Preporoditelji?
Naišla sam tijekom spremanja djedovih ormara na zanimljivu knjigu. Istovremeno je bila namijenjena poticanju nacionalne svijesti u crnim vremenima hrvatskog jezika, slavljenju života, poukama, ali i ljubavi. Nastala je u čast pedesetogodišnjici Matice Hrvatske.
np: MARIO LANZA – loveliest night of the year
Knjiga je prvotno bila u vlasništvu Državne osnovne škole Štivica, gdje je zavedena u knjižnici pod brojem 398 davnih tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Zove se “Hrvatska antologija” i izdana je 1892. godine u periodu nacionalnih previranja i poticanja svijesti o samostalnoj Hrvatskoj u sklopu Ilirskog pokreta. Također, jedan od povoda izlaska ove knjige je i slavljenje pedesetogodišnjice Matice Hrvatske. Antologiju pjesama je sastavio Hugo Badalić, a među imenima autora se nalaze noćne more prosječnog gimnazijalca na satu hrvatskog jezika – Mažuranić, Demeter, Kukuljević-Sakcinski, Držić, Vraz, Gaj, Kranjčević, Menčetić, Preradović, Šenoa, Relković, Kačić-Miošić, Gundulić i brojni drugi. Obuhvaćaju liriku, ode, himne, rapsodije, elegije, sonete, ditirambe… ali i domoljubne pjesme, legende, alegorije, čak i poučne pjesme i basne. Ovo je, naravno, samo letimični popis pjesnika i pjesničkih “žanrova” a osim pjesnika Ilirskog pokreta, ovdje nalazimo i starije autore pjesama samog vrha naše književnosti. Na kraju knjige se nalazi i nužni tumač nepoznatih riječi i imena, no i za njega je danas potreban dodatni tumač, budući da su riječi dovoljno arhaične da se prosječan čovjek pozabavi značenjem npr. termina “gumno”, čime je preveden očiti turcizam “arman”. Papir na kojem su tiskani stihovi je neuobičajeno gladak, požutjeo uslijed 116 godina starosti. Knjiga je krcata stiliziranim vinjetama uklopljenim u stihove. Tvrde korice su starinske, bez ukrasa, već sa primarnom funkcijom zaštite teksta od vlage i ostalih nepoželjnih faktora, pa stoga prezentiram ovaj crtež koji se nalazi u sklopu uvoda u stihove:
Za kraj, evo fragment Šenoine pjesme Brzojav.
Znate l' što je brzojav?
Kako ne bi? Svako diete,
Žensko, mužko, svijet sav
Zna, da rieči naše lete
U daljinu preko žice
Krilimice, munjimice.
Na sto milja svaka mis'o,
Jedva da ju čovjek pis'o,
Već i stigne posve pravo,
Rek bi, živ ju nosi djavo.
Na sto milja će ministri,
Spasitelji svieta bistri,
Krojit sreću, mir nam snovat,
I budućnost zlatnu skovat,
Pa će biti svijet taj
Ama pravi turski raj!
Na sto milja silna burza
Javlja žicom mienu kurza,
Prodaj, kupuj, malo šaraj,
Drži, laži, malo varaj,
Za tren eto kesa puna,
U njoj šaka milijuna…