Sitnica #11
IvanaStojim u trgovini nedaleko od kase i raspravljam sa prodavačicom i ženom sa malim djetetom kojoj je prodavačica naplaćivala račun. U trgovinu ulazi djevojčica, odoka dobi 5-6 godina. Crna kosa, paž, male naočale na sićušnom licu i iza njih par lijepih tamnih očiju znatiželjnog pogleda. Odjeća pomno odabrana, usklađenih tonova lavande ali ne kičasta niti na ikoji način neprikladna za nju samu. Dolazi ravno do kase i kao prava starmala započinje razgovor. Tema nije bitna, ali.. Dikcija, konstruiranje rečenica i nastup općenito su me oduševili u svojoj otvorenosti i artikuliranosti. Ne vidim svaki dan dijete koje priča sa takvom elokvencijom i ima izrazito zanimljiv nastup. Obično sam osuđena na razmaženu i iritantnu deriščad koja vrišti jer nije dobila x-tu lutku ili autić i pritom nema ustezanja u želji da svoj bijes podijeli sa svijetom.
Odjednom u trgovinu utrčava (očito) njen otac, vičući trči do nje, hvatajući ju za pramenove kose tik iznad vratnih kralješaka i izvlačeći ju iz trgovine. Dobro da ju nije vukao po podu koliko je “pukao” na nju. Vikao je što se udaljila od njega par metara dok je on gledao cipele i zabranio je da nam dosađuje. Dosađuje?! Stojim skamenjena i ne vjerujem svojim očima – u čemu je problem? Dijete je kulturno ušetalo u trgovinu i popričalo sa nama. Tlak mi je u sekundi bio u crvenom, milimetar od reakcije koja je sve samo ne poželjna, jer sam svjesna da me se zapravo ne tiče kako netko odgaja svoje dijete. Ne sjećam se kad me zadnji put nešto toliko uznemirilo. Ne razumijem ovaj odgojni potez. Što je time dobio?
Možda je jedno uvjetovano drugim. Možda je djevojčica izuzetna jer ima drugačiji odnos s roditeljima. Mislim, ne mora biti da je to pozitivno što joj je otac tako hm.. strog, ali … možda bi ona bila kao sva druga djeca da joj je otac.. normalniji. O.o
Zapravo se nadam da nije, jer me strah što će biti uvjetovano u njenoj psisi ovakvim nepotrebnim nasiljem.
U taj tren stojiš, gledaš, WTF O.o, ČEMU? situacija u kojoj nema prave reakcije ali sve je to sitnica naspram onoga u što sam gledala. Smatram kako se svatko može iskontrolirati do razine da civilizirano reagira, nitko si ne smije dozvoliti ovakav ispad.
Jadna malena
Što misliš da si mogla poduzeti?
Zapravo apsolutno ništa. Ne znam što je gore – ostaviti dijete da ga otac zlostavlja i mrcvari ili mu se petljati u odgoj.
Da, nemreš se petljat u odgoj, ali ti na kraju bude žao što neki ljudi ne idu na psiho testove prije odluke da će imati dijete. Hm…
vjerojatno jest jedno uvjetovano drugim – pomno odabrana odjeća,učen govor (mislim da je tema razgovora veoma važna u ovom slučaju) – očigledno roditelji (otac) mnogo drže do dojma koji ova djevojčica ostavlja (po njihovome, mora ostavljati) na okolinu.
Sve to ima smisla (nije da podržavam ali vidim po kojoj logici se to odvilo), ali nemam opravdanja za iščupavanje djeteta iz dućana :/
To je sve.