Paraziti?

Mali riječnik fitopatoloških pojmova.

ABIOTSKI ČIMBENICI – prirodni faktori – temperatura, svjetlost, vlažnost tla, vlažnost zraka, dostupnost hranjiva u tlu, elementarne nepogode…
ACERVUL – ležište plodišta kod Melanconiales.
AKVIZICIJA – proces tijekom kojeg vektor usisava patogen. Primjer – lisne uši i virus patuljavosti ječma.
ANAMORF – nespolni reproduktivni stadij gljive.
ANASTOMOZA – povezivanje bazidiospora preko protoplazmatskog mostića.
ANEMOHORIJA – proces širenja patogena vjetrom.
ANTERIDIJ – muška gameta koja se heterogamijom (oogamijom) spaja sa oogonijem.
ANTRAKNOZA – palež, raspadanje dubljih slojeva tkiva biljaka.
ANTROPOHORIJA – širenje patogena uz pomoć čovjeka.
APATOGEN – organizam koji ne uzrokuje bolesti.
APENDICESI – izrasline za prihvaćanje i učvršćivanje plodišta.
APOPLEKSIJA – naglo odumiranje biljke.
APOTECIJ – zdjeličasto plodište mješinarki, pododjela Ascomycotina.
APRESORIJ – proširenje ektoparazita pomoću kojeg se učvršćuje za domaćina.
ASKOGON – ženski spolni organ mješinarki, pododjela Ascomycotina.
ASKOSPORE – izogamne haploidne spore koje nastaju nakon spolne oplodnje mješinarki, pododjela Ascomycotina. Najčešće ih je po 8 u askusu.
ASKUSI – cjevasta mješinica sa askosporama, pododjela Ascomycotina.
AUTOECIJSKE HRĐE – monoksene, svih pet stadija ovih hrđa se odvija u istoj biljci.
BAZIDIJ – jednostanični ili višestanični nosač bazidiospora kod Basidiomycetes koji nastaje na terminalnoj stanici dikarionske hife.
BAZIDIOSPORE – egzogene spolne spore sa haploidnim brojem kromosoma koje nastaju na bazidijima kod Basidiomycetes.
BLASTOMANIJA – “vještičina metla” ili “vilin grm”, morfološka promjena karakteristična za grane voćki. Očituje se gusto zbijenim granama koje stoje uspravno, u proljeće olistaju ali ne cvatu i ne nose ploda.
BOTRICIN – mikotoksin i antibiotik vrste Botrytis cinerea. Remeti vrenje grožđa i donosi manji prinos.
CECIDIJE – vidi gale.
DEFOLIJACIJA – morfološka promjena koja se očituje u opadanju lišća.
DISJUNKTORI – sterilne stanice među konidijama koje olakšavaju odvajanje.
ECIDIJE – oštećenja lista u vidu udubljenja, primjer Puccinia sp. na Berberis vulgaris.
ECIDIOSPORE – diploidne spore Puccinia sp. koje nastaju fragmentacijom micelija.
EKTOPARAZIT – vidi epifit.
ENDOFIT – paraziti koji ulaze u tkivo domaćina, za razliku od epifita. Mogu se razvijati u stanicama i u međustaničnim prostorima kada pomoću haustorija crpe hranjiva.
ENDOPARAZIT – vidi endofit.
ENDOSPORIJA – tanka opna koja čuva protoplazmu hlamidospora.
EPIFIT – parazit koji obitava na površini biljke koju napada. Ishrana se odvija pomoću haustorija, a organi za razmnožavanje parazita se također nalaze izvan biljke. Rjeđi od endofita.
EPIFITOCIJA – epidemija bolesti među biljkama, uzrokovana gljivama, bakterijama ili virusima.
EPISPORIJA – vanjska debela opna hlamidospora.
ERGOTIZAM – oboljenje gljivice Claviceps purpurea.
FAKULTATIVI – uzročnik bolesti indiferentan spram biološkoj aktivnosti domaćina.
