Ne razumijem.

Uz najbolju volju, nije mi jasno zašto su ove stvari popularne. Već godinama ih gledam i čudi me da entuzijazam ne splašnjava a za sebe, sa potpunom sigurnošću, mogu reći da nijedan od ovih predmeta ne bih navukla na sebe. Ružni su, prenakićeni, za mene simbol seljačluka. Inače, previše poštujem selo, ja u Uggsicama ni đubre ne bih išla utovarati =)

• plastificirane jakne – nisu u tolikoj mjeri popularne i česte, ali taman sa vremena na vrijeme prozuji pokraj mene ženska u jakni čija tekstura površine podsjeća na hibrid lateksa i kože ploda suhe šljive.
  Bošsačuvaj. Zamislite zvuk kada rukav prijeđe po bočnoj strani jakne. Brrrrr!
• čizme visine preko koljena – pogotovo primjerci sa dodatnim komadom kože i rascjepom na stražnoj strani bedra, da dotična može čučnuti.
  Mene su instantno podsjetile na ruthlessov popis najidiotskijih black metal fotografija, konkretno na broj 9.
  LOL.
  Viđam ih i ljeti i zimi i sjećam se dana kad sam stejtmenta radi na stopalima teglila DMS. Ne znam koji bi me đavao sad, osim putovanja na motoru, natjerao da to opet radim.
• silikonski tregeri grudnjaka – plastificirano smeće koje pri temperaturama preko 30C izgleda kao komad selotejpa priljepljenog na kožu? Zašto bi to netko skeljio na sebe?
  Ako su grudi prevelike, uvijek postoji adekvatnija haljina koja se može bolje nositi bez podrške grudnjaka, ali osobno vjerujem da ne postoje (prirodne) prevelike grudi =)
• (bolno loše) nacrtane obrve – što se točno dobija brijanjem obrva i crtanjem oblika koji se ionako lako dobije uzgojem dlačica obrva, osim efekta transvestita koji se uči šminkati? Uz sve, svaka osoba koju sam vidjela nacrtanih obrva generalno nema osjećaj ni za boju ni količinu ostatka šminke, pa na koncu izgledaju uglavnom ovako. WTF?
  
• u narodnim pjesmama toliko opjevane Ugssice – meni se čine OK samo kao obuća po kući, u nekoj mekoj formi za mirna nedjeljna jutra. Dapače, i kupovala sam kao poklon ugg-lookalike papuče do koljena. Ali, intenzivno svakodnevno hodanje u tom smeću mi je nezamislivo. Budući da noga nema apsolutno nikakvu potporu u tim skoro pa čarapama sa priljepljenim potplatom, često viđam uništene primjerke, ugažene
  i stanjenog potplata.
  Vrh vrhova Uggsica?
  Šljokičaste Uggsice. Dok nisam vidjela IRL, nisam vjerovala da to smeće zbilja i postoji.
  Doduše, ove zime ih smjenjuju Timberlandice i razne kopije, koje mi se ne sviđaju previše, ali ipak izgledaju nešto normalnije.
  Posebno me čudi kako pedesetogodišnje žene nose taj ugg-užas.
• overload animalnih printova – govore za sebe.
  
