Pisala sam već o domaćinstvu kao predmetu kojeg smatram itekako korisnim, a vidim i kako HR mediji spominju mogućnost povratka ovog predmeta u osnovne škole nakon korjenitih reformi postojeće strukture.
Evo jednog primjera iz stvarnog života koji me oduševio. Nećakinja u nižim razredima osnovne škole donijela mi je recept koji je dobila u školi i po kojem su učenici na nastavi skuhali ekšl ručak na satu analognom domaćinstvu. Ja sam, malo za reći, bila oduševljena viđenim i njezinim objašnjenjem kako je to kuhanje izgledalo – djeca mlađa od 10 godina na satu rezala su povrće bez onih balkanskih POREZAĆEŠSE bapskih histeričnih gluposti, kuhala i u igri naučila skuhati sasma solidnu juhu. Ovdje ih se od malih nogu uči samostalnosti. Meni je to predivno, dijelom zato što poznajem ogroman broj konja od 20+ godina kojima bi ovaj recept bio neurokirurgija zbog neznanja i nimalo manje bitnog manjka interesa, a dijelom zato što su djeca po prirodi totalno znatiželjna i šteta je ne zadati im nekakav zadatak, bio on kuhanje, izrada nekog predmeta od drveta i slično. Znam po sebi; kada radim bilo što kreativno a makar je jedno dijete uz mene, osim što se odmah zalijepi i zainteresira za izradu, svako, ali baš svako od njih zamolilo me da im dadem materijala da i oni probaju raditi s time (glina, fimo, koža, tekstil, šivanje, pletenje… you name it).
I sam recept nije loš, dapače. Puristi će odbaciti suhomesnati proizvod i kocku za temeljac u strahu od nitrata i natrijevih soli glutaminske kiseline, ali to sada uopće nije bitno. Bitna je namjera, kao i dječje oduševljenje zadatkom.
Evo prijevoda recepta.
Povrtna juha
Sastojci:
- 2 krumpira
- 2 mrkve
- 1 poriluk
- polovica korijena celera
- polovica brokule
- komad dimljene mesne hrenovke
- 8-9 dl vode
- 2 kocke temeljca za juhu
- pola žličice soli i papra
Napravi sljedeće:
Operi i oguli povrće. Nasijeci mrkvu, krumpir i celer na kockice. Nasijeci brokulu i poriluk na komade. Izmjeri i zakuhaj 8-9 dl vode. Dodaj kocke temeljca. Kada se rastope, dodaj narezano povrće i kuhaj deset minuta. Nasijeci hrenovku na kocke. Dodaj brokulu, poriluk i hrenovku u juhu i ostavi da se kuha oko tri minute. Začini pomoću soli i papra.
Uživaj u jelu.
Fenomenalno, zar ne?
Zaista pohvalno da tako nešto rade. Naravno, da bi trebalo vratiti domaćinstvo u naše škole.
Bolje da djeca nauče skuhat makar i juhu nego da odu na faks i prvi put susreću se s time da moraju nešto kuhati tipa jaje, a ono im se gadi – jer tko će to razbiti, pa šta ako se razlije… (true story)
U načelu, sam za to da se uči čim više stvari koje su kasnije u životu korisne – kuhanje, čišćenje, peglanje, plaćanje računa, kako funkcioniraju banke, ministarstva (npr. zdravstveno), gdje se podižu određeni dokumenti, a i prije svega pravila lijepog ponašanja (ne sad bečka škola, ali korištenje dobar dan, hvala, molim, izvoli, oprosti, da u hotelski restoran ne možeš ući u maskirnom odjelu hahaha).
Ja sam maher za sve navedeno osim ganjanje papira i dokumenata. Imam fobiju od predklimakteričnih teta, šaltera i svog pratećeg jazza.
Ja živim u zemlji gdje se djetetu kada zaplače daje smoki, za doručak se kuhaju hrenovke i u osnovnoj školi je sednvič sa salamom i Coca Cola norma. Način razmišljanja gdje se djecu potiče da od malih nogu nauče da pripremaju i uživaju u procesu pripreme hrane je po meni baš ono što skandinavske zemlje odvaja od ostatka svijeta i razvijenih zemalja kao što su npr. SAD.
Umirem na ovo “rezala su povrće bez onih balkanskih POREZAĆEŠSE bapskih histeričnih gluposti”.
Sve znam.
Dolazim iz sredine gdje me se, kada sam prvi put napravila paštetu od slanutka, popljuvalo jer izvodim bijesne glisturine. BMK, vodila sam se logikom da dok sama plaćam sve “egzhibicije” (yeah, humus je ekstravaganza sam takva) nitko mi nema pravo što reći.
@porezaćešćse – od malih nogu u mom kraju uvijek je prvi refleks – dijete si, ja ću narezati, ja ću skuhati, oprati, obrisati. WTF? Može li biti tako teško petogodišnjaku oguliti jabuku, recimo?