Prije par tjedana krenuo je okršaj između vlasnika pasa koji žele pristup psima u Ikeu i kupaca koji ne smatraju kako je to u redu. Naravno, gledam u čudu cijelu situaciju i ljude i komentare i Ikeu i pitam se: Ljudi božji, jeste li vi normalni? Imam tonu iskustva u
Category: ljubimci
Tijekom vožnji cestama u ljetnom periodu često znam biti ožalošćena, pogotovo u područjima linije razgraničenja prirode i “civilizacije”, cestama uz rubove šuma i parkova. Po njima vrlo često leže trupla raznih životinja. Najčešće su to mačke, manji psi, pokoja lisica, zmije, ali i žabe u nekoj od svojih migracija. Ima
Razmišljam o nabavi trećeg čupavog vraga, da zaokružimo shemu Viserion – Rhaegal – Drogon. Treba pucati u kontrast, sljedeći trollcat bit će bijeli ili riđi. Nemam toliko rezistencije ni pameti u glavi da tu ideju prekrižim čak ni u ovaj kasni tren kad ova dva čupava trola, ničim posebnim izazvana,
U zadnje vrijeme intenzivno razmišljam o psu. Naravno, ovu želju neću materijalizirati dokle god ne budemo bili u kući, jer bi držanje ičega osim razmaženih mačaka bio čisti sadizam. One minijaturne pasmine, lakiranih noktiju, predefinirane za torbice i gazdarice koje na njima liječe psihološke disfunkcije ne ubrajam u pse. Ja
Jedan od glavnih razloga zašto volim mačke je njihova znatiželja. Kadgod nešto prčkam, preslagujem ormar sa odjećom ili knjigama, smišljam nešto kreativno ili preraspoređujem namještaj, Mau se instantno nacrta pokraj mene, u neposrednu blizinu, sjedne i promatra proces kao kakav mali nadzornik. Nerijetko će probati i onjušiti, pomaknuti neki od
Dan 1. – Fluffy tiho preležao u transporteru, samo uplašeno gledajući van. Odbio svu hranu i vodu, čak i posebno kupljene ekstra slastice koje nijedna mica ne odbija. Ne reži, ne grize, samo potpuno pokorno trpi pokušaj dodira, kao da ga mazim sa uperenim pištoljem u glavu. Ne trepće, samo
Prije mjesec i nešto sam ustanovila da je vrijeme za nabavu druge mačke. Mau Crne Duše Oprane Perwollom Black Magic je usamljena jer u zadnje vrijeme jednostavno nismo u stanu a kako mi ideja prosljeđivanja mačke dalje nije ni na sekundu bila opcija, tražila sam rješenje koje uključuje društvo. Shodno
Svi rezimiraju proteklih 365 dana na manje ili više osobnom nivou, stoga ću i ja slijediti kratkoročni trend i napraviti kratki presjek događanja otkako sam preko svarta pozdravila tada dolazeću 2012. 15 dana nakon početka godine Lazić me zaprosio i natjerao da se iznenadim sama svojoj reakciji, pogotovo utoliko što
Nemam ništa pretjerano pametno za reći, zadržat ću se na postanju par fotografija. Upravo rujem po Picasa/Lightroom kolekciji, čistim HDD od slika i neuobičajeno uživam u tome :zerogee: Htjela sam počupati slike napravljene još PRAstarim Lazićevim Kodak EZ-jem, prvim digitalcem u vrijeme kad je vrlo malo smrtnika posjedovalo aparat sa
Čuvam priksonici mačku prek Bošća. Mače je crno ko ugarak (gdje sam to vidjela već ), prelijepe vitke linije, kratkodlako i sa plavim odsjajem dlake. Oči čudno smeđih, razmaknutih, sa pogledom iz pakla a odaziva se na ime Kim (po Kardašijanki, jer je hard core atenšndroljasta, sklona gazdaričinom lakovima za
Nastavno na prošli post, gdje komentiram nabavu nožekanje za moje mawe jukice, moram pokazati životinje koje su mi jučer ušle u stan. Radi se o škorpionima vrste Heterometrus spinifer. Već sam držala škorpione, vrste Euscorpius italicus i kratko vrstu Pandinus imperator i smatram ih iznimnim ljubimcima. Elegantni su, neagresivni, a
Tijekom vremena sam pročitala razne knjige, članke i tekstove koji se bave objašnjavanjem koncepta kompostiranja. Neki od njih iznose i nebuloze (recimo, zabranjeno je u kompost staviti kuhanu hranu, prema nekima) pa sam odlučila napisati temeljit no ipak jednostavan i konkretan članak na spomenutu temu. Možda nekome posluži u praktičnom
Epic lolcats are epic. Probrani.
