Ásatrú?
IvanaClicky mi prikazuje značajan broj posjetitelja na stranicu koji su došli preko Googlea tražeći nešto o Ásatrúu, pogrešno shvaćenoj i potom još pogrešnije interpretiranoj religiji. To je i više nego dovoljan razlog da ovdje stoji nešto više i konkretnije od par redaka u vikinškom riječniku…
… a ujedno je danas trajanje noći i dana izjednačeno.
np: THERION – Vanaheim
Ásatrú (islandski “vjerovanje u Æsire”) se klasificira kao neopaganska religija (zajedno sa revivalima starorimske, staroegipatske, starogrčke, keltskog druidizma i Wiccanskog pokreta) koja je u svom vrhuncu pokrivala područje cjelokupnog europskog sjevera. Dolaskom kršćanstva u ove predjele, Ásatrú je polako nestajao. Najduže se zadržao na Islandu i u Švedskoj – ove dvije države su u 10. st. popustile tradiciji i prešle na kršćanstvo. Posljednji Ásatrú kralj je vladao Švedskom do 1085 n.e., a sjevernim državama je Ásatrú formalna religija. Najprije ju je priznao Island sedamdesetih godina prošlog tisućljeća, a kasnije su se pridružile i ostale skandinavske države.
Načela Ásatrú vjerovanja?
Ásatrú je kao i većina religija, posebna veza bogova i ljudi koje je vrhovni bog stvorio. Sama veza između ljudi i bogova Vanaheima i Asgarda se naziva Od ili Odhr i predstavlja vrhunac štovanja, dar bogova u vidu života čovječanstvu. Pritom se jednako cijeni sam Odhr kao i bogovi koji su bili milosrdni i dali ljudima najveći dar, život. Odhr je ujedno i svojevrsna distinkcija ljudi i životinja, koja nosi breme dužnosti rasuđivanja i promišljenog ponašanja.
Jednako važno obilježje ovog svjetonazora i religije je vjerovanje u moć prirode koja nas okružuje, hrani nas i daje nam uvjete za život. Predjeli u kojima su obitavali Vikinzi su prilično surovi i karakterističnih sila prirode, uglavnom raspoloženih neprijateljski spram čovjeku, smrtniku. Stoga je kult vjerovanja u bogove-zaštitnike prirode potpuno logičan i prirodan. Uz njih, Vanire, vjerovalo se i u Æsire, bogove-zaštitnike rata, poezije, mudrosti, taktike i plemenitosti. Najznačajnija štovanja bogova su ona posvećena Thoru, temperamentnom bogu snage i neizmjerne moći i Freyu, bogu plodnosti i blagostanja, sunca i kiša. Uz ova dva Vanira, glavni Æsir je Odin, obično prikazan kao sijedi starac pod šiljatim šeširom s gavranima na ramenima.
Osim u bogove, vjerovalo se i u nadljudska spiritualna bića, kao što su brojni duhovi voda, šuma i pogotovo zemlje. Ipak, kao što su ljudi vjerovali u sva ta bića koja su doprinosila dobrim čovjeku, vjerovalo se i u zle namjere divova, Jotunna, zakletih neprijatelja bogova i ljudi, koji u Ragnaroku ili germanskom Gotterdamerungu stradavaju.
Sljedbenici?
Vikinzi su prema mnogima prikazivani kao barbarsko pleme sastavljeno od snažnih plavih ljudi koji su klali, pljačkali i palili kako i gdjegod su stigli, no smatra ih se vrlo religioznim narodom. Koliko su Vikinzi bili dosljedni u svom vjerovanju u bogove pokazuje i činjenica kakvu predodžbu imamo o njima. Naime, cilj prakticiranja vjere u Ásatrú je postizanje Plemenitih Vrlina – hrabrost, iskrenost, čast, posvećenost, disciplina, brižnost, želja za napretkom, samodostatnost i postojanost. Čitajući ovaj popis vrlina, zamišljam snažne ratnike kako vitlaju moćnim čekićima i sjekirama na bojnom polju, hrabre do zadnje kapi krvi i spremne za časnu smrt u sukobu. No, upravo takva predodžba o njima generalno gledano i jest.
Ásatrú je učio svoje sljedbenike i ostalim vrlinama, no najvažnija od njih je poštivanje različitosti ljudi, neovisno o tome jesu li sljedbenici ove vjere ili se klanjaju nekom drugom bogu. Segregacija u njihovom načinu razmišljanja postoji i praktičari sebe ne smatraju superiornima ostalima, već unikatnima obzirom na povijest i tradiciju. Odbacuje se svaka forma nepoštivanja drugih, temeljena na etničkoj pripadnosti, spolu, nacionalnosti, govornom jeziku, seksualnoj orijentaciji itd.
