Dotur Berecki o djeci, cjepivima i lobijima

NAKON tragične smrti 9-godišnjeg dječaka, čiji su roditelji odbili kemoterapiju te su zdravlje svog djeteta prepustili iscjeliteljima, na društvenim mrežama ne prestaju polemike između onih koji podržavaju službenu medicinu i onih koji vjeruju samozvanim iscjeliteljima i nadriliječnicima.

“Pedijatri ubrizgavaju živu u djecu”, “lijekovi i cjepiva su otrovi”, “liječnici, znanstvenici i zdravstveni djelatnici su potkupljivi, pohlepni, zli i gladni nanošenja boli”, samo su neki od mitova u koje protivnici službene medicine slijepo vjeruju.

U kojoj mjeri nadriliječništvo, koje uzima sve više maha, liječnicima otežava rad, a pacijentima ozdravljenje, kako je raditi u uvjetima kada vam oni koje trebate liječiti u startu ne vjeruju, te kako riješiti problem, prije no što bezuvjetno vjerovanje u čudotvorna instant-ozdravljenja, odnese još koji život, pitali smo dr. Igora Bereckog. Ugledni osječki pedijatar, za Index je otvoreno progovorio o raskrinkanim svjetskim imenima “new-age medicine” i “alternative” koji su se, vođeni željom za brzom i lakom zaradom, služili opasnim lažima i prijevarama. Osvrnuo se i na kontroverznog miljenika kućanica, dr. Mehmeta Oza te na domaću TV emisiju “Na rubu znanosti”.

“Na nama liječnicima je teška obveza iznošenja istinitih i neuvijenih činjenica o stanju, napredovanju i prognozi bolesti, što su ponekad tragične i nepodnošljive istine. S druge strane, jedno od najjačih psiholoških oružja nadriliječništva je obećavanje potpunog, brzog i čudesnog izlječenja teških bolesti, iako je to laž, obmana i prijevara.

No, čovjek je sklon konformizmu, komociji, izbjegavanju napora i patnje, pa ako mu s jedne strane ‘nekakvi potkupljivi doktori’ govore o 75 postotnoj vjerojatnosti izlječenja od limfoma korištenjem višemjesečne, mučne i bolne kemoterapije (statistički dokazano na nekoliko stotina tisuća slučajeva izlječenja), a ‘besplatni’ nadriliječnik ili ‘alternativac’ obećava stopostotno izlječenje za 3-4 sata, bez lijekova i bez patnje (‘dokazano’ na slučaju bratića od susjedove strine), puno ljudi, koji nemaju mentalni i emotivni kapacitet za podnošenje dugotrajne terapije i njenih nuspojava, odabrat će jednostavniji, lakši način, iako je on posve neučinkovit i pogrešan”, upozorava dr. Igor Berecki.

Zbog hvatanja za slamku roditeljstvo često pada na ispitu

Teška, potencijalno smrtonosna bolest djeteta, je, kako kaže, najteži ispit roditeljstva, jer pred roditelje stavlja probleme za čije rješavanje nisu kvalificirani ni educirani.

Osjećaj roditeljske nemoći pa i samooptuživanja može biti neizdrživ, a postoji i potreba da se djetetu pomogne svim dostupnim sredstvima onda kada nije dovoljna samo beskonačna ljubav i pažnja te je, u tom je svjetlu, tvrdi, posve razumljivo roditeljsko “hvatanje za svaku slamku”.

“Oprez, nepovjerenje i skepsa su u ljudskoj prirodi, no, ako su ljudi, u slučaju smrtonosnih bolesti svoje djece, skeptični prema medicini, temeljenoj na činjenicama i dokazima, ali bezrezervno vjeruju nadriliječništvu i metodama koje nisu provjerene ili su dokazano neuspješne, poput ‘liječenja’ limunom, sodom bikarbonom, homeopatijom, meditacijom, gledanjem u Sunce, oblozima od konjske balege ili rakije… Tada se moramo upitati o količini i kvaliteti osnovnih znanja i pojmova o zdravlju i bolesti kojima takvi ljudi raspolažu”, kaže dr. Berecki.