Malo mi je zeznuto reći “seljačka torba”, “seljačka šminka” ili nešto stoto “seljačko” jer se osjećam kao da posprdno promatram selo. To mi nije cilj. Volim selo, živjela sam u centru grada ali sam svaki slobodan dan provela kod mamine mame i ćaćinog ćaće. Najljepši događaji djetinjstva su mi se
Iako ju često spominjem na stranici, nisam sigurna da vam je dovoljno poznata. Šteta, jer se iza kodnog imena Mau krije jedno jako specifično biće koje je meni redefiniralo pojam mačke i natjeralo me da zavolim stvorenje koje mi uredno i bez imalo inhibicija ubija biljke po stanu. Nije mi
Veliki sam protivnik ovakvih mrcvarenja životinja i zbilja ne shvaćam po kojoj logici dotična egzotična plesačica ovo smatram erotičnim. Životinje, osim što zaslužuju poštovanje a ne opću ridikulizaciju, jesu nepredvidljive i zbilja nema razloga za ovakva uznemiravanja.
Mačka mi je doslovno ubojica svega zelenog i živog. Unatoč upozorenjima, prijetnjama i vici doslovno od prvog dana ruši cvijeće, žvače iglice kaktusa (WTF?!), valja se u cvjetnoj zemlji i vidno uživa pritom. Ovu biljku je do sada ubila jedno 40 puta, uključujući i skakanje na vrh hladnjaka visokog preko
Imam lolcata, to sam se već hvalila.Danas je mrtva ladna ušetala u Facin ruksak i pozirala Laziću minutu-dvije. Evo rezultata. I opet stavljam još jednu fotografiju u kojoj se vidimo nas dvoje – Lazić čuči, ja stojim i lovim njenu pažnju
Malo me zasmeta kad vidim vlasnike koji pse prešetavaju po šoping centrima. Lažem, smeta me puno. Koliko je, zapravo, psu mjesto na takvim lokacijama? Osim što bi svako pseto uvijek radije odabralo galop po zatravnjenoj površini nego šetnju na povocu kroz mjesto gdje mora biti tih i miran, ne pada
Gledam vijesti jutros i vidim kako se jedan njemački terarist ponosi jednogodišnjim kraljevskim pitonom kojeg je Majka Priroda počastila gratis glavom: mogu samo reći kako ne bih ništa manje bila sretna od njega kad bi mi se slično dogodilo. Pritom ne mislim na izrastanje dodatne glave na mom vratu, nego
Izgleda da sam našla mogućeg novog ljubimca. Vidjela sam ga u pet shopu u blizini posla i ostala na mjestu pokošena simpatičnošću živinice. Još uvijek ne znam koji species je u pitanju (deklariran je kao “blue lobster”), no dade se saznati. Presudio je trenutak kad sam shvatila da me čeka
Meni nikad ne bi palo na pamet zvati vatrogasce kada bih spazila zmiju, iako moram pohvaliti gospodina koji je kravosasa uhvatio bez panike i odnio ga dalje od raskokodakanih baba u šoping centru, koje su vjerojatno dizale graju kao da se radi o mozambičkoj zmiji pljuvačici. Poznavajući sebe, u takvoj