Sitnica #34

Prizor koji im se ukazao bio je naprosto jeziv, te gotovo nevjerojatan i većini je prolaznika koji su se zatekli na subotnjoj “špici” oduzimao dah.

Kad ovo pročitate, što pomislite da su prolaznici vidjeli?

Jeziv, nevjerojatan, oduzima dah?

Hmmm…. Što je to bilo pred njima?

Bizarna prometna nezgoda?

Video zid sa prikazom nekakvog masakra?

Iz brodske je Utvrde izašla silovana djevojka oblivena krvlju, vrišteći i zapomažući?

Ne.

U Brodu je nađen vrabac obješen na konopčić. Vrabac. Ne petogodišnje dijete, dementni starac ili mladi ljubavni par koji je shvatio kako dalje ne može. Prođimo još jednom pridjeve i atribute vezane za kadar.

Jeziv?

Jeziva je talačka kriza koja se odvijala u Beslanu 2004. godine.

Nevjerojatan?

Nevjerojatan je pogled sa Preikestolena u Lysefjord.

Oduzima dah?

Dah oduzima sama pomisao na šetnju Bajkonurom, među svom onom mehanizacijom i tehnologijom koja omogućuje let čovjeka u svemir.

Leš vrapca nije nijedno od navedenog.

Razumijmo se, ne veseli me pomisao na obješenog vrapca. Hell, ne veseli me vješanje uopće. No, je li ovaj kadar uistinu vrijedan ovakvih reakcija?

Posebno me uznemiruje natpis “oprez, uznemirujuće fotografije”, iza kojih se nalazi ptičica obješena na konop. Jesu li svjesni koliko banaliziraju fotografije teških prometnih nezgoda, masovnih grobnica, trupala djece koja su umrla od gladi u siromašnim afričkim zemljama i sličnog?

Moja prva pomisao slučajno je samoubojstvo. Svatko tko je jednom prošao pokraj zgrada sa starim pročeljima zna koliko su visoki oluci i kutovi u koje se vrabac smjestio. Tko bi se, za ime Isusa, natezao sa merdevinama, penjao se i vješao pticu? Životinjica (bajdvej, ženka, mužjak je gornji primjerak) negdje u izradi gnijezda koristila je plastičnu nit koja se u jednom trenutku omotala oko njenog vrata i presudila joj.