Gdje spavate kada ste na putu? Kako kada. Fokus je na šatoru kojeg dižemo na rubovima naselja, u šumama, kraj polja, u poljima… Pogotovo volimo strnjišta Kiša nas obično stjera u motele i jeftine hotele. Kažem “jeftine” jer nam doslovno treba samo tuš i krevet preko noći, ujutro ionako idemo
Tag: ZG-Černobil
26.4.2013. godine je i sat pokazuje ovo vrijeme, prije ravno 27 godina nuklearna elektrana Lenjin u Pripjatu ušla je u povijest kao poprište jedne od najvećih tragedija otkad čovjek pokušava biti kreativan u iskamčivanju energije iz prirode.
Čula sam nedavno komentar na naše putopise, koji sam shvatila kao kompliment; prijatelj koji je čitao i moje i Lazićeve putopise konstatirao je kako su pisani stilski toliko različito da na mah ima dojam kako nismo bili na istom putovanju. Logično. Lazić će se fokusirati na opravke motora, kvalitetu ceste
Svi rezimiraju proteklih 365 dana na manje ili više osobnom nivou, stoga ću i ja slijediti kratkoročni trend i napraviti kratki presjek događanja otkako sam preko svarta pozdravila tada dolazeću 2012. 15 dana nakon početka godine Lazić me zaprosio i natjerao da se iznenadim sama svojoj reakciji, pogotovo utoliko što
Članak sa indexa me raspjenio. Skroz. UKRAJINSKE vlasti ponovno su odlučile opasnu zonu oko Černobila otvoriti za “ekstremni turizam”. “Grad duhova” Pripjat, ispražnjen nakon černobilske nuklearne katastrofe 1986. godine, neko je vrijeme bio otvoren za javnost, ali je zona prije nekoliko mjeseci opet zatvorena. Ukrajinsko Ministarstvo za izvanredne situacije napravilo
Prije mjesec dana smo krenuli na put koji je trajao 16 dana. Željeli smo vidjeti elektranu u Pripjatu, poznatu po katastrofi od prije 25 godina, koja je dovela prilično živahan grad u potpuno mrtvilo, Transalpinu, Transfăgărăşan i Auschwitz. U međuvremenu smo vidjeli Višegrad i Đerdap, imali prometnu nesreću, divili se
Ovo je druga strana putopisa, iz pera Cara Lazara. Moram upozoriti na pokoju pravopisnu grešku i oko 40 MB slika (on nije milosrdan prema onima bez flata kao ja i ne stavlja thumbnailse) :D. Također, popit će mi krv ako ne stavim i link na još tri dana šalabazanja prošli
Prije Krakowa nas je počela prati kiša. Pratila nas je par sati a vrijeme se počelo smirivati taman 30-ak kilometara od Auschwitza. Granulo je toplo sunce u predvečerje i jako lijep kraj je blistao. Nad cestom se dobrim dijelom nadvijala nekakva vegetacija koja je svako malo radila značajnu smjenu svjetla
Dan 14 / petak Na Poljsku neću puno trošiti riječi, još manje lijepih. To mi je bio najbezvezniji dio puta i skoro mi je žao što ne postoji teleport između Helma i bivše granice sa Slovačkom (po dolasku pograničnih izmjena EU na tom mjestu stoji samo metalna konstrukcija koja podsjeća
13 dan / četvrtak Kućica u kojoj je živjela mlada Mljekarica sa majkom nije bila daleko od autoputa, no na neki način je bila dosta izolirana. Makoliko postojalo ljudi koji sanjaju o životu koji podrazumijeva kupanje u potocima i spavanje na drvetu, život bez struje bi malo tko iskreno prihvatio.
