Cijelo jelo

Tijekom godina kuhanja, čitanja o hrani, pohađanja raznih tečajeva, seminara i radionica naslušala sam se i načitala zbilja svakakvih principa, “logika” i metoda kuhanja. Raznovrsne dijete, srkanje sokića iz kojih pršte antioksidansi, detoksi 365 dana u godini i ine gluposti pogotovo padaju u vodu pred jedinim principom koji se uvijek provlačio kao najbolji i najkvalitetniji i logikom je uvijek šio naveliko sve druge. Zanimljivo je koliko se lako naviknuti na ovaj princip, koliko je lako shvatiti koliko ti nedostaje kada uslijed perioda preopterećenja počneš krljati po brzoj hrani i koliko se osjećaš ispunjenije i snažnije kada se opet vratiš nazad na pravilno složen obrok.

Cijelo jelo, cjelovit obrok, zaokružena porcija s varijabilnim omjerima i sastavom trebao bi sadržavati:

• kuhane žitarice – riža, proso, ječam, zob, amarant (nešto rjeđe kukuruz, heljda, pir, kvinoa, teff) – nastojim kuhati zrno, tjestenine baš i ne jedem često. Česti argument protiv kuhanja zrna je da “predugo traje”. Glupost. Proso je gotov za 15 minuta, integralna riža za 45 – dok odmaraš predvečer ili uz film, uvijek možeš staviti ove duže kuhajuće žitarice da se kuhaju na laganoj vatri. Alternativno, ekspres lonac jako dobro dođe. Isto tako, kuhana žitarica može stajati u hladnjaku do 36 sati bez gubitka nutrijenata. [kuhanje žitarica]
• lisnato i/ili zeleno povrće – baby špinat, blitva, brokula, kelj, kovrčavi kelj, kupus, vlasac – pareno, još uvijek jarko zeleno i hrskavo – kad sam upraksala ovaj način kuhanja povrća, odjednom mi je postalo vrlo ukusno i zanimljivo i sad više ne mou zamisliti tanjur s komadom mesa i krumpirom bez zelenjave.
• korjenasto povrće – batat, krumpir, mrkva, pastrnjak, cikla – tvrdi podzemni organi povrtnica bolje podnose kuhanje i pečenje od nježne zelenjave no još uvijek izbjegavam raskuhavanje i bilo kakvo nepotrebno ubijanje namirnica.
• plodovi povrća – rajčica, paprika, patlidžan, tikvice, krastavci – jedem ih skoro isključivo ljeti, tek ponekad izvan sezone, ne toliko zbog neke filozofije koliko zbog jednostavnog izostanka želje za plodovima punim vode u hladnom periodu; ako ih i koristim, imaju dekorativnu funkciju na tanjuru i koriste se skoro isključivo zbog jarkih boja (volim šarenilo na tanjuru).
• kuhane mahunarke – leća, grah, grašak, mahune, slanutak.
• visokoproteinski komad (meso ili veg alternativa) – piletina, puretina, teletina, svinjetina / tofu, seitan, tempeh. [kuhanje mahunarki]
• masne sjemenke i orašide – lan, sezam, konoplja, bundeva / kikiriki, orasi, badem, lješnjak, indijski orasi, pecan orasi itd.

Po želji i potrebi dodajem klice žitarica i mahunarki, kao i fermentirano povrće – kimchi, kiseli kupus, cikla, daikon, čičoka, krastavci, đumbir itd. Alge sam prije puno više jela, sada su mi nekako otišle u drugi plan. Isto tako, slanoj hrani jako odgovara voće. Dodavanje jabuka, kruški, manga i sličnih voćki daje novu dimenziju jelu i podiže kombinaciju.

Naravno, nekad nemam sve potrebne namirnice, ne ide mi se u trgovinu, ne jede mi se neka žitarica, procijenim da ću bolje proći bez mahunarke ili jednostavno ne vidim potrebu staviti određenu namirnicu pa neka od komponenti “ispašta”. Ipak, nastojim kada god je moguće napraviti cjeloviti tanjur, cijelo jelo, i obično je jedan obrok u danu ovakav, ručak ili ručkovečera (ovisno o prilici).

Najčešće pitanje o hrani koje čujem jest: “Mogu li dobiti recept za ovo jelo?”. Recepta nema. Kad shvatiš šprancu i promatraš sirovine kao gradivne jedinice, kombinacija je ogroman broj. Bitno je samo što ti se jede i koliko vremena si spreman potrošiti na spravljanje jela.

Efekti ovog principa prehrane osjete se ubrzo:

• razine energije vrlo su zadovoljavajuće
• ne ugrožavaju mi Crohna u dormanciji, što je preodlično
• nemam potrebu za slatkim; jedem i čokse i bombone i što sve ne, ali pomalo i nemam one cravinge o kojima često slušam
• kruh rijetko jedem uz ovakva jela – obično sve potrebno dobijem iz žitarica iako kruh jako volim i rado slažem sendviče
• počneš baš baš voljeti kuhati, nekako izbjegavaš jesti vani i kod drugih jer ti stalno padaju na pamet dobre nove ideje.

Najbolja stvar s cjelovitim jelom je što lako postane vrlo ukusno varivo. Jako volim juhe s piletinom i raznim povrćem, pogotovo sada zimi. Vani je -15 danas i topla hrana doslovno mazi iznutra. Ujedno, u zadnje vrijeme jedem vrlo primitivno i pojednostavljeno. Tražila sam mjesec dana ječam, čudeći se što ga nema u regularnim trgovinama. Pronašla sam ga u trgovini egzotičnom (!) hranom i to od nekakvog latvijskog ekoproizvođača. Bio je deklariran kao biserni ječam, iako je u pitanju obični, polirani, odstranjenih pljevica. Otad ga jedem skoro svaki dan uz nešto. Odlično ide s varivastim jelima u kojima se kuhalo korijenasto povrće.