Neugodni miris komposta

Jedan od najčešćih problema pri kompostiranju u ljetnom periodu predstavlja neugodan miris koji se širi iz organske mase u raspadanju. Visoke temperature koje nas okružuju dobrano pogoduju razvijanju i širenju mirisa. Male korekcije u tretiranju omogućit će razvoj i zriobu zdravog i iskoristivog komposta, a vaše biljke bit će nahranjene i zdrave. Vodite se glavnim načelom: kompost koji pravilno zrije ne zaudara. Miris zdravog komposta ugodan je i blago kiselkast, a sam kompost je blago topao u rukama, lako se mrvi ali nije presuh niti prevlažan. Pojava bilo kakvog neugodnog mirisa simptom je pogrešnog manipuliranja kompostom.

Neugodan miris najčešće nastaje uslijed manjka kisika zbog zbijenosti mase u komposteru. Kvalitetno usitnjeni materijal dekomponira se brže od krupnijeg no ako je pretjerano zbijen, pogotovo u kombinaciji sa pojačanom vlagom u masi, dolazi do nepoželjnog truljenja.
Rješenje: lopatom redovito prebacujte masu u kompostu. Prozračite kompost i izbjegavajte zbijati ga.

Anaerobne uvjete stvara i višak vlage. Kompost je dobro održavati vlažnim i povremeno zalijevati ga u toplim sušnim mjesecima da bi se održala razina bakterijske aktivnosti, ali višak vode onemogućuje prohodnost kisika. Testirajte svoj kompost – zagrabite masu šakom i stisnite ju. Ako se iz nje uspijeva iscijediti tekućina, prevlažan je, a proces kompostiranja posljedično se ne može odvijati pravilno.
Rješenje: raširite kompost na travu, prosušite ga i vratite nazad ili makar u komposteru napravite bušilicom rupe koje će omogućiti drenažu. Ako je komposter prijenosan i smješten u hladu, izložite ga suncu dok se ne osuši. Preselite ga na par dana iz sjene na sunčevu svjetlost.

Poklapanje ili potpuno zatvaranje kompostera jest još jedan od anaerobnih krivaca, klasična početnička greška. Situacija se dodatno komplicira kada se neugodni miris razvije – poželjet ćete što bolje zatvoriti komposter da biste spriječili širenje zadaha, no rješenje leži upravo u suprotnom pristupu – otvorite komposter i dajte pristup kisiku.
Rješenje: podignite poklopac, napravite dodatne rupe jer zraka mora biti.

Uslijed lošeg omjera biljaka bogatih dušikom i onih bogatih ugljikom također dolazi do razvijanja neugodnog mirisa. Nije jednako kompostirati svježu zelenjavu bogatu vodom, trule i načete plodove povrća i suho lišće – dekompozicija biljaka sa povećanom količinom vode i dušika pojačava neugodan miris.
Rješenje: umiješajte suho lišće, usitnjene grane voća, sijeno, slamu u omjeru 3 dijela suhoga i 1 dio zelenoga i/ili materijala od plodova.

Posebno težak i neugodan miris izaziva dodavanje komada mesa, kostiju, masnoća i mliječnih proizvoda u kompost. Raspadanje proteina i masnih kiselina potpuno drugačije je prirode od raspadanja celuloze i biljnog tkiva. Dio spomenutog materijala ujedno i nije moguće kompostirati do razine zrelosti unutar godine dana – kosti, osim mljevenjem temeljito usitnjenih, traže daleko više vremena.
Rješenje: ne kompostirajte meso, kosti, masnoće i mliječne proizvode.