Dan 12 / srijeda Jedva smo se iskobeljali iz centra Kijeva. Promet je u jutarnjim satima užasan no moramo naprijed, bez zabušavanja. Krenuli smo prema Zoni sa mišlju kako ćemo proći koliko nam dozvole, iako zapravo itekako znamo da se ikakvim vozilima osim onih u vlasništvu stanovnika i autoriziranih posjetitelja
Dan 09 / nedjelja Na činjenicu da spavamo kraj granice nas je u ranim jutarnjim satima podsjetio rumunjski graničar u nekom fancy-ass terencu. Objasnili smo mu kako smo noć prije došli na granicu par sati ranije i kako na Ukrajinci nisu htjeli pustiti prije ponoći u državu, pa nas je
Dan 10 / ponedjeljak Probudila sam se iznimno dobre volje. Koliko god da mi je dan ranije pao moral zbog ubitačne vrućine i napora, toliko sam se oporavila nakon najobičnijeg tuširanja. Zapravo sam dobila priliku shvatiti kako vrlo malo trebam da se osjećam dobro i ugodno, i ono bitnije, bolje
Dan 11 / utorak Kad mi netko postavi pitanje “Zašto ti je zanimljiv Černobil?” ili “Zašto želite ići u Černobil O.o?”, glatko mi opali čeljust o pod. Kako “Zašto?”? Najozbiljnije, ne razumijem što tamo nije zanimljivo. Iz nekog razloga se jako dobro mogu uživjeti u pripjatsku tragediju i okolnosti koje
Ukrajina me oduševila. Dosta je sirova i vidno nerazvijena, bilo je grozno vruće, ali sam se odlično provela. Ona mi je, ujedno, najdraži dio prijeđene rute. Moj prvi kontakt sa Ukrajinom je bila ambasada nad Kvatrićem. svart mi je kao tanjur i neću ga zagađivati fecesima koje bih mogla izreći
Dan 08 / subota Budući da je šator bio na terenu lagano pod kutem, probudili smo se oko metar niže. To znači da je jutro startalo sa starim vic-oglasom “Prodajem kuću na klizištu, nije puno prešla.” :D. Unatoč tome, divno sam spavala. Probudila sam se prilično dobre volje, sa namjerom
Rumunjska u par crta Fantastično zelena država. Šume na sve strane, divni brežuljci, bukti zelena boja na sve strane. Ima divne čiste planinske rijeke i jezera. Voda je izrazito hladna i savršena za osvježavanje, makar stopala na putu. Transalpina i Transfăgărăşan… Savršene. Klima iz snova. Engleski jezik je većini nepoznanica.
Dan 05 / srijeda Otvorila sam oči i shvatila da sam sama. Oslovila sam Lazića par puta a jedini koji su se odazvali su bili psi vlasnika pansiona. Nakon 15-ak minuta se pojavio i rekao da nismo sami. Kao, sa druge strane motela kampira nekoliko bajkera iz Poljske, koje je
Nekako sam preskočila jako dobru sliku na Transalpini.
Dan 06 / četvrtak Spavali smo kao bebe – makoliko je kewl spavati u vreći, krevet je krevet. Motel je par kilometara pod Făgărăşanom, na cesti iza koje leži borova šuma, što znači da je klima savršena. Čak nam je vlasnik uperio prst u ventil za podešavanje grijanja. Ovo je
Dan 04 / utorak Prije nego nastavim sa daljnjim opisom zbivanja na putu, svoj dio pažnje mora dobiti i rumunjski jezik. Rumunjski, eh, rumunjski. Ljepši od poljskog, ružniji od ukrajinskog. Zapravo, nije toliko gadan kao što izgleda, a kako smo par dana provodili u dotičnoj državi, bili smo prisiljeni naučiti
Dan 02 / nedjelja Ujutro smo shvatili kako kraj motela puca jako lijep pogled na Drinu. Noć prije je u mrklom mraku, nikakvoj osvijetljenosti i kišurini bila potpuno neprimjetna. Štoviše, imam neki osjećaj nelagode da smo u slučaju kakve prometne nezgode komotno mogli završiti u mrzloj vodi. Dok se Lazić
Kad sam, jedva 8 dana prije polaska, najavila bližnjima kako ću dva tjedna godišnjeg provesti kao suvozač na motoru na putu do nuklearne elektrane u Pripjatu i potom na putu kući preko Auschwitza, reakcije su (očekivano) bile podvojene. Potrojene, možda bi bio precizniji izraz. Jedna skupina je bila totalno oduševljena
Narod kaže kako odmor nikome nije potrebniji od osobe koja se upravo vratila sa godišnjeg odmora. Nas dvoje smo jako dobar primjer; potrošili smo komad godišnjeg na naš najveći zajednički đir motorom otkad se vozimo pa opet mislimo o ležanju u hladu i miru. Došla sam u stan prije par
Za koji trenutak krećemo na put motorom do černobilske elektrane. Poželite nam sreću, da ne ode sarkofag u tropenis baš tih par dana kad se budemo vozili po Ukrajini, da ne kažem, šetali oko reaktora i da me ne iskasape drumski razbojnici za 50 eura. Obećajem puno slika (ne onih