Šećem kvartom u kojem završava metro četvorka, Bergkrystallen, i primijetim ulicu naziva Feltspatveien. Pomislim, que slatko, sigurno ih mora biti još. Nastavim dalje i naletim na Gråsteinveien, Glimmerveien, Granitveien, Grusveien i Kvartsveien. Bergkrystall – gorski kristal, feltspat – feldspat, gråstein – granit, glimmer – tinjac, grus – šljunak, kvarts –

Iako uporno tupim kako mi je prevruće, još uvijek ludujem s vatrom. Meni komadi lubenica i dinja nisu dovoljni za pogon tijekom dana, jednostavno moram pojesti nešto konkretno. Ne vidim što je, ako ćemo realno, prikladnije od mex kuhinje.

Unatoč tome što živim doslovno uz Savu, imam iznenađujuće malo komaraca u stanu. Tek poneku noć provedem češući se i tražeći zujeću gaduru s namjerom da ju raspalim dlanom, a i to budu zbilja izolirani slučajevi. Stan je zato pun vodencvjetova. Često dolaze k nama i u ovim sparnijim danima

Da mi je kovani medo za svaki put kada čujem random žensko gdje vrlo jasno i precizno specificira kakvo muško želi, ističući vrlo striktne i beskompromisne kriterije – visok, crn, plećat, nabildan toliko da je izdefiniran ali nije prenaturpijan, elokventan, govori 6 svjetskih jezika, natprosječna primanja, skupa kola, emocionalan toliko da

Tijekom zadnjih par godina nevoljko sam hodanje po Zagrebu zamijenila biciklom, javnim prijevozom i povremeno Lazićevim motorima. Iako je motor zabavna stvarčica, meni je nedostajalo često i intenzivno hodanje, i zadnjih mjesec dana ciljano sam odlučila sve (čitaj: 99%) obaveze izvršiti hodajući prema njima. Jedan je od razloga i apsolutno
Često sam u gradu, zujim po širem centru, pješke, tramvajem, biciklom, solo ili u društvu. S posla, na posao, s posla, zbog neke obaveze, iz čistog gušta, zbog druženja ili čiste potrebe da protjeram hladni zimski zrak kroz pluća. Cijele godine preskačem preko prosjaka, gledam naričuće ljude pruženih ruku i
Ivan Kislov @ 500 px Autor je smješten u Magadanu, gradu na obali Ohotskog mora na krajnjem istoku Rusije. U ovom su albumu isključivo životinje koje se vrzmaju po snijegu – lisice, tekunice, svisci, polarni zečevi, rosomasi, vukovi i rogata divljač, kao i njihova mladunčad. Toliko su tople, pune ekspresija
Sjedim i pitam se samo kolika će sutra biti izlaznost na referendum o nezavisnosti u Škotskoj. Ako bude ispod 50%, mislim da kolektivno trebaju turit haggise u usta i začepiti ih za sve vijeke vijekova. Živo me zanima kako će se cijela situacija raspetljati i hoće li im samostalnost donijeti
Povremeno ga pogledam i uvijek me jednako pogodi. Sljedeće godine na današnji dan bit će 70 godina kako je na Nagasaki bačena atomska bomba, a tri dana ranije i na Hiroshimu. Osim posljedica radijacijske bolesti koja je nemilosrdno izjedala i uništavala zdravlje ljudi, vizualizacije samog udara i zamišljanja razvijanja ogromne
Ono kad ideš nadobudno pljačkat pumpu i nabasaš ni manje ni više nego na hibrida Khal Droga i Brus Lija O.o :3 – peterostrukog šrilankanskog MMA šampiona s iskustvom od 10 godina. Ne mogu se prestati smiješiti
Mislim da nitko oko mene ne dijeli moju fascinaciju ovakvim strojevima. Netko je morao sjesti i dizajnirati stroj od nule. Čak i da je kupljen prototip motora, netko je morao nacrtati stroj i isprojektirati sve do zadnjeg šarafa, definirati učinke stroja u prostorvremenu i ekšli natjerati ih da izvršavaju rad
Ne razumijem zašto mi je ovo pretenciozno elektronsko smeće danima na repeatu.
Jubilarnu 44.-tu sitnicu posvećujem medijima, njihovoj moći i našoj sposobnosti da sočno popušimo svaku priču koja se pred nas servira. Neki je dan odjeknula vijest o Makedoncu koji je “brutalno pretukao” sredozemnu medvjedicu. Nisam imala ni najmanju želju čitati članak, razlog su bili mnogobrojni komentari ispod teksta i u kojima
Nakon svih onih Madonna, Sineada, Marilyn Mansona i ostatka fuckheada čiji je domet provokacije brisati dupe listovima Biblije na stejdžu još uvijek postoje “pjevači” koji su sposobni iznijeti ovako glupo, neinventivno, jeftino i oh-toliko-puta-viđeno pseudoprovokativno smeće i nazvati ga angažiranošću. Od provokacije s poantom redovno očekujem ipak malo više od maloumnog glavatanja
Ono kad shvatiš kako je slušanje Adrenalinea od Deftonesa danas jednako kao slušanje Zeppelina u devedesetima
Sjedim u tišini, gledam kako se Lazić danas kaljužao u blatu po Žumberku i razmišljam o uralskom blatu. Google mapsi kažu da je zračna udaljenost od Zagreba do Vižaja 3300 km. Cestom – puno više. Čudan je osjećaj otići nekamo neobično daleko (pogotovo u takvu nedođiju kao što je Vižaj,
Počela sam pisati post o glazbi koja me opušta i potiče kreativnost, pišući odlomke hvalospjeva na račun nekoliko albuma i na jedan način zahvaljujući njihovim autorima na inspiraciji koja ih je obuzela u trenucima stvaranja tih albuma. Pišem ga danima a danas mi je bio plan završiti ga i objaviti

