Lazanje

Lazanje dugo vremena uopće nisam htjela ni pokušati raditi. Čak ne znam niti zašto; radi se o mediteranskom tipu obroka sa puno rajčice i začinskog bilja koji mi primarno jako odgovaraju. Iz nekog razloga jako volim crvenu hranu, pogotovo kada je aromatična i mirisna. Iako rado jedem hranu podrijetlom s raznih geografskih širina, pizze i razni talijanski umaci za tjestenine nekako mi spadaju u omiljena jela. Zasitna su, šarena i dozvoljavaju igru sa sastojcima – gdje ćeš bolje?

Za prve lazanje koristila sam gotove kore od tijesta. No, osim što se ispostavilo da su integralne verzije prilično rijetke (makar su bile u vrijeme dok sam ih tražila), kore dolaze u malim komadima koje treba složiti prema gabaritima posude za pečenje. Nažalost, ovo daje vrlo neuredan rezultat – kore se, kao i Zemljine tektonske ploče, podvlače jedna pod drugu, razmiču pri pečenju izazivajući erupciju punjenja i ružno su predebele. Stoga sam ih počela izrađivati sama, koristeći isključivo brašno od cjelovitih žitarica, malo vode i prstohvat soli. Pomiješam sastojke, ostavim da odleže cca 30 minuta i onda rasiječem tijesto na 3 komada, razvaljam ga vrlo tanko, složim u tepsiju, napunim sočnim punjenjem i bešamelom i to je to. Zbilja nije tlaka, dapače, volim raditi s tijestom, koristim svaku priliku da nešto od njega napravim. Iako se mnogi kunu u jaja kao sastojak za domaću tjesteninu, ustanovila sam kako ne samo da nisu nužna, nego i kore ispadaju odlično ako ih nema. Gluten i voda odrade svoje, dobije se sasvim kvalitetna kora koja će držati lazanje kompaktnima.

Punjenje za lazanje odlična je prilika za isprazniti hladnjak od povrtnih zaostataka, zdjelica s rižom i raznim žitaričnim prilozima, kao i mesa. Budući da ipak nastojim imati što veći obrtaj povrća i ostatka hrane u hladnjaku i izbjegavam jesti bilo što što leži, to su rijetki trenuci. U lazanje možete staviti doslovno bilo koje povrće i u varijabilnim količinama i međusobnim omjerima.

Meni najdraže lazanje klasične su i totalno jednostavne, na luku ispirjam piletinu, dodam začine (kurkumu, kajenski papar, bosiljak, timijan, origano, češnjak, papar, sol) i raspoloživo povrće koje prethodno naribam ili sitno nasiječem (tikvice, patlidžan, rajčice, krumpire, papriku, brokulu, cvjetaču…) i sve obilno zalijem umakom od rajčice. Kada se sve dobro izjednači na laganoj vatri, složim po korama, zalijem bešamelom (vrhnje + ribani sir) i ostavim oko 30 minuta na 220C. Nisam sigurna može li biti jednostavnije.

Rezultat? Puna tepsija nečega što se suzdržavam pojesti za 10 minuta.

Isto tako, vrlo je lako napraviti vegetarijanske/veganske lazanje, krcate zelenjavom i raznim začinima. Bezglutenske kore traže eliminaciju brašna pšenice, raži, zobi ili ječma, ali heljdino brašno uredno mijenja pšenično, kao i pomiješano s konopljinim. Odlično se ponaša pri razvijanju i vrlo je modelabilno.

Posebno volim kuhati noću. Kada dođem s posla i raskomotim se, u miru obavim pripreme, pristavim jelo i lagano uz kakvu glazbu kuham. Mislim da u ovaj tren nema bolje relaksacije za mene.