Problem zvan Damask, LOL

Lavina koja se sručila na ideju otvorenog kafića Damask za moja je mjerila suluda. Reakcije su prilično neugodne, posprdne i prilično blesave. Smiješno je makar i čitati kakav stav imaju participanti u raspravama i komentatori po portalima. Strašno , otvorio se kafić za katolike, ali nemaju ništa protiv da im itko drugi, uključujući nevjernike svih vrsta, ulazi na kavu/klopu. Gluposti. Koga takvo mjesto zapravo i uopće može ugrožavati?

Nisam vjernik. Po vjerskoj vokaciji smještena sam negdje između pragmatičnog apateista i prilično rezerviranog agnostika s okusom nedvosmislene sekularnosti i posuta bavi-se-svojim poslom mrvicama. To u praksi znači da apsolutno poštujem tuđa vjerovanja; širok dijapazon religija i denominacija za mene je i više nego zanimljiv, volim o njima čitati i rado bih posjetila sve živo i neživo, ali smatram da bi vjersko opredjeljenje moralo biti isključivo individualizirano i ničim vezano za politiku i vođenje države. Ne mislim nikako da su vjernici glupi, da ih treba zapaliti (sačuvajiss, karikiram, smiješno mi je i samo pisati o ovome) ili da bi svijet bio ljepše mjesto kada religije ne bi postojale. Mi (ljudi) smo kokoši, našli bismo drugi komad kamena kojemu bi upuhali život i njemu se klanjali, i ono najgore, išli ubijati one koji se klanjaju drugom kamenu ili suhom listu jer naše je jedino ispravno.

Vjerujem u poštovanje prije svega, i po mogućnosti, što odmjereniji pristup vjeri, vjernicima, vjerskim opredjeljenjima. Imam nultu toleranciju na ateistička kompulzivna vrištanja na bilo što vezano za vjernike i na samu naznaku takvih ispada odmičem se ili gasim tab. Odličan je primjer koncentrata ljudske gluposti FB grupa Ateisti i agnostici Hrvatske. Počela sam ju pratiti prije nekoliko mjeseci s namjerom da vidim kako evriđ internetski ateist razmišlja, a na njoj sam završila jer sam nabasala na poveći promet na svartu zbog šeranog linka na članak o prosvjedu na Cvjetnom. Par dana u feed dolazili su mi izuzetno glupi, primitivni i potpuno nerazumni statusi oh-so-kul wannabe-ateističkih autista i neprilagođenih morona, na šprancu “ako Biblija kaže x, kako može biti y?!”, “pozvana sam u katoličke svatove, ja sam najveći ateist ikad, šta da radim među tim glupim ovcama cijelu noć, šta, ŠTA?”, “rekoše mi nepsujboga, japsovo, psujem i psovaću”, “sfrendal sam se s ženskom kojoj je profil pun religijoznih slika i citata, odma sam pobjego jer me strah da mi ne krene križariti” *ajme*, kao i izuzetno nesmiješnih memova redovito podržanih od istog profila debila i pozdravljenih odobravanjem. Otkačila sam se nakon tipa 48 sati, to ne može čitati nitko s IQ-om većim od 85 i stariji od 13 godina. Ne primjećuju da su gori od camelfuckera koje često posprdno komentiraju kao islamom zadrigle ovce i ljudi iz te domene (pritom ne mislim samo na tu nakupinu gnojnih čireva već općenito) često ne vide stvarni problem s Crkvom. Iz mog kuta gledišta, to bi bili, recimo, za Hrvata nezdrav odnos RKC i Republike Hrvatske, mom novčaniku štetni Vatikanski ugovori i cijeli set implikacija koje povlače, iskorištavanje kršćanstva za poziv na linč i netoleranciju, petljanje u odluke trudnih žena, kao i navodni slučajevi zlostavljanja djece koje RKC zataškava i moguće nikad neće biti pravno procesirani.

Prvom prilikom idem do Damaska s osobama koje pokažu interes. Ne bih nikad išla držati predavanja i debate o kreacionizmu niti ikoga uvjeravati u išta, pomisao o naci-ateističkom piljenju konobara/vlasnika zvuči mi krajnje idiotska, uglavnom zato što me nije briga tko se čemu klanja.

Ali hej, nepušački prostor (a ima ih manje nego što mislite i još manje nego zakleti nepušač u praksi želi), mirno je, sviđam simboliku naziva, ima knjiga – zar mi treba više?