Od povratka iz Rusije oko vrata manje-više stalno nosim ovaj privjesak oko vrata. Sviđa mi se jako njegova jednostavnost, gruba obrada, ne pretjerano posvećivanje detaljima i nošenjem me vraća na cestu. Ne možete zamisliti koliko mi to treba . Po povratku i nakon istraživanja mogućeg značenja, zaključila sam kako se
Paprika mi je preporučila bloglovin kao enđin koji omogućuje pratitbu dragih mi blogova. Na svoju veliku žalost, pratim ih vrlo malo. U moju obranu, dosadni su i nimalo me ne pozivaju na povratak. Većina kuharskih nije mi napeta jer svaki autor na svaki slani (non-desert) recept stavlja makar 5 recepata
Super mi je kako slučajna konverzacija vrati sitnice koje nikako ne uspijevaš naći sam Pauk nije bauk
Već neko vrijeme religiozno visim na Ruskom vjesniku. Osim što su članci suvisli, ne dotiču se pop kulture i ostatka nebitnih tema, krcat je ekstremno zanimljivim crticama vezanim za Rusiju. Čitam članke o prirodi, nacionalnim parkovima, povijesti, vojsci… I uživam. Toplo preporučujem. Evo par zadnjih prijedloga, crtice o ruskom jeziku
Prizor koji im se ukazao bio je naprosto jeziv, te gotovo nevjerojatan i većini je prolaznika koji su se zatekli na subotnjoj “špici” oduzimao dah. Kad ovo pročitate, što pomislite da su prolaznici vidjeli? Jeziv, nevjerojatan, oduzima dah? Hmmm…. Što je to bilo pred njima? Bizarna prometna nezgoda? Video zid
Ne vjerujem u etiku. Znam da je nedostižna i kao “etična” ne želim identificirati se jer znam koliko je teško biti u tome dosljedan. Percepcija sebe kao etičnog u startu već je ekstremno rastezljiv pojam. U ovaj tren znam makar 10 vegana koji se bore za prava životinja i ljubav