Dim?

Detoksikacija je fascinantan prirodan način obrane tijela putem neutralizacije i eliminacije otrova koji u njega dospiju. Potencijalno opasni spojevi kemijskim procesima prelaze u manje opasne i odlaze iz tijela putem urina i stolice.

Kako pomoći tijelu preventivno tj. olakšati posao organima zaduženima za taj proces? Uostalom, zašto ga uopće otežavati?

Za početak pitanje, a vjerojatno ću pitanjem i završiti ovo rogoborenje – jel bi radije umrli od raka pluća ili Alzheimera? Ili, da prevedem, jel bi radije rupetinu u plućima ili funkcionalan mozak? Koliko je u biti funkcionalan mozak ako je mali korisnik istog gorljivi pušač?

np: FINNTROLL – rӧk

Svijetom momentalno hoda oko 6 milijardi ljudi. Od te velike brojke se procjenjuje da u svijetu aktivno puši 1,3 milijarde ljudi, što čini trećinu svjetske populacije u dobi iznad 15 godina. Meni ta statistika (realno) nije nimalo bitna jer većina njih mi nikad neće otpuhnuti dim u lice. Problem mi predstavlja onaj dio populacije koji je u mogućnosti za to. Izbjegavam lokale u kojima je pušenje dozvoljeno (iako ni inače baš nisam dio inventara kafića), preferiram slastičarne što zbog zanimljivijeg sadržaja, što zbog činjenice da tamo obično nema dima i čistijih su wc-a od prosječnog kafića. Svjesna sam da su nepušači tj. pasivni pušači jednako izloženi opasnim spojevima kao i pušači, makoliko se tvrdilo suprotno ili pokušavalo ublažiti. Budući da oko mene ima vrlo malo (nimalo) osoba koje žvaču duhan, puše cigare ili lule, zadržat ću se na pušačima “običnih” cigareta.

Malo o kemijskom sastavu cigareta…

U cigareti postoji 4000 kemijskih spojeva, od kojih je 43 dokazano kao sigurno kancerogeno. Njihov efekt je izravan na fiziologiju pluća, grla, usne šupljine, bubrega, mjehura, jetre…
Kemija mi nije draga pa se neću razbacivati prepametnim formulama i molekularnim egzhibicijama, već samo kratkim opisima djelovanja poznatih širem pučanstvu makar po imenu, ako nikako drugačije:

• ugljikov monoksid (poznat kao plin za samoubojstva na filmu – osoba kojoj je dojadio život sjeda u automobil nakon što spoji pomoću cijevi auspuh i prozorski otvor, zatim okreće ključ i pali auto; djeluje tako što potiskuje kisik iz krvi)
• amonijak (dušikov spoj, čest u kemikalijama za čišćenje, sastavni dio mokraće i poznat po užasnom smradu)
• arsen (otrov koji uništava krv, pluća, jetru, bubrege…)
• naftalin (otrov koji se drži u ormarima radi zaštite od moljaca i štete koju prave ličinke)
• otrovni elementi: srebro, živa, krom (sjetimo se Erin Brockovich ;))
• cijanid (filmski otrov – sjećate se Poirota?)
• formaldehid (tekućina koja se koristi za konzerviranje životinja, pri otvaranju boca u kojima se drži širi se nesnosan smrad)
• DDT (insekticid koji je do prije 20-ak godina bio u širokoj upotrebi u RH. Izbačen je iz upotrebe zbog katastrofalne otrovnosti)
• aceton (poznat kao sredstvo odstranjivanja laka za nokte)
• butan (plin koji se ukapljen u onim narančastim bocama koristi u kućanstvima za kuhanje)
• niz spojeva i otrovnih elemenata (metanol – raketno gorivo, piridin, fenol, toluen, kinolin, aminobifenil, benzen, nikal, vinil klorid, kadmij, benzopiren itd.) kojima je zajedničko snažno djelovanje na organizam, slabljenje, tremor, uzrokuju glavobolje, nenormalan rad srca.. I to što su kancerogeni.
• olovo i polonij, radioaktivni elementi. Olovo se koristi u tiskarama i poznat je svim radnicima njihovih pogona.

