Heavily impressed by all I saw in the morning on my first day in Svalbard – the dogs were absolutely fantastic – I went to the harbor to check-in and enter the famous Polar girl boat in the late afternoon. The boat was supposed to drive a handful of tourists
Tag: led
I came to Longyearbyen, the world’s northernmost permanently inhabited town located on the main island called Spitsbergen, in the late afternoon. My plane landed at 18.00 h; as soon as I came to the hostel and left my tiny suitcase in my room I ran outside as the guide for
I admired the Arctic since I was just a kid. To me, unfortunately, it was absolutely unreachable. Watching all those documentaries by Sir David Attenborough and other lucky naturalists was nothing but a distant yet amazing feast for my eyes. Ships gliding slowly among the icebergs shyly peeking on the
Prva jutarnja slika na cesti prikazuje nekoliko bitnih točaka (Lakselv nije bitan, barem ne u ovom kontekstu): Hammerfest, posljednji veći grad na cesti do Nordkappa (istina, da bi ga se posjetilo, nužno je sići s E6 ceste, ali neposjećivanje nije opcija – ono – posjećuješ grad imena HAMMERFEST!) Nordkapp, najsjeverniju
Ovako izgleda ljetno jutro u polarnom krugu. Čista je sreća otvoriti oči, odzipati šator i udisati neopisivo čist i svjež zrak. Cilj dana bio nam je ulazak u Bodø, simpatični priobalni grad. U centru grada nalazi se ogroman mural s orlom. Izgleda straobalno preopako fantastično, a ima i poruku –
Helgeland je predivan kraj. Deseci kilometara ceste uz obalu povremeno su prekinuti trajektima, a sama je cesta okićena turistima u kamperima koji redovito zaustavljaju vozila da bi stali i propisno poslikali neku prirodnu ljepotu. U Utskarpenu smo stali s namjerom da poslikamo i mi jedan komad obale i da Lazić
Loše vrijeme u Höfnu izazvano kolizijom oceanskih i zračnih struja s glečera Vatnajökull kulminiralo je zabranom prometa na točki uz glečersko jezero Jökullsárlon, vodenu masu na putu između Vatnajökull glečera i mora. Nalazi se stotinjak kilometara od Höfna i strahovito je moćan prizor. Ovdje je ljeti ogromna količina santi leda
11% površine Islanda leži pod glečerima, pojavama koje su meni izuzetno zanimljive i atraktivne i kojima se strašno veselim kada idemo na putovanja. Glečer najbliži Zagrebu bio je austrijski Pasterze koji sam vidjela nekoliko puta, ali zbog stiske s vremenom nikada se nisam spustila do “dna” kanjona u kojemu leži
Dan u Öxi počeo je snježno. Probudili smo se u ranu zoru (tipa 5 ujutro) jer je vjetar brijao po šatoru, noseći snijeg, ali nije nam bilo hladno. Barem ne previše. Uredno smo se naslikavali vani prije negoli smo krenuli dalje na put. U autu smo bili u 6:00, spremni
Gledajući Arnarstapi na karti pretpostavila sam da je u pitanju grad. U praksi je Arnarstapi bilo mjestašce s jedva par kućica koje su ležale mirno u gustoj magli uz obalu mora. Na obali stoji kip sleš građevina izuzetno rudimentarnoga stila i sa zanimljivom pričom. Posvećena je božanstvu-zaštitniku planine Snæfell –
Danas u popodnevnim satima vratili smo se s putovanja po Islandu. Trajalo je 8 dana, tijekom kojih smo autom napravili krug cestom broj 1 koja ima oblik prstena i zove se prikladno Ring road. Tijekom godina čitanja o Islandu i divljenja kadrovima koje su poslikali brojni sretnici putujući po otoku
Kad se spominje Norveška, nekako je prva asocijacija snijeg. Slijede ga duga nemilosrdna zima, skijaši, skakaoničari i ljudi drveni od alkohola. Zima mi je top razlog dolaska ovdje – ljeta i sparine jako mi smetaju i ne podnosim ih nikako. Zimu obožavam, hladnoća mi ne smeta, šalove nosim isključivo zato
Prije desetak godina dobila sam na dar CD naziva tipa “Journey to Norway” s nekih desetak skladbi poznatih norveških skladatelja i tradicionalnih pjesama. Najdraža od njih, Halvorsenova Fanitullen – poznata narodna melodija (nor. slått), pršti od norveškosti i energije, vrlo je dinamična i mislim da sam ju čula bar 4
