Reklame?

Best of reklame koje sam našla u tvrdo ukoričenoj kolekciji časopisa Svijet iz perioda 1965-1975.

np: TIGER ARMY – afterworld

Prije par tjedana sam u mnoštvu knjiga iz područja klasične književnosti spazila biser kojeg svaka žena treba posjedovati + znati sadržaj naizust u svako doba dana i noći. Vlasnica starih brojeva ex-Yu časopisa Svijet se poodavno odlučila na njihovo brižno čuvanje i ukoričila ih je u kvalitetan uvez. Na prvi pogled je knjiga izgledala kao podeblja enciklopedija, primjerice, prirodoslovlja… a kad otvorih, enciklopedija praktičnih savjeta – best of ženski uradi sam! Listajući knjigu uz Tiger army, dok je Debeli čačkao po Fotoringenovom php-u, naiđoh na kreativni boom – na svakoj stranici se nalazi savjet kako nešto napraviti, ne kupiti. Između ostalog, tu se nalaze krojevi za odjeću, sheme za pletenje i vezenje, i ono najzanimljivije, metamorfiranje postojećih predmeta u kući, čime dobijaju skroz novu funkciju. Možda će nekome od vas ovaj časopis biti poznat po svojim idejama, no osobno sam naviknuta na malo drugačiju ponudu na našim kioscima. Sadržaj prosječnog kioska govori kako je naše tržište iznimno siromašno tiskom koji bi imalo poticao kreativnost. Takve zanimljive materijale su potisnuli raznorazni shopping-savjetnici krcati trendy odjećom, brandiranim namještajem i adresama gdje se mogu kupiti jer je još uvijek lakše nešto platiti nego sjesti, malo razmisliti i materijalizirati ideju. Izuzmimo na trenutak sve one Burde, Häkeln & strickeln časopise, kao i goblene jer ih kupuju osobe sa postojećim predznanjem… no osim njih (stranih časopisa, BTW) nema ničega. Ničega što bi prosječnoj osobi zaintrigiralo maštu i natjeralo ga da nešto razreže, spoji, prišarafi ili zalijepi. Mislim da je to tužno.

Časopis me podsjetio na turbo-kreativnu, sada pokojnu baku, koju je volio svaki vlasnik trgovine sa tekstilnim repromaterijalom i vunom u gradu. Svaki mjesec, na dan kada bi joj poštar uručio mirovinu, spakirala bi se i otišla u shopping. Svako od devetero unučadi je bilo opremljeno kvalitetnom pletenom odjećom i unikatnom (tada) dječjom posteljinom, kao i hrpom raznih precizno sašivenih odjevnih komada. No, uz sve, baka je bila posebna i vrlo pedagoški nastrojena. Kad sam prvi put prišla stroju, u dobi negdje u petom-šestom razredu s namjerom da iz čiste znatiželje probam proštepati najobičniju ravnu crtu, nije se postavila fanatično i potjerala me jer sam dijete koje će si prošiti prste, već je privukla stolicu i za sebe i pokazala kako se to radi. Nakon njene smrti je njezin šivaći stroj u drvenom okviru došao kod mene, Bagat iz Zadra, kojeg sam stvarno koristila masovno i bez milosti. Nakon 13 godina rada je kapitulirao i prije dva mjeseca je smijenjen stolnim strojem, koji je dosad sašio 15-ak odjevnih komada, porubio hrpu skraćenih nogavica i prišio 30-ak metara vrpce na zavjese

Za kraj komentara ovog retro-izdanja donosim reklame. Ima nešto zdravstvenih, nešto kreativnih, prehrambenih na koje bi se svaki moderni nutricionist samoubio, nešto mekih stegna i sličnih light-seksualnih aluzija. Mi mlađi koje socijalizam nije toliko odgajao, obično zbog starijih i njihovih popovanja doživljavamo period mladosti naših roditelja u najmanju ruku kao period kad su moralne vrijednosti bile u točki maksimuma a seks kao pojam u fotografiji i filmu samo mit. A onda vidimo reklamu za dezodorans i zanimljivu perspektivu objektiva