Malo o statistici u svijetu…

Zašto gore navedene činjenice nisu dovoljne ljudima koji čine ovakvu statistiku?

• pušenje je uzrok smrti kod 26% muškaraca i 9% žena u razvijenim zemljama. U Australiji, primjerice, smrtnost je u malo drugačijem omjeru – od tri osobe umrle od bolesti vezanh uz dim cigarete je jedna žena. No, imaju gadnu statistiku – 8% djece u dobi 12-15 godina su stalni pušači.
• pretpostavlja se da pušači žive oko 2,5 godine kraće od nepušača. Većina ih umire u dobi od 60-ak godina i to od raka pluća.
• 80 000-100 000 mladih svakodnevno propuši u svijetu.
• trećina muške populacije u svijetu puši.
• svakih 8 sekundi umre jedan pušač od posljedica svoje glupe navike.
• svakodnevno se proda 15 000 000 000 cigareta tj. 10 000 000 svake minute.
• jedna petina mladih u svijetu u dobi 13-15 godina puši.
• svake godine u USA 37 000 do 40 000 ljudi umre od pasivnog pušenja. Čak 35 000 njih umire od bolesti krvožilnog sustava, najčešće zbog infarkta.
• 440 000 amerikanaca*-pušača umre godišnje.

Malo o putanji i djelovanju nikotina…

Šta se događa kad udahnemo dim cigarete?
Djelovanje nikotina je uvjetovano inicijalnim stanjem konzumenta – uzbuđenu osobu smiruje, a smirenu osobu oživljava – nije li to dovoljno da se zapitamo kolika je, zapravo, njegova moć? Dim ga transportira ravno u pluća, odakle putem krvi koja se u njima čisti odlazi u srce i potom do mozga. Djeluje na mozak tako što potiče neurone na lučenje dopamina, spoja koji pruža iluziju osjećaja ugode. Iako otrovan, nije kancerogen. U biti, to još nije dokazano. Zadužen je za ovisnost.

Malo o bolestima koje prije ili kasnije završe na jednak način…

Pušači obolijevaju od:

• oboljenja krvožilnog sustava, nikotin uništava korisni kolesterol. Obično rezultira infarktom.
• degeneracije žila koje dovode krv (kisik) do mozga. U njima nastaju ugrušci, uzročnici moždanih udara.
• bolesti dišnog sustava – plućne bolesti, emfizemi, bronhitis i astma
• raka pluća (otprilike 1 od 10 osoba koje su u životu pušile oboli od raka pluća, naspram omjeru od 1 naspram 75 nepušača), jednjaka, grkljana, usta, bubrega, jetre, dojki…
• impotencije uslijed suženih krvnih žila i općenito slabljenje cirkulacije krvi kroz tijelo
• urođene deformacije novorođenčadi žena-pušačica
• slabljenje osjetila okusa i mirisa
• izloženost dimu smanjuje broj reproduktivno sposobnih spermatozoida. Također, veže se uz spontane pobačaje.
• kod žena pušačica koje koriste kontraceptivne pilule postoji povećan rizik od infarkta.
• u kombinaciji sa dijabetesom je katastrofalan – statistički, u 95% slučajeva je bila potrebna amputacija donjih ekstremiteta.

