Odgovornost za napisano i posljedice možda jednom, negdje i u nekim boljim vremenima
Ivana
I don’t want to live on this planet. Kada bih dodala “anymore”, dalo bi se zaključiti kako se radi o odluci koja je posljedica nekog aktualnog ekscesa. Jok. Ovo ludilo koje uzima maha ubija u pojam dovoljno dugo – pokušavam dokučiti otkud ova sveprisutna promjena stanja uma u kojoj je podrazumijevajuće kako je bitno koji će frizer imati kapacitete napraviti pramenove, koja će krojačica biti dovoljno sposobna prenijeti tvoj ofrlji nacrt za haljinu i koliko dobar mehaničar će pročačkati pod haubom jer ne želiš dati baš svakome moć u ruke, dok istovremeno horde ljudi odjednom više vjeruju istim tim frizerima, krojačima, mehaničarima, ofucanim plejbojevim zečicama i glumcima nego liječnicima, farmaceutima, epidemiolozima ili ljudima makar malo sklonima biologiji čovjeka i medicini kada je u pitanju zdravlje. Shvaćate li koliko je ovo ironično i iz šire perspektive štetno uslijed nekritičnosti? I zar je tako teško pročitati, razumjeti i na situaciju aplicirati znanje o etil-živi i metil-živi? Kako ikome može ikakva vrsta uzora biti osoba koja se ko fol izbjegava voziti avionom jer je zaključila kako se pri vožnji količina dušika u zraku povećava čak do 
50% ? Kako itko može upuhivati nekakvu spiritualnu dimenziju u šareno kamenje i očekivati djelovanje? Primjera je more, a zaključak se nameće sam.
Ironija je ogromna. U vrijeme toliko dostupnih informacija, sveopće raspoloživih teorija, činjenica i aksioma živimo u totalnom mraku neukosti i tuposti jednoumlja. Zapravo, cijela ova čajanka Ludog Šeširdžije izgleda vrlo fascinantno sa strane. Prilično sam distancirana jer nemam male djece u školi i/ili vrtiću i sve ove antivakserske panike nimalo me ne dotiču na taj način. Mogu samo gledati kako se dvije vrlo jake struje sudaraju i diviti se koliko je jedna objektivno bolno neinformirana i u najmanju ruku kategorična u svojoj gluposti (95% antivaxera koje poznajem ne čita baš ništa sa znanstvenim predznakom jer se ne može emocionalno distancirati od nekakve paranoje koja ih šusne kada čuju za riječ “znanost” + isključivo se kao pijan plota drže pamfletića i 3 ključne rečenice koje se vrte po svakom anti-cjepiva prosvjedu) a druga nepopustljiva jer iza nje stoji nešto što se zove smisao, dosljednost i razumijevanje slike šire od toliko bolno tankih napisa matrixworlda i galaksije.info, poznatih po tome kako fleka na tanjuru, zagoretina na tostu i odgriženi komad jabuke mogu postati tema debata kongresa osoba u glavama autora članaka.
Izjavu kako je posebno mjesto u paklu rezervirano za pojedine vrste kriminalaca čula sam u daleko previše varijanti da bi ovdje bile nabrojane – lažljivci, ubojice, djecoubojice, silovatelji… – spektar načina na koji mogu pojedinci nanijeti zlo nekome oko sebe fascinira ogromnošću dijapazona. Po mojim mjerilima, jedna je od najgorih ona vrsta ljudi koja iskorištava tuđu bolest da bi na drugima zaradila. Vidjeli ste i sami reklame za “liječenje” niza boljki; teško je otvoriti novine ili internet i ne naići na obećanja i nesretnom radovanja. Krema za ovo, preparat iz srca prašume za ono… – mitovima nikad kraja. Obzirom na stil pisanja i prividni altruizam koji provaljuje iz napisanih pratećih tekstova nije nimalo neobično što se oboljeli zalijepe za njih, valjda misleći kako se pripravci promoviraju iz puke želje za spašavanjem zdravlja populacije. Problem je u tome što se na napisano oboljeli oslone. Ne postoji nikakva garancija za zdravstveni učinak, a kako je pravni sustav i po ovom pitanju hrom, svatko je faktički pozvan slobodno glumiti liječnika u kombinaciji s PR agentom. Obzirom na apatiju, opću neukost i činjenicu da su ljudi sposobni progutati bilo što,
nije nimalo neobičan broj ljudi kojima ovo zvuči suvislo. Najjača izjava koju sam čula po ovom pitanju bila je kako mračne sile mikrovalne “pretvaraju H2O u OH2”. Nisam se nikad oporavila od ove izrečene gluposti.
