50 godina pobjede

Jednom davno doplutala je do mene informacija kako područje Sjevernog pola zapravo nije gromada leda koja leži na Zemljinoj kori okruženoj morima kao Antarktika, već samo gromada leda koja pluta na površini Arktičkog oceana. Bez kopna.

Zamišljajući zastrašujuće milijune kubika leda koji se formira i povlači tijekom sezona ostala sam prilično impresionirana činjenicom kako ispod leda nema ničega osim oceana, što je automatski povuklo i želju za posjetom ovom kraju. Čak i nakon toliko godina ne bih odbila đir po ledenim morima, promatranje kitova, polarnih kopnenih sisavaca, kao i pogled u auroru borealis (zimi) i bliješteće ljetno nebo u ponoć.

Arktik je značajan izvor nafte i minerala i kao takav u ovaj trenutak na raspolaganje daje desetinu ukupne količine nafte i četvrtinu zemnog plina. Pretpostavlja se kako četvrtina ukupne svjetske količine nafte leži na dnu Arktičkog oceana. Čak i ako ne pratite hajku na naftu i energijom motivirane ratove, prilično je jasno kako je ovo područje komad kolača oko kojeg će se klati zainteresirani. Jedan od njih je Ruska Federacija, koja ima ima lijepi komad morske polarne regije u svom teritoriju. Sjevernu obalu zaplahuje 5 mora (Barentsovo, Karsko, Laptjevsko, Istočnosibirsko i Čukčijevsko) a Ruskoj Federaciji pala je sjekira u med, iako se kanta meda nalazi u jednom od najizazovnijih područja za eksploataciju – ruski Arktik bogato je izvorište nikla, bakra, ugljena, zlata, uranija, wolframa i dijamanata. Ujedno, značajan je izvor nafte i zemnog plina. Stoga je sasvim logično da će Rusija proizvoditi plovila sposobna kretati se kroz hladne vode Arktika i prevoziti resurse, no, da bi takvi brodovi mogli proći kroz led čija se debljina mjeri u metrima, mora im se prokrčiti put.

Ledolomci su posebno osmišljena plovila sposobna razbijati i drobiti led preko 2 metra debljine pred i pod sobom, oslobađajući put drugim brodovima. Da bi se brod zvao ledolomcem, mora ispuniti nekoliko kriterija: krma mora imati oblik koji omogućuje prolazak kroz led, mora biti ojačana prikladnim materijalima i jednostavno mora imati dovoljnu snagu motora koji bi brod tjerao kroz ledeni pokrivač. Pomaže i premaz koji minimalizira trenje i omogućuje elegantniju klizidbu. Krma običnog broda oblika je oštrice koja reže more pri prolasku, dok je krma ledolomca zaobljenog oblika nalik onome kakav imaju žlice. U trenutak kada brod udari u led, ovakav oblik krme omogućuje lagani prelazak preko leda i dobrim je dijelom za lom leda zaslužna masa samog broda. Led propada pod krmom i uz pomoć adaptiranog oblika biva usmjeren postrano, a ledolomac nastavlja vožnju kroz gromade drobljenog leda. Ujedno, spomenuta krma čini ih usko specifičnima i dizajniranima samo za prohod kroz led. Isti taj ledolomac prilično se muči s olujnim morima i nevremenom i ljulja se na desetmetarskim valovima s velikom opasnošću od prevrtanja, trpeći frontalne udarce koje bi regularna krma s lakoćom rezala. Nikako nije pogodan za vožnju u “normalnim” uvjetima.

Rosatom je ruska tvrtka u vlasništvu države, ključna institucija za definiciju upotrebe, regulativu i eksploataciju nuklearne energije. Jedan od ogranaka Rosatoma je Rosatomflot, tvrtka koja gradi i održava jedinu flotu ledolomaca pogonjenih nuklearnom energijom na svijetu – rusku. Smještena je na sjevernoj strani poluotoka Kola, u lučkom gradu Murmansk, koji bi se mogao usporediti s kakvom polarnom Rijekom.

Ledolomac 50 godina pobjede u ovaj trenutak najveći je ledolomac u prometu. Gradnja je počela 4.10.1989. godine, što ga na današnji dan čini starim 25 godina. Prvotno je nosio ime Ural, a zgotovljen je početkom 2007. godine. Dug je 159 metara, širok 30 m, ima masu od 25 tona i osmišljen je da drobi led debeo i preko 5 metara, kakav i je preko 2/3 godine u području krajnjeg Arktika. Zanimljivo, sve ovo navedeno prava je sitnica u odnosu na gabarite tankera i transportnih brodova kojima Pobjeda prokrčuje put klizeći preko leda. Pogone ju dva reaktora koji skupa produciraju snagu od 55 MW tj. 74 000 konjskih snaga prenešenih preko 3 motora i koji omogućuju potezanje do lijepih 40-ak km/h kroz led.

“Zašto nuklearni pogon?”, pitat ćete se. Dizel-izvedbe, iako su jeftinije za izradu i održavanje, traže utovar značajnih količina goriva koje bi ih trebalo pogoniti tijekom određenog perioda, što zauzima prilično raspoloživog prostora i dodaje masu. Pobjeda bi dnevno trošila stotinjak tona dizela, što zauzima izuzetno puno prostora na putovanju broda i jako definira broj stajanja u luke na punjenje. Nepraktično, složili biste se.

Nuklearni pogon traži manje od 500 grama uranija na dan. Istina, traži i posebnu i financijski zahtjevnu konstrukciju i održavanje – ovakav pogon pripada u prilično skupe koncepcije – no kada se sve uzme u obzir i podvuče, troškovi su niži. Nuklearni ledolomac s najduljim periodom isplovljavanja predak je Pobjede i drži rekord s 357 dana bez “punjenja”, a poznat je pod imenom Arktika.

Pobjeda u vožnji nije baš najugodnija. Ledolomac, iako je opremljen teretanom, knjižnicom, restoranom i sličnim konformističkim sitnicama, drobeći ledeni pokrivač uporno grglja i škripi i pritom stvara buku. Unatoč tome, moguće je osigurati svoje mjesto u putničkim kabinama i uživanju u arktičkom turizmu. Cijena za krstarenje dugo oko 3 tjedna vrti se oko 25 000 dolara, a u 64 kabine prima do 128 putnika. Prema statistikama, uglavnom se radi o solerima u dobi između 34 do 65 godina, koje ja, skupa s posjetiteljima kozmodroma Bajkonur, zovem lucky bastardima.

30.7.2013. Pobjeda je ostvarila stoti prilazak sjevernom polu a krajem sezone 2015. godine ide u garažu. Pozdravljam vas Slavjanskim balom i prolaskom Pobjede kraj Šveđana na Odenu.