I came to Longyearbyen, the world’s northernmost permanently inhabited town located on the main island called Spitsbergen, in the late afternoon. My plane landed at 18.00 h; as soon as I came to the hostel and left my tiny suitcase in my room I ran outside as the guide for
Category: anthropos
Prva jutarnja slika na cesti prikazuje nekoliko bitnih točaka (Lakselv nije bitan, barem ne u ovom kontekstu): Hammerfest, posljednji veći grad na cesti do Nordkappa (istina, da bi ga se posjetilo, nužno je sići s E6 ceste, ali neposjećivanje nije opcija – ono – posjećuješ grad imena HAMMERFEST!) Nordkapp, najsjeverniju
Meni su Samiji vrlo zanimljivi. Jako sam sretna što sam imala priliku završiti u krajevima gdje žive; dosta sam ih proučila, pogotovo njihovu mitologiju, i baš se lijepo zaokružila priča. Pomogao je i Lazić odlaskom u finski dio Laponije, bijah u Helsinkiju, a i izradih i torbicu na temu šamanskog
Cesta E6 Dio europske mreže cesta, cesta E6, dobrim dijelom prolazi kroz Norvešku. Starta u gradu Trelleborg na krajnjem jugu Švedske, prati obalu Skagerraka prema granici s Norveškom i spaja Oslo s većim gradovima – Trondheim, Narvik, Alta i Karasjok, a završava na krajnjem istoku najsjevernije fylke Finnmark i na
Prije nego nastavim dalje, evo linka koji vodi na putopis u formi niza postova poslaganih kronološki: svartnordkapp Nastavit ću dodavati postove kako stignem, a ovako je niz daleko pregledniji i lakši za čitanje. *** Treći dan na putu, ponedjeljak, počeo je buđenjem uz jezero na početku Kystriksveiena, Narodne obalne ceste.
Krenuli smo iz Osla u subotu popodne, relativno umjereno napakirani. Pred nama je bilo planiranih 16 dana vožnje od južnoga dijela Osla do najsjevernije točke europskoga kontinenta – Nordkappa / North Capea. Iako je bilo oblačno, bilo je vrlo ugodno toplo. Savršeno za vožnju po južnoj Norveškoj. Ovako izgleda regija
U Norveškoj je prvi završio Lazić, posjećujući obitelj koja živi u Oslu. Par godina kasnije – 2008. godine – odlazimo skupa s namjerom da pretresemo grad u potrazi za svim zanimljivostima koje Oslo može ponuditi. Par godina kasnije – 2012. godine – vratili smo se u Oslo motorom vozeći se
Osmi dan, posljednji u Grčkoj, bio je posvećen vraćanju u Atenu, pripremi automobila za vraćanje u rent a car tvrtku i pakiranju torbi (čitaj: komprimiranju do ibera) za let u popodnevnim satima. Svi su pokloni (majice iz Sparte, sapuni od magarećeg mlijeka, čokse, sovice, ouzo…) bili popakirani. Sebi, nažalost, nisam
Buđenje uz Korintski zaljev u gradu Delfi izgleda fantastično. Mediteran u esenciji – more, maslinici, topla svjetlost. Prohladno, ali ne previše. Cilj dana: Delfski muzej, smješten na brdu Parnas, na mjestu slavnoga Delfskog proročišta – centra antičke grčke kulture i vjerovanja. Najpoznatiji stanovnik ovoga proročišta bila je proročica Pitija koju
Zora u brdima izgleda ovako. Pakiranje za izlazak na cestu kada prespavamo u autu daleko je brži nego varijanta koja uključuje slaganje šatora, tako da smo ozbiljno naloženi na ljepotu zvanu Meteora krenuli na cestu dosta rano. Grci su prilično neopterećeni obavezama i ležerni po prirodi, kako sam ubrala
Nakon buđenja u jedinom kampu u pogonu u regiji i prilično bizarne noći tijekom koje sam se smrznula kao zadnja budala (pretpostavljam da me drmala febra) u vreći za spavanje namijenjenoj za -18 pokupili smo se i krenuli na cestu. Mačke. Koliko je prvi dan na cesti bio loše raspoložen
Prljavština i smeće Prvo što mi je zapelo za oko u Grčkoj bila je neočekivana disproporcija između onoga što sam očekivala da će biti (čisto, uredno, “na visini”, onako – u skladu s enormnim značajem na svjetskoj karti) i onoga što sam dočekala (prljavo, smeće na ulicama, smeće uz cestu,
Akropolis (gr. grad na uzvisini, vrhu) centralna je lokacija, majka svih jezgri i esencija grada. Ovo nije jedini Akropolis, naziv pokriva svaku citadelu na uzvisini nad gradom u Grčkoj, ali ovaj je Akropolis povijesno i kulturološki najvažniji, i nemoguće je proći kroz Atenu i ne posvetiti mu makar malo vremena.