Ima nešto odvratno perfidno u čovjeku koji zna kako propagira i prodaje preparat efikasnosti NULA. Često kažu: “Ali neće škoditi!”, kao da je vremena i nerijetko novca na lopate. Najveći je problem s neškodljivim preparatima taj što uzimaju vremenski prostor u liječenju pojedinim tvarima koje bi mogle biti učinkovitije. Kristaloterapija i homeopatija apsolutno su bezazlene, ne mogu vam naškoditi baš nikako (osim ako ste ultimativni kandidat za Darwinovu nagradu jer ste pali karotidom na šiljati kvarc), ali ako postoji terapija koja je prikladnija stanju i situaciji, apsolutno je besmisleno gubiti vrijeme na nešto upitne učinkovitosti. Ili očite neučinkovitosti.
Ima nešto izuzetno neodgovorno i toliko promašeno u čovjeku koji propagira nešto što je on proklamirao kao lijek da bi zaradio, a nije sposoban garantirati ikakav pozitivan rezultat. Smatram da bi svatko od nas morao biti sposoban stajati iza onoga što je izjavio i trebao bi snositi odgovornost za ono što tvrdi. Jako sam skeptične prirode, pogotovo kada treba nešto preporučiti drugome. To što pojedina metoda može funkcionirati za mene, ne znači ni otprilike da je primjenjiva na drugome, a kamoli na široj razini. Ono najstrašnije što vidim po ovom pitanju bile bi zdravstvene tvrdnje koje se lijepe na sve, od kriške limuna do bioenergetskih tretmana i klistiranja visokih frekvencijama. Ljudi skoro potpuno razvezanih ruku pišu litanije i pričaju o širokom spektru djelovanja kao da smo na marokanskoj pijaci, bez ikakve težine i odgovornosti. Kako smo se doveli do točke da nam je to prihvatljivo?
By the usput, ne mogu se ne osvrnuti, oduvijek me fascinira količina kretenluka i žuči koja biva ispljuvana na pobornike cijepljenja – diže se ogromna halabuka oko cjepiva, nečega što se istražuje sustavno godinama prije nego uopće dođe u primjenu i što u selekciji doživljava drastično prosijavanje prije nego nesretna igla zađe u dječju ruku, dok najnormalnije po ljekarnama i “biljnim apotekama” možete kupiti tisuće proizvoda koji nemaju dokazanu baš NIKAKVU EFIKASNOST već samo dokazanu neštetnost. Što to znači? Karikiram, piješ šumeći magnezij, izmokriš 98%, nešto malo apsorbiraš, a u svojoj glavi smatraš da radiš čuda.
