Ribanje i ribarsko nakuhavanje

Potpuno sam kopneni čovjek i ako jedem meso, uvijek prednost dajem životinjama koje hodaju po tlu. Piletina, puretina i zečetina meni su najbolja mesa, a slijede ih razna crvena, uključujući divljač. Kod mene empatija gadno šteka; pojest ću srnetinu i veprovinu bez grča ako na njih naiđem, to su vrhunska mesa. Još ako imam suhih vrganja… Uh.

Shvaćam zašto se forsira u medijima važnost konzumacije ribe i znam koliko je korisna onima s Crohnom, ali generalno mi ne odgovara. Čak sam prije i jela nešto morske živinčadi, no incident s trovanjem dagnjama ogadio mi je i samu pomisao na ribu, do razine da rigam i na smrad sirove ribe i morskih plodova.

Otkako sam ovdje potrudila sam se eksperimentirati s ribom. Ima je na sve strane, pogotovo lososa (d-uh!), koji mi iz nekog razloga odgovara. Možda zato što najviše nalikuje piletini i ima relativno neutralan okus. I kupuje se očišćen i filetiran, što je vjerojatno najpresudniji faktor – čišćenje ribe u mojoj kuhinji ne dolazi u obzir. Nukeala bih kuhinju iz orbite da mora u nekom trenutku poslužiti kao poprište čišćenja ribe.

No, pečeni mi je losos premasan. Prženi također. Nije mi ugodan osjećaj punih usta masti. I onda sam počela prčkati po lososu poširajući ga. Plića posuda, ključala slana voda, nježno polaganje ionako delikatnih ribljih fileta da se ne raspadnu, smanjivanje vatre, poklopac. Kuhanje desetak minuta. Rezultat: fenomenalna ukusna riba sama za sebe koju bi bilo šteta ne doraditi glaziranjem. Budući da volim Japan i poznajem njihovu logiku pri kuhanju, kombinirala sam šmek u njihovom stilu: na rastopljeni maslac dodala sam med, pustila da se blago karamelizira, dodala shoyu i ribani đumbir, a potom po glazeu položila losos i ostavila kratko da ga upije. Majkemi, na ovo sam ponosna – uspjela sam ribu učiniti jestivom. Začinjen je crnim paprom, kombiniran je s kimchijem, soba rezancima sa zelenim čajem i nešto celera. E, i limetom, par kapi limete popravlja okus puno stvari.

Budući da sam ispoširala oko petstotinjak grama fileta, ostala je jedna trećina koju sam odlučila ukombinirati ohlađenu uz salatu. Mišićne segmente ionako je lako rastaviti vilicom, a servirani su sa sjeckanom rajčicom, krastavcima i celerom. Pojačanje su đumbir i par ljutih papričica. Malo maslinovog ulja, soja sosa i papra – i eto perfektnog obroka.