Norveško ljeto koje je zapravo proljeće

Kad čitam postove koje sam pisala od dolaska u Oslo smješkam se sama sebi jer si na mahove zvučim kao Mujo u Kanadi. Ipak, (još uvijek nakon 7 mjeseci Norveške) nemam nikakvih negativnih stvari za napomenuti, pogotovo ne nešto vezano za klimu.

Došli smo u pol zime, u solidan mrak. Iako su se neki žalili na hladnoću, moram priznati da je meni bila pristojno hladna, ali bez nekih posebnih ekstrema. Dapače, iznenadilo me kako je brzo prošla i kojom je brzinom zagalopiralo proljeće. Bilo je krasno zeleno i svježe – kažu domoroci kako s porastom sunčanih sati tijekom dana biljke doslovno progore zeleno i sve u par dana bukti od zelenila. Potvrđujem, grad je opako zazelenjen. To proljeće traje još uvijek. Vrlo je ugodno, vani je dvadesetak, dovoljni su kratki rukavi veći dio dana. Jedino što, eto, tijekom dana jedno pet-šest puta pljusne kiša na 10 minuta (prvih 5 fotografija u nizu i ispod teksta nastalo je u vremenskom rasponu od 30 sekundi, nad nama je prošlo nekoliko oblaka, pokisnuli smo ukupno desetak puta taj dan).

U svibnju nas je Sunce počastilo s par dana kada je temperatura dosezala nešto manje od 30 stupnjeva. Iako je bilo toplo, nije bilo onako teško toplo kao u Zagrebu i HR općenito. Nema sparine. Teško je samo onima s velikim prozorima duž južne strane; prostorije su kao pećnice, klimatizirajući su uređaji zbilja dobrodošli. Nama je pogotovo dobro jer smo u sjeni, nemamo velikih prozora i ne muči nas direktno sunce. Kadgod je vani toplo, znam da ću po ulasku u kuću ući u hladovinu i potpuno svjež prostor.

Vozimo se kadgod imamo vremena, tako da ću okačiti par fotografija južne Norveške, lokacija i gradova uz Oslofjord (Drammen, Drøbak…). Usput budi rečeno, po tko zna koji put divim se strateškom položaju grada još od dolaska trajektom od Danske – doslovno je neosvojiv. Tkogod je pokušao (posljednji su bili Nijemci tijekom DSR, također neuspješni) završio je na dnu mora jer je nemoguće proći 100+ km do pristaništa i ostati na neprijateljskom brodu.

Save