Dan #2. | Golden circle i savršena lopapeysa
Ivana
Nakon što smo se probudili na prelijepoj stijeni iznad jezera Kleifarvatn, spakirali šator i prateći cirkus, potražili smo sljedeću lokaciju s popisa.
Bili su to ostaci Krysuvik crkve (Krýsuvíkurkirkja).
Crkva je izgrađena 1857. godine, renovirana je, posvećena i stavljena u promet 1964. godine i potom je uključena u Nacionalni muzej. Crkva je preživjela požar 2.2.2010. godine kada je izgorjela do temelja. Otad služi kao lokacija za održavanje misa dvaput godišnje.
Nastavili smo južnom cestom duž poluotoka prema gradu Selfoss, uz koji je smješten vodopad Urriđafoss. Prvi u planiranom dugom nizu vodopada (isl. foss), pripremite se, bit će ih puno.
Urriđafoss
Posjetili smo ga ujutro kada nije bilo niti jedne osobe osim nas, tako da smo ga mogli poslikati u miru i uživati u njegovoj ljepoti, a iskoristili smo i priliku za vrlo ukusan doručak.
Potom smo nastavili cestom prema najvećim atrakcijama, gejzirima:
Strokkur & Geysir
Ovime smo zašli u Zlatni krug / Golden circle / Gullni hringurinn unutar nepravilne linije koja spaja najpoznatije atrakcije na islandskom otoku i unutar koje se nalazi vidljivi završetak šava na kojemu se spajaju tektonske ploče.
Jedna od atrakcija je i slap
Gullfoss
oko kojega vrve turisti koji se slijevaju iz autobusa. Prati ga zanimljiva priča o prvoj ženi-zaštitnici prirode na otoku.
Sušta suprotnost slapu bilo bi jezero
Laugarvatn
koje je bilo vrlo mirno i neprometno.
Za kraj sunčanoga dana ostavili smo
Thingvellir
i prateće zanimljivosti, kada smo hodali rasjedom među tektonskim pločama, pogledali slap Oxa i dio rasjeda pod vodom koji je atraktivan roniocima. Thingvellir je i služio kao lokacija za snimanje Game of Thrones scena – Aryin i Houndov dolazak u Eyrie i okršaj Hounda s Brienne.
Posljednja u nizu toga dana bila je
Skálholt katedrala
crkva na čistini i okružena zelenilom, i s velikom povijesnom važnošću.
Kada smo zaključili Golden circle, krenuli smo nazad prema Reykjaviku jer smo željeli posjetiti Kolaportiđ, lokalni popularni sajam za koji je rečeno da ima nešto jeftinijih vunenih tradicionalnih islandskih vesti. Ovo u praksi znači da sam nenošenu vestu uspjela umjesto 2 000 NOK platiti 850 NOK.
Vunu, inače, obožavam nositi i jedva sam čekala da nađem pravu islandsku vestu lopapeysa. Norveška varijanta (Marius genser) prilično je sofisticiranija i pitomija; islandska je sirova, grublja i meni iskreno ljepša. Pogotovo one koje su izrađene od vune zemljanih ili šumskih tonova. Upravo sam takvu uspjela pronaći i jako sam sretna s njom.
Spavali smo na obali jezera pod brdima uz mjesto Dragavegur. Meni najljepša moguća lokacija za spavanje. Smjestili smo šator iza borova, na način da se ne vidi s makadama, a ostavili auto parkiran uz rub, tako da je od auta do šatora trebalo odhajkati kratko s opremom.
Evo i putanje.
