Može li se smolom kanabisa izliječiti rak? Ovo pitanje nema pouzdanog odgovora, a ako imalo poznajete materiju, znate koliko je i ovakva formulacija pitanja promašena i besmislena. Ja bih prva ustala i pljeskala kada bi medicina (ili alternativa, razumijmo se, meni je svejedno tko će doći do cilja) iznašla ikakvu a kamoli univerzalnu soluciju za ovu tešku skupinu oboljenja. Vrsta karcinoma postoji velik broj i toliko su polimorfni i složeni da mi sasvim realno zvuči kako ih farmaceutska industrija ne zna efikasno hendlati. Ali znam da trava nije toliko bezopasna kakvom ju se nastoji očajnički prikazati i preporučuje ju se za sve moguće indikacije i boljke, od uraslog nokta do karcinoma jetre u terminalnoj fazi. Obje strane vade istraživanja i “citate” istraživanja o djelotvornosti i nedjelotvornosti i pritom dolazi do zagušenja informacijama; prosječan čovjek, pogotovo onaj oboljeli od kakve kronične bolesti i naoružan manjkom kritičnosti, kada vidi čovjeka koji u videu iskašlje komad “karcinoma pluća” zadovoljno zaključuje kako je baš to ono što mu treba. Ovo je vrlo opasno.

Ako se već i nakanite konzumirati indijsku konoplju, nemojte čitati samo onu stranu koja tvrdi kako trava nije legalna i kako je za to kriva Big Pharma. Pročitajte i drugu stranu, ne razmišljajte dogmatski prema ijednoj strani, ne budite isključivi naslijepo i nastojte pronaći nekakvu zdravu sredinu i umjerenost. Pročitajte barem 10 radova, makar mrzili znanost, tek toliko da imate predodžbu što druga strana kaže. U protivnom ispadate blesavi.

Legalizacija ili ne?

Moj osobni stav o legalizaciji dosta je restriktivne prirode (često kažem kako su Šijiti neozbiljni i ležerni fušeri spram mene i mojih stavova o stimulansima i unosu istih), ali odvajam osobni doživljaj od mišljenja koje bi imalo utjecaj na širi puk. Pojasnit ću; smatram kako mi nijedan i nikakav narkotik ne treba i nemam apsolutno nikakvu želju za uzimanjem ičega iz ove domene. Svrhu halucinacija bilo kakve vrste i općenito potrebu za “gettin’ high” tj. želju za kemijski induciranim “opuštanjem” nisam nikad shvaćala. Da, i ta priiiiiiiirodna trava mješavina je kemijskih spojeva koji pod utjecajem vatre oksidiraju, prestrukturiraju se, raspadaju i prelaze u nove spojeve. U ovaj trenutak psihijatri pokušavaju korigirati kemiju mozgova milijuna ljudi diljem svijeta čije misli opterećuju halucinacije, paranoični ispadi, depresije i sijaset drugih neuropsihijatrijskih disbalansa koji se manifestiraju u nekima od poremećaja u ponašanju. Stvarno ne vidim razlog niti svrhu zašto bih se samoinicijativno podvrgavala ikakvim tvarima koje remete percepciju.

S druge strane, vjerujem kako je do neke točke OK da osobe koje žele konzumirati opijate imaju pravo na izbor. Realno ne tiče me se tko što puši, pije ili jede dokle god ta osoba na neki način ne interferira sa mnom. Svatko od nas bi trebao biti odgovoran za svoje postupke i posljedice koje ih povlače.

Postavljam si pitanje što bi, osim “slobode”, legalizacija korisnog u društvenom i zdravstvenom smislu donijela. Ozbiljno, kako bi i u kojoj mjeri mainstreamizirana trava ovaj svijet učinila boljim? Kako bi i na koji način svijet bio bolji kada bi trava bila dostupna i slobodna? Ovo su pitanja na koja mi nijedan pro-legalizacija “aktivist” ne zna suvislo odgovoriti, izvan Buffalo-soldier-dreadlock-rasta-ajmo-se-svi-volit sheme.

Nemam problem s travom, već ljudskom potrebom da abjuza konzumaciju što je i više nego očito kada vidite ljudski odnos s alkoholom. Ne volim nivelirati stvari i situacije oko sebe, tvrdeći kako je jedno zlo manje od drugog. Ljudi kao maloumne papige trube kako “čovjek kad se naduva ode leć, a čovjek kad se napije ide tuć ženu” i kao da ne razmišljaju o mogućim implikacijama. Tko može garantirati da ne bi jednaka priča bila i s konzumentima trave kada bi ušla u široku upotrebu, samo na drugim poljima? Recimo, kada bi otvorena konzumacija trave bila legalna i dostupna kao cigarete, ne bih zaposlila osobu za koju znam da je redovni konzument jer bih imala dojam kako ne bi bila efikasna kao suradnik koji ne konzumira travu.

Da sumiram, informacija oko nas ogroman je broj. Veći dio kreiraju interesne skupine u svrhu propagande i to nije ništa neobično. Na nama je da prije glasanja, konzumacije ili sugestije drugome čitamo, proučavamo i ne lupetamo gluposti u svojoj dezinformaciji.