Ima nešto još odvratnije u čovjeku koji zna kako propagira i prodaje toksičan preparat a svjesno i ciljano uvjerava druge kako bi njegova primjena mogla donijeti održivo zdravlje. Za ovu razinu pokvarenosti nemam riječi. Sažvakati tuđu nadu i ispljunuti ju u zid samo da bi podebljao novčanik na račun nečega što zasigurno nije prikladno za konzumaciju a još manje za “liječenje” nešto je za što nema definirane dovoljno prikladne kazne. Nije to bilo kakva nada. Bolesna osoba nerijetko ulaže nadčovječne sile da bi bila i ostala optimistična i imala nadu na raspolaganju za izazove koji ju sigurno čekaju tijekom liječenja. Teško bolestan čovjek svaki lijek gleda kao onaj prijelomni koji bi trebao povratiti prvotno stanje. Igrati na kartu baš te nade… Zaključite sami koliko je fer i etično. Probajte staviti se u kožu terminalno oboljelog bolesnika kojemu netko gura u nos MMS, objašnjava Herxheimera kao da je u pitanju štucavica i obećaje sigurno ozdravljenje. Probajte, ako će vam biti lakše, zamisliti kako je netko vaš bližnji taj oboljeli i kako iz izvora xy dobiva nešto potencijalno opasno. Tužno je što se moramo stavljati u ekstremne perspektive da bismo shvatili kako etika funkcionira. Solidarnost bi trebala biti defaultno instalirana u nama, skup s humanizmom.
Zanima me do koje točke moramo doći i što se točno mora dogoditi da bi se počelo primjenjivati objektivno i bezuvjetno zahtijevanje odgovornosti od onih koji navode bilo kakve zdravstvene tvrdnje i shodno kažnjavanje metoda, preparata i šarenih džidžabaja koje ne drže vodu.
Izvrstan osvrt….
Mislim da smo trenutno u nepovratnom procesu i da vise nema povratka natrag, covjecanstvo kao takvo se tesko mijenja te nasa nadanja da cemo dozivjeti kolektivnu racionalno – osvjestenu katarzu su svedena na minimum…
Kad se osvrnes na povijest, ljudi su oduvijek tezili mitu i fikciji, placebo efektu, vec tamo i prije 20 000 godina, tako da ono sto sada vidimo nije produkt samo danasnjeg vremena, to je utkano vec davno prije, ono sto danas vidimo je samo hiperprodukcija takvog stajalista(dostupnost and that shit) gdje svekoliko covjecanstvo vjeruje kojekakvim sarlatanima i veze se i za najmanju idiotariju samo da im zivot tako ima vise smisla.
Danas je jako tesko odrasti kao covjek koji posjeduje racionalnu komponentu da tako rasudjuje svijet oko sebe, jer si bombardiran svim i svacim. Roditelji kazu ovo, prijatelji ono, tv trece, Covjek koji nema naviku da stane, sebe priupita da li to ima smisla je nepovratno izgubljen u takvom svijetu, izgubljen po mom poimanju, on sebi nije jer je njemu super.
Sounds freaky, no kakva takva uniformnost stajalista i racionalnost ce biti moguca tek kad roboti zavladaju svijetom.
…jer ovo danas je pisi kuci propalo.
Gledam neki dan predsjednika HAZU-a, i lik na kraju svog izlaganja izjavi: Ako bog da. Umalo povratio. hihi
*lajk*
Ja sam malo optimističnija; vjerujem da učenjem mlađih možemo nešto postići. Ne možeš, možda, promijeniti stav pedesetogodišnje antivakserice čiji je stav klesan u kamenu, ali možeš njenoj djeci prići sa znanjem, argumentacijom, učenjem kritičnosti i nekakvom razumnom reagiranju na napisano. Nisam ni ja čista, sve gledam sa skepsom i odmjeravam triput prije nego nešto rubno i ako primijenim, ali mislim da je ključno naučiti ljude da pročitaju obje strane prije nego donesu sud o nečemu. Od toga sve kreće. Ljudima se u glave slijeva svašta bez ikakve barijere i u manirima vrištave tinejdžerice odbijaju čuti išta što im ne odgovara logici.
Pardon, “logici” (zamisli Dr. Evila kako miče kažiprstima, ne da mi se tražiti gif).
Pa bas to. Ljude odmalena treba uciti logickom razmisljanju, propitivanju svega i svacega, da prije cina razmisle o ponudjenim opcijama.
