Micro monsters

Sinoć sam shvatila koliko sam se udaljila od entomologije i koliko mi zapravo nedostaje. Moj aktualni izvor financija nema apsolutno nikakve veze sa kukcima i njihovim člankonožnim srodnicima i zapravo mi je pomalo žao. Nedostaje mi ona opsesija svime što mi leti pred očima, hvatanje životinje radi determinacije a potom slikanje i puštanje nazad u prirodu. Njegovo Dokumentarno Veličanstvo, David Attenborough, izbacio je novi dokumentarni film sa svrhom približavanja člankonožaca širokom puku.

Pogledala sam veliku većinu onoga što je snimio i svatko tko me zna može hladnokrvno reći sam veliki fan. Volim njegov glas, umirujuć i tako blag. Kada priča o životinjama, imam dojam da mi priča moj dida neku od priča kojima me častio kad sam bila dijete. Novo očito remek-djelo zove se Micro Monsters i izgleda fantastično. Kamere su, poslovično, vrhunske. Glazba, standardno, savršeno prati događaj i daje novu dimenziju. Kukci su, kao i inače zanimljivi i prelijepo prikazani. Volim makro kamere. Volim pogled u skakavce koji čeljustima čiste ticala. Volim bogomoljke kada se “ispaljuju” u plijen, hvatajući ga i proždirući ga. Volim snimke gusjenica na kojima religiozno i neumorno žvaču parenhim.

Trailer nije nešto posebno, pogledajte cijelu epizodu. Sumnjam da ćete požaliti.