Odgovor je, tvrdi, gotovo uvijek u pogrešnom izvoru informacija iz kojeg takvi ljudi izvlače svoje “znanje” i zaključke.

“Na rubu znanosti” nije ni blizu ruba, a još manje blizu znanosti

Ekspanzija interneta i njegova opća dostupnost omogućila je baš svakome pristup baš svakoj činjenici – bila ona istinita, provjerena i dokazana, ili pak neprovjerena, lažna i izmišljena. Većina medija, upozorava dr. Berecki, čak i besplatno, posve nekritički, daje jednak, ako ne i veći prostor nadriliječničkim i “alternativnim” metodama u odnosu na znanstvene, argumentirane, provjerene i stručne medicinske metode.

“Mlade moramo naučiti da propituju, provjeravaju i ne vjeruju u dogme, naučiti ih da se ne smije vjerovati svemu samo zato što je objavljeno na Internetu, u novinama ili na televiziji; da emisije tipa ‘Na rubu znanosti’ uopće nisu ni blizu ruba a još su manje blizu znanosti, a verbalna spretnost Mišaka i sličnih glasnogovornika ‘alternative’ nema nikakvog oslonca u istini i provjerljivim činjenicama. Tako educirana, zdravorazumna i pametna populacija neće gledati vračare i iscjelitelje. S takvim mladim roditeljima bit će i jednostavnije i učinkovitije liječiti i najteže bolesnu djecu”, poručuje ugledni pedijatar, dr. Igor Berecki.

Posebice je opasno, naglašava, suptilno zamjenjivanje teza o novcu kao vodećem motivu liječenja. Dok je službena, znanstvena medicina, čak i ona najsloženija, najsofisticiranija, kod nas i dalje praktički besplatna, “alternativci” i nadriliječnici, tvrdi dr. Berecki, itekako skupo naplaćuju svoje savjete, preparate i postupke, dok istovremeno besramno optužuju službenu medicinu za pohlepu za profitom.

Pod povećalom znanstvenih dokaza

“Pokazalo se da su sva najveća i najvažnija svjetska imena ‘new-age’ medicine i ‘alternative’ namjerno iznosili neistine o ‘učinkovitosti’ svojih metoda, a osnovni motiv za te zavjere i prevare bio im je upravo novac. Redom su raskrinkani i Andrew Wakefield, koji je objavio izmišljeno, lažno istraživanje o štetnosti cijepljenja i autizmu, i Tullio Simoncini, osuđen zbog smrti pacijenata koje je od raka ‘liječio’ sodom bikarbonom. I dr. Mehmet Oz, koji je još uvijek miljenik stotina kućanica i nacionalnih televizijskih programa, na službenim je saslušanjima sam priznao da dijeli neargumentirane i medicinski neistinite savjete. Jedan za drugim raskrinkani su upravo oni koji su zarađivali na bolesnicima, ali su, vjerojatno u pokušaju skretanja pozornosti sa sebe, optuživali medicinu za falsificiranje istine i trku za profitom”, kaže za Index dr. Berecki.

Moć psihe u procesu liječenja je, tvrdi, nedvojbena te se “alternativa” i nadriliječništvo oslanjaju na nju kao jedini, dokazano učinkoviti, dio svojeg djelovanja.

“Alternativna medicina nema znanstveno, statistički dokazanog, mjerljivog učinka, osim eventualno pozitivnog djelovanja na psihu bolesnika, ili, u slučaju bolesne djece, na psihu njegovih roditelja. Većina liječnika se ne protivi korištenju ‘alternativnih’ i dopunskih metoda, ukoliko one nisu evidentno štetne po bolesnika i ne isključuju provođenje propisanih, znanstveno dokazanih postupaka, zahvata i lijekova ‘službene’ medicine. Međutim, ako se ‘alternativne’ metode koriste kao jedine, u pokušaju liječenja po život opasnih bolesti ili ako je riječ o odbijanju provjerenih terapijskih metoda i odvođenju djece iz bolnice na kućne, alternativne metode ‘liječenja’, to najčešće ima tužne, tragične posljedice o kakvima čitamo u vijestima”, kaže osječki pedijatar.

