Černobilski turizam?

Članak sa indexa me raspjenio. Skroz.

UKRAJINSKE vlasti ponovno su odlučile opasnu zonu oko Černobila otvoriti za “ekstremni turizam”. “Grad duhova” Pripjat, ispražnjen nakon černobilske nuklearne katastrofe 1986. godine, neko je vrijeme bio otvoren za javnost, ali je zona prije nekoliko mjeseci opet zatvorena.

Ukrajinsko Ministarstvo za izvanredne situacije napravilo je specijalne turističke trase kako bi se izbjegla mogućnost da turisti budu ozračeni. Cijena obilaska iznosi oko 750 kuna. Forbes je ovu “mrtvu zonu” proglasio jednom od najegzotičnijih turističkih destinacija na svijetu.

Lani smo nas dvoje krenuli na put motorom, sa krajnjom destinacijom u Pripjatu. Dan pred polazak je agencija zadužena za vođenje kroz Zonu javila da se po njoj ne smije kročiti zbog odluke vlade bez konkretnih objašnjenja. Bili smo prisiljeni zaboraviti ulazak u grad, no ipak smo otišli, računajući da je možda nešto privremeno i da će se vrata možda ubrzo i otvoriti. Ionako smo imali cijeli itinerar složen po danima i bilo ga je šteta prekrižiti jer, eto, ne možemo do zločestog reaktora. Doduše, da nismo otišli na put i proveli se carski, ne bih se mogla voziti kroz predivnu Rumunjsku i pod kacigom kao Lister zagađivati atmosferu falsetiranjem Ljubavi pod lipom =)

Ne čudi me, zapravo, ništa. Uskoro je prvenstvo u nogometu, a Ukrajinci znaju da na konto ove tragedije mogu obrtati puno više novca nego se čini. Iskoristili su, očito, zadnjih 6 mjeseci za krpanje rupa, radu na sigurnosti turista i sličnom. Država je dosta siromašna i svaka financijska injekcija nije naodmet. Najveća nuklearna tragedija čovječanstva očito postaje seoski ringišpil na Sv. Antu Padovanskog.