• predimenzionirane sunčane naočale – imam izrazito malo poštovanja za osobe sa kojima moram razgovarati a nisu u stanju sa nosa pritom skinuti sunčane naočale.
  One koje me znaju skidaju naočale kad pričamo, no kako radim sa ljudima, velika je vjerojatnost da ću naići na osobe koje nemaju tu kulturu. Ne volim razgovarati sa ljudima čije oči ne vidim jer ljude pri razgovoru gledam ravno u oči i ne želim barijeru između naših pogleda. Jako mi je važan eye contact.
• gelirani čaporci – donedavno nisam znala što su točno gelirani nokti ali sam primijetila na rukama žena oko sebe čudan trend psihodeličnog šaranja po noktima koji izgledaju svakako, samo ne uvjerljivo i prirodno. Upućeniji tj. upućenije su mi objasnile da je to nešto šareno geliran nokat. Izgleda otprilike ovako:
  a mene baca u čuđenje kad vidim ženskice na šalterima kako lupaju čak i osamcentimetarskim kandžama po tipkovnicama kad uplaćujem negdje svoj novac i mislim si hoće li mi negdje u račun lupiti pogrešnu cifru, pomaknuti decimalu za koje mjesto i slično.
• luster-naušnice – na stranu sa estetikom i “de gustibus” forama, nije mi jasno kako nekome ne smeta zveketanje djelića tih naušnica. Pitala sam jednom jednu legicu, kako podnosiš to čvrčkanje i zvrckanje, na što je glatko odgovorila “Navikneš se nakon nekog vremena.”.
  Očito imam neki problem kad mene to smeta. Kao i bučna obuća, potplati koji se čuju kad se krećeš po nekom prostoru. Ne biram tihu obuću jer sam lovac/stalker/nešto treće ali ne volim nepotrebnu buku, šuštanje, kvrcanje itd. i ne sviđa mi se ideja da zvuk prati svaki moj korak.
• Hello Klitty – nije li vrijeme da osobe starije od 13-14 godina maknu sa sebe HK gluparije i drže se nečega prikladnijeg svojoj dobi? Zbilja je degutantno tridesetogodišnju kokoš u poslovnom odijelu vidjeti sa HK privjeskom za mobitel ili maskom.
  Nije čak ni zabavno.
• torba na podlaktici, nošena kao bosanski sepet – sama se trudim što više tereta dići na pleća ili ramena kad nešto nosim, makar to bila vrećica sa kruhom. Bilo što što mi se češe o bedro pri hodanju mi smeta.
  Razlog? Zato što ne znam što bih sa isturenom rukom na kojoj je torba. U njoj ništa više ne možeš ponijeti a ne služi za ništa više od držanja nekakvog touchscreen mobitela. Moj atenšn span za mobitele staje onaj tren kad završim razgovor i tad nestaje u dubini džepa ili ruksaka.
• “style” blogovi – ovo je trebao biti zaseban post, rantoid o padu kvalitete blogerskih sadržaja no ubacit ću ga amo. Naime, ne vidim svrhu ovakvih blogova (HR nebo ovaj put, nema potrebe za stranima):
  ar-ar.blog.hr
  babushkas-suitcase.com
  justtoofunky.blogspot.com
  psycho-couture.blogspot.com
  guerrillagirl
  wearinsect.blogspot.com
  Zašto?
  Zato što osim fotografija svoje figure, sa blaziranim izrazom lica naravno, nevješto upakirane u nešto što se usuđuju zvati modom (i nerijetko protjeranih kroz oh-so-kul vintage filtere, sepie i ostale postarujuće metode), citata obavezno nekakvog pretencioznog indie/hipster banda i ponosnog ispisa jeftilen marki odjeće (hlače: new yorker, majica: Zara, cipele: Stradivarius, lak za nokte: Deborah, tri i pol kile bižuterije: Acessorize itd.) koju imaju na sebi ne nude apsolutno ništa.
  Volim informativne blogove, kreativne ljude, komentare o znanosti, hrani i pop-kulturi, dovraga, volim i memove ali mi se ne gleda lice iskreveljeno u duckface sa očima dignutima u lošu rasvjetu šoping centra, noge rahitično pozicionirane sa spojenim prednjim dijelom stopala i odjevnu kombinaciju koja bi trebala biti moda.
• zlatni komadi odjeće, obuće, kamenje, kamenčići i slično svračje kićenje – posljednje u nizu što mi instantno izazove aneurizmu su zlatne patike
  i njima nalik odjevni komadi. Podsjećaju me na Dadiljinu mater =)  što je zbilja dno.