Biti biciklist u Zagrebu?

Moja sklonost biciklizmu potječe iz čiste navike i uživanja u vožnji. Na cesti sam bez pratnje od cca petog-šestog osnovne i moram priznati da sam kao dijete bila jako sretna kada mi je mama dozvolila da odem do dida na selo, od grada udaljeno 10 kilometara. Imala sam dojam kako sam dovoljno “odrasla” da nešto “smijem” i to mi je jako odgovaralo.

U ovaj tren vožnja biciklom po Zagrebu nastavak je rutine bicikliranja u kombinaciji s bojkotom gubitaškog mastodonta zvanog ZET. U tramvaj ulazim samo kada je stvarno potrebno i nemam baš nikakve alternative. Ne pada mi na pamet plaćati skoro 400 kuna za “uslugu” koja podrazumijeva kašnjenje tramvaja čak i po 45 minuta, potpuni kolaps sa prvim snijegom u prosincu, zatvaranje vrata pred nosom i šeretsko kesurenje vozača kada kreće sa postaje. Mislim da nema dovoljno dobre riječi koja bi opisala koliko nisko mišljenje imam o toj firmi. Do posla imam ravno 55 minuta pješke – nije mi teško prošetati, dapače, rado hodam i koristim priliku za takvo što kada god mogu.

Promet i vožnja biciklom u ZG nisu gušt, već masakriranje živaca.

Zašto? Evo zašto:

• biciklisti ne znaju kojom stranom biciklističke staze treba voziti i zbunjeno gledaju kada shvate da im daješ do znanja kako su u krivoj traci; na moju žalost, čude se čak strelicama duž staze i za koje se uvijek nekako nadaš kako su dovoljno intuitivne
• biciklistička staza služi za parkiranje mnogobrojnih dostavnih vozila duž ulica uz centar i to čudi samo mene – ovo pogotovo dolazi do izražaja kada u jutarnjim satima prolazim centrom
• biciklistička staza služi za socijalizaciju pasa u prolazu, njihovo njuškanje i pretenzije na parenje, dok vlasnici potpuno autistično i u svom svijetu hermetično zatvoreno komentiraju frekvenciju, konzistenciju i koloraciju kakice svog pseta nakon što je pojelo gaddem keksiće iz deema
• zvonce na biciklu means shit, razmatram nabavu brodskog zvona ili nasnimljenog zvuka kalaša
• pješaci, pogotovo oni sa slušalicama u ušima, kreću se bezumnim i kaotičnim putanjama nalik onima kakve imaju walkeri u Walking deadu; nekad ih promatram, ljudi u šetnji gradom toliko su zadubljeni i grozno otupljeni dok bleje u smartfone koristeći onih 0,5 nezakržljalih neurona da me skoro čudi kako ih netko ne pokupi
• drugi biciklisti rado nose slušalice tijekom vožnje, ja ta muda nemam, hoću 105% fokusa dok sam u ovom rokenrolu od gradskog prometa
• vozači automobila uredno voze po biciklističkim stazama
• vozači automobila uredno voze po biciklističkim stazama dok su biciklisti na njima
• vozači automobila uredno voze po biciklističkim stazama dok su biciklisti na njima i kada žele skrenuti a biciklist ima prednost prolaska ravno
• biciklist je zadnja rupa na svirali u prometu – neki dan mi je jedan lik, vozeći pored mene duž Boškovićeve iz auta bacio čik u facu, taman kada sam pomislila kako ovaj svijet ne može pasti niže.

Blago nama.