Heavily impressed by all I saw in the morning on my first day in Svalbard – the dogs were absolutely fantastic – I went to the harbor to check-in and enter the famous Polar girl boat in the late afternoon. The boat was supposed to drive a handful of tourists
Tag: šalabazanje
I admired the Arctic since I was just a kid. To me, unfortunately, it was absolutely unreachable. Watching all those documentaries by Sir David Attenborough and other lucky naturalists was nothing but a distant yet amazing feast for my eyes. Ships gliding slowly among the icebergs shyly peeking on the
Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski
Plaža na kojoj smo podigli šator, umočili se u okean i prespavali – Unstad – u jutarnjim je satima izgledala još ljepše i poželjnije. Nije ovo ništa neobično; Unstad je poznata svjetska surferska destinacija i samo je djelić divote zvane Lofoten arhipelag. Provozali smo se uokolo s namjerom da pogledamo
Volim jutra kada me dočeka ovakav tip magle. Gusta i teška, skoro da ju možeš opipati koliko je chunky. Ne volim ovakva jutra kada smo na putu jer to znači da će prilika za pogledati i poslikati nešto što bi pod regularnim svjetlom i sunčevom toplinom biti manje. Puno manje.
Tupi (finska koliba) je vrlo simpatična iznutra. Drveni zidovi, drveni kreveti i karirane rustikalne zavjese (bolje rečeno, neprozirni zastori) super su okružje za naspavati se. Dojam popravljaju jumala-related knjige. Ovako izgleda tupi izvana i ujutro, nakon što je broj komaraca opao za jedno 50%. Noć ranije bili su izuzetno uporni
Znači, posjetili smo Nordkapp. Imali smo na raspolaganju ukupno 15 dana, a do Nordkappa smo lagano vozili sedam, bez prevelike priše i stiske. Redovito pregledavanje YR-a i ostalih prognostičara nimalo nije obećavalo – cijeli Finnmark bio je pod planiranom kišom tijekom sljedećih 7 dana. Nije da je to nešto čudno,
Prva jutarnja slika na cesti prikazuje nekoliko bitnih točaka (Lakselv nije bitan, barem ne u ovom kontekstu): Hammerfest, posljednji veći grad na cesti do Nordkappa (istina, da bi ga se posjetilo, nužno je sići s E6 ceste, ali neposjećivanje nije opcija – ono – posjećuješ grad imena HAMMERFEST!) Nordkapp, najsjeverniju
Meni su Samiji vrlo zanimljivi. Jako sam sretna što sam imala priliku završiti u krajevima gdje žive; dosta sam ih proučila, pogotovo njihovu mitologiju, i baš se lijepo zaokružila priča. Pomogao je i Lazić odlaskom u finski dio Laponije, bijah u Helsinkiju, a i izradih i torbicu na temu šamanskog
Cesta E6 Dio europske mreže cesta, cesta E6, dobrim dijelom prolazi kroz Norvešku. Starta u gradu Trelleborg na krajnjem jugu Švedske, prati obalu Skagerraka prema granici s Norveškom i spaja Oslo s većim gradovima – Trondheim, Narvik, Alta i Karasjok, a završava na krajnjem istoku najsjevernije fylke Finnmark i na
Helgeland je predivan kraj. Deseci kilometara ceste uz obalu povremeno su prekinuti trajektima, a sama je cesta okićena turistima u kamperima koji redovito zaustavljaju vozila da bi stali i propisno poslikali neku prirodnu ljepotu. U Utskarpenu smo stali s namjerom da poslikamo i mi jedan komad obale i da Lazić
Prije nego nastavim dalje, evo linka koji vodi na putopis u formi niza postova poslaganih kronološki: svartnordkapp Nastavit ću dodavati postove kako stignem, a ovako je niz daleko pregledniji i lakši za čitanje. *** Treći dan na putu, ponedjeljak, počeo je buđenjem uz jezero na početku Kystriksveiena, Narodne obalne ceste.
