Požutjele?

Na djedovom tavanu sam našla starih fotografija, od kojih su mi dvije posebno zapele za oči. Nakon skeniranja i uploada, evo ih na svartu.

SMASHING PUMPKINS – tonight, tonight

Osobe na fotografiji ne uspijevam uklopiti u priče koje sam slušala o svojim precima. Čak ni djed nije bio siguran tko su ovo dvoje ljudi i jesu li nam u kakvom srodstvu, no ipak su se nalazile među fotografijama u povećoj kutiji.

Fotografija sa ženom mi je zanimljiva

jer ju promatram i pokušavam dokučiti je li imala više od 35 godina. Je li bila majka? Jesam li u krivu ako kažem da mi izgleda kao član posluge nekakve bogate obitelji? Djeluje kao da je maloprije isprala suđe pod mlazom vode, ovlaš u koraku obrisala ruke, refleksno popravila frizuru i stala pred objektiv. Ako jest posluga, zašto su ju vodili fotografu? Možda im je puno značila u životu i uspjela se uklopiti u obitelj. Kako je umrla? U samoći doma ili sa blaženim osmjehom na licu jer je bila svjesna da je postigla u životu ono što je htjela?

Fotografija na kojoj se nalazi vojnik koji me odorom podsjeća na kapetana Darlinga i Blackaddera mi je nešto zanimljvija.

Pogledajte okružje u kojem stoji.

Plakat šumskog pejzaža iza njega, cvijeće na vezenom stolnjaku, bijele (tada) fancy stolice a on u svojoj vojnoj odori očito nekakve jahačke divizije, ponosan, lagano nakošene kape i držeći lijevom rukom mač prislonjen na nogu. Koja je njegova priča? Je li fotografija nastala prije rata i je li ju poklonio djevojci prije odlaska? Ili majci? Gdje je završio, na kojem frontu? Je li se uspio vratiti živ i zdrav? Ipak, nešto se ne može poreći, a to je moment, nekima rijedak, nekima nedokučiv tada. Moment stajanja pred fotoaparatom. Moment kojem je nerijetko prethodilo višesatno spremanje jer je fotografiranje tada bilo rijetkost i luksuz koji mora biti dočekan u punoj spremi. Fotografija pamti. I traje. Vrijedna je temeljitog sređivanja.

Danas su stvari malo drugačije. Fotoaparati su dostupni i jeftini i zbilja nije rijetkost pribaviti si jedan. I sama flasham kad god mogu, izoštrajavajući ljude, živa bića, pojave u prirodi i bilo što za što mi zapne oko. No, u svojoj kolekciji od desetaka gigabajta mogu pronaći samo nekoliko fotografija na kojima sam ja i sa kojima sam potpuno zadovoljna. Ženska kritičnost