Beograd?

Provela sam nekoliko dana u Beogradu povodom akcije dobrovoljnog davanja krvi by bjbikers. Putopis sa trostrukim krpanjem stražnje gume će osvanuti za koji dan na Lazićevoj stranici potkrijepljen slikama, a ja se ovim postom samo kratko zahvaljujem svima.

np: BEACH BOYS – I get around

Neću se razbacivati velikim riječima, već bih putem ovog posta željela izraziti zahvalnost svima koji su doprinijeli ovom doživljaju, iz kojeg izlazim samo sa lijepim iskustvima. Idemo kronološki, budući da se podsjećam preko fotografija kojih, uzgred budi rečeno, ima oko 750 u redux verziji.

Prva zahvala ide graničarima kojima nismo bili materijal za zezanciju i nisu nas trenirali u graničnoj zoni kao što su par tjedana prije stradale Čikine Bombone.

Druga zahvala ide neznanom junaku – studentu ekonomije iz Bačke Palanke koji je sa nama džogirao ulicama centra grada pokušavajući pronaći mjenjačnicu u pogonu. Naime, toliko je bio prijateljski nastrojen da nije dozvolio da sami hodamo i nabadamo tražeći mjenjačnice koje možda rade, već nas je osobno odveo do svake od njih, štoviše krećući se brzinom oko 30% većom nego uobičajenom za nas. To je bio krasan start proputovanja po Srbiji i uspio nas je opustiti jer smo prije očekivali čakiju pod bubrege nego ovakvu pomoć. Ujedno, mjenjačnica koja je bila otvorena noć prije prvog maja u 9 navečer je omogućila gušenje u Pekari Mlekari i fenomenalnoj pizzi, pa mu i zato hvala (nou dinarz=nou pizza). Usput hvala i Lidiji na preporuci za ovo mjesto i najavi za suludo dobru klopu!

Treća zahvala je namijenjena Temerincima, naoštrenima da nas ugoste A1 roštiljem, iako smo u dvorište aterirali par sati kasnije uslijed gubljenja pri traženju izlaska iz Novog Sada prema Temerinu. Posebna zahvala ide Davoru Laziću i njegovoj majci na gostoprimstvu i spašavajućim tuširanjem prije spavanja, kao i na dobroj volji za odgovaranje na pitanja o mađarskom jeziku, meni egzotičnom kao japanski. Za dobru atmosferu prije spavanja moram spomenuti još Temerinaca, koji su sutradan sa nama putovali za BG. Evo redom, Davorovi prijatelji Joseph B. i njegov Transalp, Joška i njegova Žužana, Peter Pan i djevojka u bijelom, Farkaš i Valerija…

Četvrta zahvala ide na račun organizatora BG DDK, koji su zaintrigirali Lazićevu maštu da se put do BG i ostvari. Tako sam provela krasan dan u društvu prljavih bajkera sa foruma, upoznala dosta ljudi, stamanila dobrog radničkog pasulja sa BBQ kobasama, a zašla sam i kod Tita u kriptu. Defile je bio odličan, pogotovo jer sam tada prvi put prošla ulicama BG.

Zahvala numero cinco ide novinarki FOX-a, očitoj BG-verziji Renate Sopek koja je u nama dvoma egzhibicionista vidjela priču za svoj proboj na nebo novinarskih zvjezdica Koka, odvadi taj fax-mactor sa lica, jer ćeš za 5 godina imati još dvadeset nozdrva pod lijepim okicama!

Posebni “HVALA!” ide Vuji za primanje dvije polovice jednog čovjeka u svoj dom, serviranje vikinške večere, zanimljivih razgovora kada je na repertoar dolazilo svega, od pogleda na politiku i ispravljanje moje devijantne percepcije života u Srbiji, do raznih svakodnevnih zanimljivosti (mljevene piletine, Silikonske ulice, poznatog BG slastičara sleš mesara, Orebića, ciganskih svatova sa 5 mladenki i nepoznatog broja mladoženja…). Jako mi je drago što smo tih par dana imali na raspolaganju takvog erudita zavidne opće kulture i podataka o matičnoj državi, jer bi u protivnom naš dolazak u Srbiju rezultirao utapanjem u Coca Coli na Skadarliji i promatranju samo onog što se vidi na prvi pogled. Pojasnio nam je svjetonazor akademski obrazovane osobe, koja bez ustezanja iznosi na svjetlost mane ustroja matične države, realista, no prvenstveno dobrog domaćina. Vujo, svaka čast!

Za kraj fotografija fotografije nekih drugih vremena koja se nalazi na zidu u Kući cvijeća.