Rituali i razmišljanja?
Blot je ritual žrtvovanja životinje u čast bogova, simbol je blagostanja i bogatstva kojeg smrtnici mogu podijeliti sa bogovima koji su im to i omogućili. Kasnije je žrtvovanje zamijenjeno pivom i medovinom, kada rog pun pića ide od usta do usta i prije otpijanja osoba pozdravlja prisutne, nazdravlja svima, kao i bogovima i palim junacima u bitkama (Einherjarima). Katkad se recitira i pjesma ili ispriča priča. Religiozne rituale i žrtvovanja u čast moćnim bogovima mogu obavljati i muškarci (Goði, isl. “onaj kroz kojeg govore bogovi”) i žene (Gyða). Prisutni su u svim važnim događajima, žrtvovanjima i inicijaciji novih članova u krug vjernika.
Sljedbenici Ásatrúa vjeruju u život poslije smrti. Većina umrlih bi odlazila u Helheim, svijetu mrtvih koji za razliku od kršćanske verzije Pakla i Raja nije bio toliko podijeljen. Privilegirani su bili najhrabriji i najsnažniji ratnici su na bojnim poljima bili regrutirani – po njih su dolazile Valkire i odvodile ih Odinu u Valhallu, gdje su se danju pripremali za Ragnarok vježbajući ratničke sposobnosti, a noću gostili i slavili. Dio je odlazio k Freyi radi zadovoljavanja njene pohote, u njene odaje.
Koliko su običaji i tradicija još uvijek među germanskim narodima aktualni, govori i činjenica da njemački ratari u prvu brazdu još uvijek stavljaju kamene sjekire u čast bogovima plodnosti, čime bi osiguravali ljetinu.
Kalendar?
Neo-asatrú štovatelji na dogovorene datume slave određene događaje ili prilažu žrtve u čast bogova. Najvažniji dani u godini se zovu Yule i traju 12 dana. Počinju 21.12. i njihova pojava je očita inspiracija Božićnim karakteristikama – okićeno zimzeleno drveće, badnjak (drvo u ognjištu), imela, božikovina…
Od ostalih treba istaknuti Traženje Proljeća koje pada na proljetni ekvinocij – 21.3., Traženje Zime 21.9., posveta plugova u čast Freyi prvog vikenda u veljači, slavlje u čast Freyu i njegovom konju prvog vikenda u kolovozu vezano za prvu žetvu. Posebno ističem i 11.11. kad se slavi hrabrost svih palih u Ragnaroku i čast Odina i Freye.
Ásatrú danas?
Kao što rekoh na početku, dio je neopaganskih religija koje doživljavaju ponovni procvat. Ovo je religija koja je primarno orijentirana na miroljubivost i toleranciju, no sada ću pojasniti kako je divan skup mitova i tradicije u kontekstu jedne religije iskorišten u svrhe opravdavanja masovnog genocida. Ásatrú je na neki način postao poznat pomoću Richarda Wagnera, koji je stare mitove pretočio u divna operna djela i približio ih njemačkom narodu. Ujedno je pasivno preko Wagnera i glorificiranja plave krvi uz pomoć Stihovane Edde Ásatrú ušao u nacizam i ujedno podupro tezu “zašto bih ja po defaultu morao prihvatiti kršćanstvo, kada već imam vjeru koja mi odgovara i vezana je za povijest mog naroda i zemlje u kojoj živim?”. Germanska su plemena, prvi susjedi Vikinga, imala mnoštvo bogova prilagođenih svom području i antičkom njemačkom jeziku. Tako je Tir, jednoruki bog, postao Tiwaz. Freya je postala Frija, Odin je postao Wotan, a Thor Thunar ili Donar. Najmoćniji simbol uz svastiku je Mjollnir, Thorov čekić, simbol muškosti, snage i životne energije. Iskorištavala se vjera za opravdavanje sociopolitičkih programa, pogotovo u smislu antisemitizma i postavljanja svoje rase kao superiorne u odnosu na ostatak svjetske populacije. No, u Hitlerovim redovima je postojao orijentacijski ponor, pa vođe revival pokreta nisu baš dočekane kako su mislile da će biti obzirom na domoljublje. Primjerice, Alfred Rosenberg – književni ideolog nacizma – s prijezirom je promatrao Heinricha Himmlera i njemu podložne kojima je naredio proučavanje runa i njihov značaj. Navodno i sam Hitler, veliki ljubitelj Wagnera nije dao konkretan stav o štovateljima ovog pokreta.
Danas Ásatrú živi, čak je u snažno-katoličkoj Španjolskoj na popisu registriranih religija. Naravno, najsnažniji je na području država germanskog govornog područja, pogotovo u sferi NSBM-a.
Preporučujem pogledati:
