Six-Legged Soldiers: Using Insects as Weapons of War

Znate onaj osjećaj kada naiđete na nešto presavršeno i prezanimljivo i ponašate se kao Jehovin svjedok u namjeri da to podijelite sa svijetom, a lista ljudi koja dijeli vaš entuzijazam izgleda otprilike ovako?

Naiđoh sasma slučajno na knjigu koja je sve samo ne dosadna, suhoparna i nezanimljiva, a reakcija ljudi oko mene (koja bi se najlakše mogla klasificirati kao apsolutna indiferencija) malo za reći da me začudila. Nije prošla kod ljubitelja ratova, povijesti, kukaca, općenito nerdova, onih sklonih bilo čemu što nije neki vid shitty beletristike… A ja? Ne mogu ju odložiti bez rolajza (danas mi je slučajno uletio radni dan iako sam trebala defaultno biti slobodna i bila sam ful raspjenjena što je moj plan ležanja i cjelodnevnog listanja knjige s namjerom da ju do navečer dokusurim bio razoren u sekundi) jer je užasno zanimljive tematike -> spaja kukce (za koje prosječan svartposjetitelj zna koliko su mi zanimljivi) i warfare (nisam ljubitelj ratova, ali su mi atomic/biological/chemical warfare oduvijek bili izuzetno zanimljive teme za čitanje – iako ne odobravam ljudska stradavanja, fasciniraju me razornost, hladnoratovski laboratoriji s najopakijim mikroorganizmima poznatima ljudima…). Na knjigu sam naišla tijekom jednog od onih noćnih guglanja i traženja bogznačega i čak me čudi da ju nisam našla ranije, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je napisana prije 7 godina, a tiče se kukaca. Tijekom zadnjih par godina izgubila sam potpuno interes za bilo što što nije znanstvena literatura; sve drugo jednostavno me zamara. Fantasy mi je odavno dojadio i nemam apetita čitati skoro pa ništa iz te domene. Beletristiku ne diram jer mi je apsolutno nezanimljiva u startu. Volim jedino klasičnu književnost, ali i ona mi je dojadila. Ne čitaš baš Dostojevskog često.

Naslov knjige Six-Legged Soldiers: Using Insects as Weapons of War by Jeffrey A. Lockwood dovoljno je samopodrazumijevajuć da temu koju knjiga obrađuje ne treba posebno razjašnjavati. Moje divljenje ide na račun Lockwooda koji je napravio best of kompilaciju ljudskih upotreba niza člankonožaca u svrhu ratovanja i mučenja zatvorenika – pokriva razne kukce (buhe, pčele, ose, stršljene, stjenice, komarce, krumpirove zlatice) i škorpione koje je čovjek usmjerio s namjerom da ozlijedi stranu s kojom ratuje, računajući na njihov zastrašujuć izgled, agresivnost u napadu i/ili otrovnost. Slično kao što je nekom briljantu svojedobno palo na pamet da umoči vrške strijela u otrovne ekstrakte skupljene iz žaba ili biljaka napucanih raznim alkaloidima i ostatkom visokotoksičnih kemijskih spojeva (random primjer: biljka tisa). Evo par spojlera/fun facta, razvno iz pera Lockwooda:

• tijekom povijesti u velikom broju navrata pčele, stršljeni i ose bivali su katapultirani na neprijatelje
• buhe su poznati vektori bakterije Yersinia pestis, kuge (znate li s kakvom efikasnošću kuga mete ljudsku populaciju?)
• uši prenose bakterijske rodove Rickettsia (rikecije) koje uzrokuju tifus, a u primjeni su uši vlasišta, šugarci i pubične uši
• razne vrste komaraca prenose viruse roda Flavivirus koji uzrokuje groznicu Zapadnog Nila; komarca malaričara ne treba valjda ni spominjati
• uzgoj krumpirove zlatice bio je dio strategije za njemačko osvajanje svijeta; računalo se da će ličinke uništavati usjeve krumpira, vrlo zastupljene povrtnice koja je činila značajan udio jelovnika prosječnog čovjeka tijekom DSR i time kontrolirati raspoloživot hrane
• paralelno su Amerikanci uzgajali skakavce koji su trebali biti pušteni na kubanske usjeve šećerne trske
• sa zidina iračkih utvrda na neprijatelje su bacani razni otrovni škorpioni
• u tvrđavi uzbečkoga grada Bukhara na lošem je glasu bila komora za mučenje zatvorenika, duboka jama do koje se dospijevalo isključivo pomoću užeta, a bila je ispunjena uglavnom hemipterama porodice Reduviidae (poznate su kao assassin bugs) i krpeljima koji su se hranili živim mesom i krvlju nepoželjnih; naloženo by emir Nasrullah Bahadur-Khan
• solidan komad knjige posvećen je japanskom vojnom medicinaru imena Ishii Shiro, čistokrvnom luđaku razvezanih ruku koji se specijalizirao za uzgoj visokopatogenih mikroorganizama, kukaca koji su trebali poslužiti kao vektori za dotične i u konačnici eksperimentiranje na ljudima na razne načine (japanski je analog Mengeleu) / guglajte Unit 731

Itd. itd. Četiristotinjak stranica posvećenih raznim psihopatima i njihovim namjerama da na krajnje perfidan način reduciraju populaciju protivnika odlično je štivo; nažalost, nemam ga s kime komentirati, možda ovaj članak namami nekoga dovoljno naivnoga da se posveti knjiGi i pingne mi svoje impresije.
Save

Save