FANEROGAMI – parazitske cvjetnjače (Dicotyledones) tj. više biljke koje parazitiraju na drugim biljkama. Dijele se na poluparazite (imela – Viscum album) i prave parazite (vilina kosica – Cuscuta sp. i volovod – Orobanche sp.).
FLAGELA – bič, izraslina na stanici koja omogućuje kretanje kroz medij.
FUZIKLADIJ – krastavost jabuka gljive Venturia inaequalis.
GALE – morfološke promjene u tkivu biljaka u vidu izraslina abiotske ili biotske prirode. Spadaju u simptome bolesti.
GEME – organi za preživljavanje u nepovoljnim uvjetima (nisu prave spore). Nastaju spletanjem hifa u klupka i obično se nalaze u sjemenu. Primjer Ustilago nuda.
GIGANTIZAM – morfološka promjena (simptom bolesti) koja se očituje u divovskom rastu.
HADROMIKOZA – gljivično oboljenje traheja.
HAUSTORIJE – sisaljke koje prodiru u tkivo biljaka i crpe hranjive tvari.
HETERECIJSKE HRĐE – vidi heteroksene hrđe.
HETEROGAMIJA – spora nastala spolnim razmnožavanjem dvije morfološki i fiziološki različite gamete. Ženska gameta se zove oogonij, a muška anteridij.
HETEROKSENE HRĐE – za potpuni razvoj trebaju dodatnog prijelaznog domaćina (npr. Berberis vulgaris je prijelazni domaćin uz strne žitarice pri oboljenje od Puccinie graminis).
HETEROTALIZAM – pojava razvijanja anteridija i oogonija na zasebnim jedinkama.
HIFE – cjevaste stanice razvijenijih gljiva koje rastu izduživanjem vrha. Mogu biti jednostanične ili višestanične, sa septama ili bez njih.
HIMENIJ – splet nekoliko askusa.
HIPERPLAZIJA – ubrzano dijeljenje stanica.
HIPOPLAZIJA – usporeno dijeljenje stanica.
HLAMIDOSPORE – nespolne okrugle trajne spore koje nastaju fragmentacijom micelija. Imaju dvije opne, endosporiju i episporiju.
HOLOMORF – gljivice sa anamorfom i teleomorfom, spolnim i nespolnim stadijima.
IZOGAMIJA – spora nastala spolnim razmnožavanjem dvije morfološki jednake i fiziološki različite gamete (+ i -).
KARIOGAMIJA – spajanje jezgara u diploidnu jezgru.
KLEISTOTECIJ – zatvoreno plodište kod Plectomycetes, izvana obraslo apendicesima.
KONIDIJ – najčešće egzogene spore gljiva koje nastaju fragmentacijom hifa (dakle, nespolne su) i služe za širenje tijekom vegetacije. Stvara ih se u većem broju no brzo gube klijavost.
KONIDIOFOR – nosač konidija.
KOREMIJ – dugi konidiofori skupljeni zajedno u snopić.
MAKROCIKLIČNE HRĐE – imaju svih pet stadija i svih pet vrsta spora.
MAKROKONIDIJE – srpasto povijeni konidiji sa izduženom vršnom stanicom i stopastom bazalnom stanicom.
MICELIJ – splet hifa koji čini tijelo gljive.
MIKOZA – oboljenje koje uzrokuje gljivica.
MIKROCIKLIČNE HRĐE – nedostaju određeni stadiji (vidi makrociklične hrđe).
MIKROKONIDIJE – jednostanični ovalni konidiofori sa par septi, katkad kruškolikog oblika.
MONOKSENE HRĐE – vidi autoecijske hrđe.
MUMIJE – lažne sklerocije gljiva roda Monilinia, mumificirani plodovi domaćina. Sastoje se od hifa gljive i ostataka tkiva ploda (prave sklerocije imaju samo hife gljiva).
NANIZAM – patuljavost, simptom gljive Tilletia controversa.
NITAVOST – morfološka promjena lista koja se očituje u smanjenoj plojci ili potpunoj redukciji iste.
OBLIGATI – paraziti koji preferiraju žive organizme i ne mogu se razvijati u uginulima.
OIDIJE – nastaju od uspravnih i poprečno podijeljenih hifa koje se fragmentiraju. Obično nastaju u velikom broju i kliju unutar okvira 1-30C.
OOGAMIJA – heterogamija kod gljiva razreda Oomycetes.
OOGONIJ – ženska gameta koja se heterogamijom (oogamijom) spaja sa anteridijem.
OSTIOLUM – pora na vrhu vrčolikog plodišta peritecija.
PARAFIZE – sterilne stanice među askusima na himeniju.
PARAZIT – živi organizam koji za razliku od simbionta jednostrano iskorištava drugi organizam. Biljke napadaju gljive, bakterije, virusi, viroidi, mikoplazmama slični organizmi (fitoplazme), rikecije, fanerogamni paraziti ili parazitne cvjetnjače.
PERITECIJ – plodište vrčolikog oblika kod Pyrenomycetes, izvana obraslo apendicesima.
PERTOFITI – paraziti koji ubijaju stanicu domaćina i nasele se u nju.
PIKNID – plodišta unutar kojih nastaju konidije.
PIKNOSPORE – spore unutar piknida.
PLANOGAMETE – pokretne spolne stanice kod Oomycetes.
PLAZMODIJ – goli protoplast kod najprimitivnijih gljiva.
POLUPARAZITI – više biljke koje vrše fotosintezu, ali nemaju korijen pa vodu i minerale crpe iz domaćina pomoću haustorija. Primjer – imela, Viscum sp.
PROLIFERACIJA – morfološka promjena (simptom bolesti) pri kojoj cvijet prorasta u stabljiku ili list.
PSEUDOPARENHIM – metamorfirane spletene hife.
RESPORPCIJA – uzimanje otopljenih tvari preko stanične stijenke.
RIZOKTONIJ – tanke, bezbojne podzemne niti nastale spletanjem hifa.
RIZOMORF – debele, tamne nadzemne niti nastale spletanjem hifa.
SENESCENCIJA – starenje i odumiranje biljke.
SEPTE – pregrade u hifama, temelj taksonomije gljiva.
SETE – čekinjasti izraštaji.
SUPRESOR – tvar koju luči mikroorganizam i služi za potiskivanje tvorbi obrambene reakcije.
ŠIŠKE – vidi gale.
SKLEROCIJ – organ za konzervaciju, iz kojeg klijanjem nastaje micelij ili apotecij.
SORUS – nakupina spora.
SPORA – stanica za razmnožavanje gljive, mogu nastati spolno i nespolno i biti izogamne i heterogamne.
SPORANGIJ – stanice u kojima nastaju sporangiospore, nastaju na posebnom nosaču sporangioforu.
SPORODOHIJ – kratki konidiofori skupljeni zajedno u jastučić.
STERIGMA – izraštaj na bazidu sa kojeg se odvajaju zrele bazidiospore.
STROME – zbijena složena plodišta nastala od peritecija.
TELEOMORF – spolni reproduktivni stadij gljive.
TELEUTOSPORA – konzervacijska spora hrđa.
TRAHEOBAKTERIOZA – bakterioza u trahejama.
TRIPTOFITI – paraziti koji svojim toksinima oslabljuju stanicu domaćina, nakon čega ona odumire uslijed abiotskih čimbenika.
TUMOR – neujednačen rast i razvoj stanica, urokovan biotskim i abiotskim čimbenicima.
UREDOSPORA – višegeneracijske propagativne spore hrđa.
VIRESCENCIJA – morfološka promjena (simptom bolesti) pri kojoj cvijet domaćina uslijed napada virusa pozeleni.
VIROZA – virusno oboljenje.
ZOOSPORA – primitivna spora na čijem rubu se nalazi flagela, koja omogućuje kretanje kroz medij.