Muke po Mau vol. 372

Iako ju često spominjem na stranici, nisam sigurna da vam je dovoljno poznata. Šteta, jer se iza kodnog imena Mau krije jedno jako specifično biće koje je meni redefiniralo pojam mačke i natjeralo me da zavolim stvorenje koje mi uredno i bez imalo inhibicija ubija biljke po stanu.

Nije mi ovo prva mačka, a-a. Moji roditelji su uvijek bili pro-ljubimci i rijetko su pokazivali otpor prema mojoj želji za životinjom u kući. Imala sam zbilja svašta do sada, a debelu pazi-ne-zezam-se-ne-dovodi-me-pred-svršen-čin crtu je povukla mama, rekavši da ne želi zmije i guštere u kući.

Izvana je brutalno jednostavna. Potpuno je crna, nema nijedne svijetle dlake na tijelu, čak je i njuškica crna. Ističu se jedino blještavobijeli zubi i maleni ružičasti jezik, vidljiv samo kad zijeva ili pokušava uvjerljivo mrnjaukati (rezultat je obično nekakvo uvrnuto arlaukanje, pogotovo to voli raditi šetajući po stanu, prigovarajući valjda kao mala crna svekrva).Karakter je za moje pojmove nesvakidašnji, kontrast vanjštini u svakom pogledu.

Nisam nikad imala mačku koja ne može biti sama par minuta. Mau me slijedi u stopu. Recimo, sad sjedim pred monitorom i tipkam. Potpuno je normalno da dođe k meni, skoči, sjedne u krilo i prede. Ako ustanem i odem u sobu, recimo, sjednem na krevet i nešto čitam i radim, doći će 100% za mnom i leći pored mene.

Pružit ću ruku i pokušati ju pomaziti, ali ona će zabiti zube i kandže u moju ruku, skočiti i otrčati. 5 minuta kasnije će se opet vratiti, valjda računajući da sam zaboravila kako sam ju pokušala pomaziti.

Isto tako, ima izraženu pseću osobinu zvanja na igru. Uglavnom ju puštam da uživa kad hoće i miruje kad hoće, fokusiram se na nešto svoje. Ona će tad doći, viriti ispod stolice sa igračkom u ruci i čudno režati. To je zapravo poziv da joj uzmem tu igračku i da se naganjamo po stanu. Kad joj bacim lopticu, miša ili perje, ona će skočiti i donijeti mi ih nazad, čekajući ponovno bacanje.

Poseban fetiš ima na najlonske vrećice, torbe, ruksake, košare… U doslovno svaku će se zavući i viriti van.Ima nešto zaigrano autistično u njoj, imam osjećaj nekad da zamišlja kako od nekoga bježi.

U takvom bijegu je u jednoj prilici napravila i priličnu štetu. Lazić ima teoriju da Coca cola nije jednaka u svakoj državi u svijetu pa je u zadnjih godinu dana skupio nekoliko desetaka limenki i boca sa namjerom da ih testira kao iskusni ovisnik o CC.

Ušla sam navečer u stan i odmah došla u predinfarktno stanje. Mačka je tijekom dana skočila na hladnjak nešto niži od 200 cm i srušila jednu od limenki. Drek, pod tlakom, puče i rasu gazirano piće u krugu dobrih par metara. Pod po kojem sam hodala je bio potpuno ljepljiv, stradao je kompjutor (udaljen je jedva metar od hladnjaka; upravo mi je iza leđa :D), knjige pa čak i kaktusi na prozoru. SVE JE BILO LJEPLJIVO. Al ja sam cat-person pa sve opraštam mačci. Ona to nije znala pa ju nisam danima mogla dozvati. Zavukla se pod krevet i nije ju se moglo dozvati ni štapićima do kojih bi inače probila čelikom armirani zid.

Nedavno je operirana. Bilo mi je žao ostaviti ju u stanju u kakvo bi pala u tjeranju. Osim za nas i susjede, bilo je prilično naporno i za nju. Utvrdila je ritam od 14 dana za tjeranje što je nepodnošljivo često, pogotovo za zdušno mijaukanje i mraukanje iz petnih žila. Zadnji put ju je posebno oplelo, toliko su ju zapljusnuli hormoni da je ležala kao cjepanica kad sam ju mazila.
Inače, nota bene, na takve radnje reagira guljenjem kože i grizenjem. Kicks like a mule and bites like a crocodile.

Živo me zanimalo kako će proći. Hoće li postati otromboljena mačketina koja po cijeli dan drijema ili će i dalje ludovati na sve što se miče, baš me zanimalo. Već sutradan sam se poigrala sa njom a ona me oštrom kandžom povukla za vezicu na majici. Ne može odoljeti, to je kompulzija, izazov koji ona neće odbiti. Kako stvari stoje, ona je doslovno ona ista, ona stara =)