Malo (ali zbilja malo) o beneficijama nikotina…

Paradoksalno, najozloglašeniji kemijski spoj u cigaretama – nikotin – unatoč otrovnosti nije dokazan kao kancerogen. Znanost se još uvijek oko toga kolje, pa čak iznosi i neke dobre strane konzumacije istog. Neću se razbacivati opisima, već ću ih samo nabrojati. Shizofreničari, depresivci i anksiozni čine značajan dio populacije koja bi od njega mogla imati koristi – dim smiruje njihove tenzije. Slično djeluje i na oboljele od Touretteovog sindroma, teškog psihičkog oboljenja karakterističnog po tikovima i snažnim trzajima tijela. Najveće perjanice su općepoznate Alzheimerova i Parkinsonova bolest – Google mi je izbacio masu stranica o korisnom efektu nikotina na ove teške bolesti. Spominje se i poremećaj manjka pažnje ili kako ju ja volim zvati, američka bolest. Radi se o hiperaktivnosti koja se obično dijagnosticira kod djece i redovito ih se truje snažnim lijekovima za smirenje. Mislim da je to zadnja metoda koja bi se smjela upotrebljavati kod djece.
Pretjerivala bih kad bih rekla da nikotin treba zanemariti kao lijek za ova stanja (osim za hiperaktivnost). Pogotovo zato jer nijedan liječnik ne bi propisao pušenje kutije cigareta na dan da organizam dobije traženu količinu nikotina kao lijeka. Valjda ga ima u tabletama, ne?

Malo zvondanja iz prve ruke, osobno zvondanje…

Nekoliko razloga zašto je solucija trovanja olovom u formi 9mm metka u prvom vratnom kralješku svim sebičnim gadovima-pušačima neloša ideja:

• ne podnosim smrad dima u svojoj blizini dok jedem! To je kao da ja nekome istresam probavne produkte u tanjur dok on jede. S tim da bi mene radi takvog poteza zavezali i pustili mi struju među ušima jer ono što radim nije normalno.
• pušači su sebični gadovi pogotovo u vlakovima. Hvala bogu na kondukterima koji kako-tako i provode ona pravila o nepušačkoj sekciji vagona što dolazi do izražaja ljeti. Vani preko 45C, sparina živa, nema zraka ni za lijek. Dišem ne znam zbilja kako, a pokraj vas deda od 70 puši! Kako??? Ja nemam zraka ni za udisaj a on uredno punim plućima udiše i izdiše smrdljivi dim… Kad sam bila mlađa, do as thou wilst naivna, bilo mi je svejedno. Sad se svađam sa pušačem dok ne izađe iz nepušačkog kupea.
• posebno su mi dragi kad mi se unesu u lice, pušili ili ne pritom, a iz usne šupljine se širi odurni miris mješavine kave, sline, dima i hrane koju su tijekom dana pojeli. ODVRATNO! Ne znam kako nepušač poljubi pušača…
• toliko su opsjednuti da rijetko osjete da je netko kraj njih primjerice prehlađen i da svaki udisaj predstavlja mučenje. O kašljanju, suzenju, šmrcanju i kihanju dok im netko puši kraj nosa da se ne priča.
• najgore mi je kad friško oprane kose moram proći kroz dim! Kosa mi je relativno duga i vrlo gusta i zahtijeva pranje nakon toga. FUJ! Slično prolazi i koža, samo što je umivanje minorni problem u odnosu na manipulaciju mojim vlasištem.
• sebični su pušači i kad su u pitanju njihova djeca. Radije će se zavaravati da “njihova navika nije problem i da mogu prestati kad hoće” nego svoje dijete ne ubijati polagano. Zašto djeci ne daju da piju Domestos uz kruh i paštetu? U ovoj kategoriji imam izravnog iskustva – roditelji su mi bili gorljivi pušači. Mama više ne puši, a otac je bannan iz kuće dok se intoksicira.
• Posebna su kategorija reproduktivno sposobne gadure koje ostanu u drugom stanju i nastave pušiti. SHAME ON THEM! U današnjici, kad se toliko priča o zdravlju i filuje o svim negativnim stranama cigaretnog dima i utjecaju na plod u maternici… Ne shvaćam.

Ovaj moj cvilež nije vezan za boljitak svjetskog stanovništva i uopće me nije briga za ikoga od njih, hoće li živjeti zbog pušenja 30 godina više ili manje. Zar je moje jedino pravo u zadimljenim situacijama izaći van?

* – žao mi je što baratam američkim i zapadnoeuropskim podacima o pušenju i statistikama oboljelih, no kako RH nema baš razvijene statističke navike, nemam izbora. Naše bi bilo realnije (a i korisnije) jer ipak dolazimo iz “zemlje u tranziciji” koja je klasični kalup za gadne statistike o pušenju…