*iskren biti morao sam vratiti na tvoj napisani osvrt da nastavim pisanje svog komentara.
Nadovezat cu se na tvoj komentar kako zivimo u totalnom mraku neukosti i tuposti jednoumlja…i slozio bih se s tim, a razlog vidim u gore napisanim retcima.
Jer stvarno, realno gledajuci, imamo alate i mogucnosti da uzdignemo ovaj svijet moralno, tehnoloski, demokratski, politicki, a failamo u svakom aspektu….jer nemamo nit vodilju kako se dignuti kao ljudi na visi nivo.
Ja nisam toliko optimistican jer je jako tesko naci obrazac kako pravilno oblikovati ljudski um.
Tu prvenstveno mislim na fact da se covjek kroz zivot krece u raznim krugovima koji svaki na svoj nacin mogu oblikovati ljudsku percepciju stvarnosti.
Roditelji vrte svoj film, uza-sira rodbina svoj, profesori u srednjoj, na fakultetu neki treci, ovi koji vode dnevnik Nove neki svoj čiribu čiriba. I sad ti iz svega toga izvedi neki pravilni uniformni stav.
Tesko, jako tesko…
Misljenja sam da ljudski rod koliko god po svim podacima je sve intelektualniji i po broju studenata, svake godine veci po toj brojci, mislim da racionalno sve vise zaostaje jer smo izgubili sposobnost da se potrudimo oko necega, da saznamo nesto vise zbog svoje vlastite znatizelje…jer smo bombardirani informacijama sa svih strana da covjek nema sto traziti info sa strane, ti doslovno vec ujutro dok trljac oci gledajuci telku dobijas odg kako pobjediti ebolu, spasiti grcku, naci lijek protiv hiva, dohvatiti zivotnu srecu. Coece, sve imamo na pladnju. A nemamo nista…
Jer gle, mozda ovo i zvuci glupo…ali ako zivis u dobrostojecoj obitelji, zivot tece lagodno, sve prolazi with A+, dodje osnovna, srednja, fax…nista se ne mijenja jer su profesori glupi ko tocak, sam peru po svom filmu i boli ih briga, imaju svoj plan nastave i bitno da se to napravi. Bzv…nemas ti kad biti testiran da spoznas svijet drugim ocima…ni ja sam bio u drugacijoj situaciji, ali eto, nasrecu me nesto puknulo i ode zivot u drugom smjeru.
“iskren biti morao sam vratiti na tvoj napisani osvrt da nastavim pisanje svog komentara.”
Well, imam taj efekt
nije novost.
“Tesko, jako tesko…”
Sigurna sam da postoji način. To što je zahtjevan, traži kreativnost onoga tko se time planira baviti i barem desetljeća osjećaja da radiš Sizifov posao samo su perkovi
“Misljenja sam da ljudski rod koliko god po svim podacima je sve intelektualniji i po broju studenata, svake godine veci po toj brojci, mislim da racionalno sve vise zaostaje jer smo izgubili sposobnost da se potrudimo oko necega, da saznamo nesto vise zbog svoje vlastite znatizelje…jer smo bombardirani informacijama sa svih strana da covjek nema sto traziti info sa strane, ti doslovno vec ujutro dok trljac oci gledajuci telku dobijas odg kako pobjediti ebolu, spasiti grcku, naci lijek protiv hiva, dohvatiti zivotnu srecu. Coece, sve imamo na pladnju. A nemamo nista…”
Pladanj je usrana stvar. Jednom sam davno davno na jednom od foruma bila popljuvana do temelja jer sam se referirala na izjavu najstrože profesorice na fakultetu i prokomentirala sam nešto o aminokiselinskom sastavu soje. Znači, ono što bi ona tražila za prolaz a ne za pet kod nje tako stroge i teške, ugurala sam u raspravu. Dočekala me šamarčina od biokemičara i jasan dokaz da je žena bila u krivu. U krivu je i danas ako pjeva istu pjesmu. Nikad više ničije riječi nisam shvatila doslovno, bez odmaka i skepse. Kadgod je moguće, provjerim prije nego što s takvim stvarima izlijećem.