Protivnicima cijepljenja: “Mora da je teško živjeti u takvoj tenziji paranoje”

“Necijepljenje djece dovelo je do pojave i umnožavanja slučajeva dječjih bolesti koje su cijepljenjem već bile praktički iskorijenjene, a koje za oboljelu djecu mogu imati poguban ishod – smrt ili tešku, trajnu invalidnost”, upozorava dr. Berecki.

Na moguće ozbiljne posljedice necijepljenja upozorio je i krajem prošle godine napisavši na svom Facebook profilu :

“Nakon samo dvije godine necijepljenja protiv difterije, u Rusiji je nedavno buknula epidemija difterije s preko 140.000 oboljelih. U Velikoj Britaniji je nakon prestanka cijepljenja protiv morbilla (ospica) u toj mjeri došlo do povećanja broja oboljelih da je ta država nedavno proglašena endemskom zonom za ospice. U Sloveniji i Bosni je upravo sada u zamahu epidemija ospica, također povezana sa smanjenom procijepljenošću. Pitanje je vremena kada će prijeći državnu granicu. A onda – tko se nije cijepio, magarac bio”, poručio je dr. Igor Berecki.

Ima li rješenja prije no što vjerovanje u čuda još netko plati životom?

“Ako bolesnik i njegova obitelj nemaju povjerenja u metode liječenja i u medicinski tim, cjelokupni proces liječenja je doveden u pitanje. Stoga je na liječnicima, kojima je zdravlje djece poziv i profesija, višestruko složen zadatak- s jedne strane prepoznavanje i definiranje djetetove bolesti, izbor i provođenje adekvatnog liječenja, a s druge strane prepoznavanje i borba sa svim strahovima, nedoumicama i pitanjima koja muče i roditelje i dijete, uključujući strpljivo objašnjavanje i argumentiranje da su nadriliječničke metode nemjerljivo neučinkovitije u odnosu na suvremene medicinske postupke i znanja”, tvrdi naš sugovornik,.

Kontinuirana i dosljedno uporna edukacija, integrirana u osnovnoškolske i srednjoškolske programe, znanstveno argumentirana, činjenična i potkrijepljena provjerenim podacima je kako kaže, jedini način za mijenjanje pogrešnih stavova. Osim edukacije i odgoja o zdravlju, bolestima i medicini, važna je i edukacija o samom procesu usvajanja znanja, stoga, poručuje dr. Berecki, mlade ljude treba naučiti kako razlikovati istinit podatak, provjerenu činjenicu i argumentirani stav od neistine, neargumentirane laži i podvale.

HLK: Protivimo se zlouporabi pojma medicina od strane samozvanih alternativnih medicinara ili iscjelitelja

“Nadriliječništvo je zakonodavac jasno odredio kao kazneno djelo te je u slučaju dječaka koji je preminuo u Rijeci, kao i u svakom drugom slučaju kada se postavi sumnja na navedeno, stvar ovlaštenih državnih tijela da primjereno reagiraju i procesuiraju navedeno. Hrvatska liječnička komora stoji na raspolaganju i spremna je sudjelovati u radu sa svim legitimnim subjektima, a na boljem uređenju i zakonodavnom okviru raznoraznih djelatnosti koje se danas u Hrvatskoj bave sasvim neprovjerenim metodama iscjeliteljstva, alternativne medicine i sl.

Hrvatska liječnička komora čvrsto zastupa činjenicu da je medicina znanstvena disciplina i stoga se protivi i ne podržava zlouporabu pojma i riječi medicina od strane samozvanih alternativnih medicinara ili iscjelitelja te dovođenje bolesnika u zabludu, često i s teškim posljedicama po zdravlje istih”, stoji u odgovoru koji smo primili od predsjednika Hrvatske liječničke komore, mr.sc. Trpimira Goluže, dr.med. [izvor]