Kad si no life bezveznjak u malom gradu i nemaš puno ljudi oko sebe koji bi s tobom dijelili entuzijazam oko tema koje prirodom dosta odskaču od svakodnevnih, nekako imaš jako puno vremena za sebe. Ne shvatite me pogrešno, nikako ne pokušavam “biti bolja” od ljudi koji su u taj
Ivan Kislov @ 500 px Autor je smješten u Magadanu, gradu na obali Ohotskog mora na krajnjem istoku Rusije. U ovom su albumu isključivo životinje koje se vrzmaju po snijegu – lisice, tekunice, svisci, polarni zečevi, rosomasi, vukovi i rogata divljač, kao i njihova mladunčad. Toliko su tople, pune ekspresija
Jednom davno doplutala je do mene informacija kako područje Sjevernog pola zapravo nije gromada leda koja leži na Zemljinoj kori okruženoj morima kao Antarktika, već samo gromada leda koja pluta na površini Arktičkog oceana. Bez kopna. Zamišljajući zastrašujuće milijune kubika leda koji se formira i povlači tijekom sezona ostala sam
Moja nova ljubav na prvi pogled dolazi s Islanda i zove se Ólafur Arnalds. Jutros sam ga prvi put čula tj. glazbu koju radi kada sam nabasala na video o kozmonautici koji su snimili Norvežani. Refleksno sam skočila potražiti koju riječ o autoru i proletjela sam dosad snimljeni štof. Islanđani
Počela sam pisati post o glazbi koja me opušta i potiče kreativnost, pišući odlomke hvalospjeva na račun nekoliko albuma i na jedan način zahvaljujući njihovim autorima na inspiraciji koja ih je obuzela u trenucima stvaranja tih albuma. Pišem ga danima a danas mi je bio plan završiti ga i objaviti
Prije 10 dana na Shetlandskim otocima, smještenima nadomak Antarktike nastupila je Metallica. Time je postala prvi band koji je nastupio na svih 7 kontinenata ali ujedno i prvi band koji je nastupio na 7 kontinenata unutar 365 dana. Grand master respect, ae! Setlista je savršena; Creeping Death For Whom The
Iako su oba Božića prošla i uspješno smo zagazili u 2013., naveliko slušam ovu izvedbu, pogotovo kad noću hodam prema kući, gazeći po snijegu. Preporuka – izađite van bez društva, obavezno noću, ištekajte primjećivanje svjetlosti kuća, pasa i vlasnika u šetnji i odšarafite zvuk do daske. Melodija je savršena u
Vjerujem da je do vas došao makar jedan članak ili fotografija Zagreba u snijegu, možda i kakav TV prilog. Maknimo na stranu Bandićeve izjave za medije na inteligencijskoj razini Tave Karabatić, niskopodne skupe tramvajčine koji su poiskakali iz tračnica, nezaposlene koje su došli na tapetu jer su odbili čistiti zagrebačke
Imala sam 17 godina. Završavao se treći gimnazije, smjenjivalo se proljeće ljetom, panično popravljali komadi iz predmeta koje 90% godine nisam doživljavala i cementirala se odluka o maturalnom putovanju. U subotu navečer, tj. nedjelju ujutro sam došla sa fešte kasno tj. rano ujutro u kuću. Spavala sam jedva sat vremena.
Iako smo prethodnu noć relativno dugo vozili (zadnja fotografija je okinuta oko 11 sati) probudili smo se rano i vrlo odmorni. U zadnje vrijeme me nešto muče nesanice, ali ovdje spavam kao beba. Jutarnje sunce je ugrijalo šator na livadi u Moldeu. Nebo plavo, bez oblačka. Sve je mirno i
Norveška ima dosta izduljen oblik. Kad se svojedobno sa Šveđanima dogovaralo i crtalo političku kartu države u nastanku, dobili su brdovitiji dio. Šveđani su izvukli plodniji i poljoprivredniji komad kraka poluotoka uronjenog u Atlantski ocean, slučajno ili ne. Ipak, norveški dio je daleko impozantniji i sa razlogom smo krenuli amo.
Rano ujutro, dok se zora pokušavala probiti pod stabla šume kraj Bleda, probudio me zvuk nečega nalik sitnim kapima koje tiho padaju po šatorskoj vanjskoj opni. Divan početak dana, pomislih. Padala je 20-ak minuta, ali se nismo pretjerano uzbuđivali zato. Šator je vrlo izdržljiv a imamo dovoljno vremena za leškarenje