Krenuli smo iz Osla u subotu popodne, relativno umjereno napakirani. Pred nama je bilo planiranih 16 dana vožnje od južnoga dijela Osla do najsjevernije točke europskoga kontinenta – Nordkappa / North Capea. Iako je bilo oblačno, bilo je vrlo ugodno toplo. Savršeno za vožnju po južnoj Norveškoj. Ovako izgleda regija
Osmi dan, posljednji u Grčkoj, bio je posvećen vraćanju u Atenu, pripremi automobila za vraćanje u rent a car tvrtku i pakiranju torbi (čitaj: komprimiranju do ibera) za let u popodnevnim satima. Svi su pokloni (majice iz Sparte, sapuni od magarećeg mlijeka, čokse, sovice, ouzo…) bili popakirani. Sebi, nažalost, nisam
Buđenje uz Korintski zaljev u gradu Delfi izgleda fantastično. Mediteran u esenciji – more, maslinici, topla svjetlost. Prohladno, ali ne previše. Cilj dana: Delfski muzej, smješten na brdu Parnas, na mjestu slavnoga Delfskog proročišta – centra antičke grčke kulture i vjerovanja. Najpoznatiji stanovnik ovoga proročišta bila je proročica Pitija koju
Od malih nogu okružena sam knjigama o mitologijama i oduvijek su me fascinirali filmovi, serije, crtići etc. koji pokrivaju ovu temu. Prvi kontakt s grčkom mitologijom bio je u prvom osnovne, kada sam u knjižnici rondala po knjigama na ovu temu. Upravo guglam slike knjiga na ovu temu s namjerom
Zora u brdima izgleda ovako. Pakiranje za izlazak na cestu kada prespavamo u autu daleko je brži nego varijanta koja uključuje slaganje šatora, tako da smo ozbiljno naloženi na ljepotu zvanu Meteora krenuli na cestu dosta rano. Grci su prilično neopterećeni obavezama i ležerni po prirodi, kako sam ubrala
Nakon buđenja u jedinom kampu u pogonu u regiji i prilično bizarne noći tijekom koje sam se smrznula kao zadnja budala (pretpostavljam da me drmala febra) u vreći za spavanje namijenjenoj za -18 pokupili smo se i krenuli na cestu. Mačke. Koliko je prvi dan na cesti bio loše raspoložen
Prljavština i smeće Prvo što mi je zapelo za oko u Grčkoj bila je neočekivana disproporcija između onoga što sam očekivala da će biti (čisto, uredno, “na visini”, onako – u skladu s enormnim značajem na svjetskoj karti) i onoga što sam dočekala (prljavo, smeće na ulicama, smeće uz cestu,
Sugestije što vidjeti drastično variraju od osobe do osobe, što je logično obzirom na ukuse. Malo ih je zeznuto ozbiljno shvatiti jer je pojedincima plafon ukusa i znanja random vodopad tipa Gullfoss, a povijesno-premoćne lokacije tipa Thingvellir baš i ne doživljavaju. Moj osobni popis obzirom na viđeno i obzirom na
Prethodni smo dan jurcali od Höfna južnom obalom što bliže Keflaviku, u namjeri da što bliže budemo aerodromu. Neuspijevanje ukrcavanja na let povuklo bi kupovanje skupe avionske karte, kašnjenje na poslove u ponedjeljak i nepotrebno stresiranje pa alternative nije bilo. No, loše vrijeme razvuklo se do kraja boravka na otoku,
Volimo tražiti zanimljive i karakteristične lokacije za spavanje. Iako smo Thingvellir posjetili nekoliko dana prije, odlučili smo ponoviti posjet s namjerom da ga proučimo još jednom bez previše smetala. Plus, trebalo je negdje dići šator i dočekati jutro – a ovaj se komad prirode učinio baš opako prikladan. Althing, lokacija
Kerið se formirao prije preko 6 500 godina, kada je nakon erupcije masa magme uzrokovala propadanje u magminu komoru, zatrpala ju i potom se depresija napunila vodom iz podzemnih izvora. Jezero je karakteristične akvamarin plave boje što su uzrokovali otopljeni minerali u vodi. Kaldera Keriða ovalnoga je oblika, duljine 270
Vrlo blizu Seljaland slapa leži još jedan, vrlo neobičnoga imena – slap Gljufrabui (isl. onaj koji je smješten u rupi). Pad je vrlo dug i nakon nužnoga penjanja na vrh nisam ga mogla nikako uslikati u komadu, pa evo pokušaja u tri epizode i pogleda odozgor. Save
Upravo zbog lošega vremena koje nas je tjeralo ASAP u smjeru Keflavika razveselilo me prvo stajanje toga dana. Bio je to slap Seljalandsfoss, čiji je parking bio pun autobusa, kampera i automobila iz kojih su otprilike u trenutku našega dolaska pristizale rijeke ljudi. Poznat je kao slap koji u zaleđu