“Jer gle, mozda ovo i zvuci glupo…ali ako zivis u dobrostojecoj obitelji, zivot tece lagodno, sve prolazi with A+, dodje osnovna, srednja, fax…nista se ne mijenja jer su profesori glupi ko tocak, sam peru po svom filmu i boli ih briga, imaju svoj plan nastave i bitno da se to napravi. Bzv…nemas ti kad biti testiran da spoznas svijet drugim ocima…ni ja sam bio u drugacijoj situaciji, ali eto, nasrecu me nesto puknulo i ode zivot u drugom smjeru.”
Nije nimalo glupo. To je jednostavno tako, ne treba si “zamjerati” takve stvari.
Na sreću, da. Bolje bit “glup” do neke točke u naučiti nešto o sebi i svijetu oko sebe (i doživjeti osjećaj da si bio u krivu) nego ostati “glup” i u tom spomenutom mraku.
Što si po struci?
–”Sigurna sam da postoji način. To što je zahtjevan, traži kreativnost onoga tko se time planira baviti i barem desetljeća osjećaja da radiš Sizifov posao samo su perkovi”
Nacin postoji, thats for sure. I kolko god ti ja mozda izgledam pesimisticno na prvu, nemoj da te to zavara, to me ne koci da se trudim u nastojanju da barem nesto sitno osoba shiftam na pravi kolosijek, nekad to ide teze, nekad lakse…no istodobno sam i realan, jer mislim da treba sveopci koncenzus jedne vece zajednice da bi se postigao napredak po pitanju pogleda na svijet. Nazvao bih to piramidom mudrosti( koji samodopadni izraz
kruva ti ), iduci od vha prema dnu, moramo izgraditi sustav gdje svatko posjeduje prihvatljivu razinu znanja da to prenese onima ispod sebe(ne mislim diskiriminatorno), a ovi ispod da shvacaju poruku onih iznad sebe, da to znaju usvojit.
–”Pladanj je usrana stvar. Jednom sam davno davno na jednom od foruma bila popljuvana do temelja jer sam se referirala na izjavu najstrože profesorice na fakultetu i prokomentirala sam nešto o aminokiselinskom sastavu soje. Znači, ono što bi ona tražila za prolaz a ne za pet kod nje tako stroge i teške, ugurala sam u raspravu. Dočekala me šamarčina od biokemičara i jasan dokaz da je žena bila u krivu. U krivu je i danas ako pjeva istu pjesmu. Nikad više ničije riječi nisam shvatila doslovno, bez odmaka i skepse. Kadgod je moguće, provjerim prije nego što s takvim stvarima izlijećem. ”
Ajoj, suosjecam s tobom.
Podrzavam tvoj always take a pause and thing through stav…tak i treba biti. To ofkors ne znaci dovodjenja svacega u sumnju. Uostalom racionalno bice samo vidi sto treba preispitati, sto ne.
btw. onaj dio o sarlatanima koji prodaju ciribu ciriba ozdravljenja za pare. Nemoj se ljutit, ali ja se nasmijao kad sam to procitao, ne tebi, nego se odmah sjetih numerologa sarlatana sa Net televizije.
Pazi ovo pcelinjeg ti meda: gospodja nazove, kaze svoj datum rodjenja.
Numerolog zena odgovara, jeste vi sigurni da je to vas datum rodjenja?
Gospodja kaze pa je, naravno da je, tako je u rodnom listu, osobna, to joj roditelji rekli. Nema sto sumnjati.
No numerologinja se ne slaze i blene ona novi datum rodjenja i uvjeri zenu da je to ustvari njezin datum rodjenja. LMAO
*struka: jos uvijek student