Ušli smo u topli dio godine koji baš i ne volim pretjerano. Živim dosta visoko u zgradi i cijeli je stan potpuno na južnoj strani. To znači da ljeti pri žegama između mene i Sunca stoji samo prozor, što je u svakom pogledu i više nego poražavajuće za mene.

sun-etcsource

Kada se stan propisno ugrije, postaje infierno koji po definiciji ne podržava život, a takvo stanje dominira negdje do sredine kolovoza. Ipak, postoji jedan gušt koji bi po definiciji trebao biti napor, ali je, zapravo, jedna od rijetkih svijetlih točaka ljeti. Kada sunce dobrano zađe, sjedam na bicikl. Sat i pol vožnje po svježem zraku riješi problem opće demotivacije i letargije koja me opletu kada pogledam u termometar s detektiranih četrdesetak u hladu.

Nastojim voziti se solo. Osim što imam specifičan tempo i ne priča mi se nimalo i s nikim dok gazim biciklom, koristim noćno bicikliranje kao priliku da se zbilja odmorim od ljudi. Nasip nije uvijek najsretnija opcija jer po zalasku sunca izlaze svi koji žele trčati i šetati uz rijeku. Stoga kombiniram putanje za koje pretpostavljam kako nemaju previše ljudi ili makar ne toliko kao nasip koji mi je doslovno pod nosom.

ktmObično nakon vožnje uđem u kuću, zadovoljno za sobom zatvorim vrata, otuširam se i samo legnem na spavanje, znajući da je jedna noć manje na kalendaru do kraja zvizdana.