Prvo jutro u Ateni Bilo je očito da će dan biti vrlo topao. Vraćam se samo nakratko na krš i derutno stanje grada jer je sve bolje vidljivo ujutro, pa evo tipičnoga kadra u zoni Metaxhourgio. Isplanirali smo cijeli dan tako da vidimo što više i s namjerom da sutradan
Lijepi završetak dvije i sedamnaeste… Početkom ovoga mjeseca (studenoga) morala sam iskoristiti posljednje tjedne godišnjega odmora i stoga smo se uputili na putovanje po Grčkoj. Prethodno sam godišnji potrošila na Island u svibnju i Nordkapp u srpnju (+ vikend u Helsinkiju), i stoga mogu reći da je 2017. stvarno bila
Island je ekstremno atraktivan i zanimljiv za vidjeti. Ne morate biti nature freakovi da bi ga odlučili posjetiti; u njegovim sadržajima za sebe će sigurno svatko naći nešto. Ovo je podržano činjenicom da ogroman broj ljudi (u konstantnom porastu unazad otprilike 5 godina) dolazi na otok i po njemu putuje,
O Asbyrgi kanjonu nisam našla puno informacija online i tuđih iskustava (pogotovo u usporedbi s Gullfossom i ostatkom top atrakcija), ali ono malo što sam našla posebno me zaintrigiralo. Ovo mi je jako drago, jer ako bih se fokusirala samo na superpopularne lokacije, ne bih imala priliku vidjeti nešto ovoliko
Akureyri je maleni gradić u kutu fjorda Eyjafjörður, dugoga šezdeset kilometara, i koji je jedna od slijepih ulica Grenlandskoga mora. Drugi je po brojnosti populacije na otoku i strašno je simpatičan i 100% življiv. Kao, uostalom, i Reykjavik. Islandski gradovi imaju visoku razinu pitomosti i čovjek se baš osjeća ugodno
Pišući itinerar i šarajući MUSSMUSSMUSS točke po mapi za posjetiti zaključila sam da pretjeranu pažju na svakom putovanju posvećujem(o) crkvama i općenito religijskim objektima za osobe čija se religioznost može ugurati u prostor izrasta maloga nokta. Sudden realization moment vezan je za šest travnatih crkvi (turf church, torfbær), unikatnih islandskih
Gledajući Arnarstapi na karti pretpostavila sam da je u pitanju grad. U praksi je Arnarstapi bilo mjestašce s jedva par kućica koje su ležale mirno u gustoj magli uz obalu mora. Na obali stoji kip sleš građevina izuzetno rudimentarnoga stila i sa zanimljivom pričom. Posvećena je božanstvu-zaštitniku planine Snæfell –
U Golden circleu nalazi se i Skálholt katedrala, jedna od najvažnijih vjerskih građevina na otoku. Osim što je 700 godina služila kao biskupska stolica luteranske crkve, u njoj se odvijala i prva nastava na Islandu. 1056. godine krenula je u katedrali nastava za edukaciju klera i ustanovljena je prva gimnazija.
Iako se jezero Laugarvatn (isl. bazen tople vode) nalazi u Golden circleu, nije toliko popularno i napeto turistima. Dapače, bilo je vrlo mirno, savršeni nordijski zen “remetilo” je tek par ribara i djece koja su se praćakala u plićaku. Tijekom povijesti, s dolaskom kršćanstva, služilo je kao poželjna lokacija za
Zemljina litosfera sastoji se od tektonskih ploča, sedam glavnih i nekoliko desetaka manjih, debljine stotinjak kilometara. Tektonske ploče nisu fiksirane, one plutaju na viskoznom sloju Zemljinog plašta, debele stjenovite ljuske koja okružuje tekuću Zemljinu jezgru, podvlače se jedna pod drugu, razmiču se i sudaraju i svojim djelovanjem izazivaju seizmološke i
Kroz Gullfoss slap (isl. zlatni vodopad) protječe Hvítá rijeka. Sastoji se od dva pada, visok je 32 metra, a prosječan protok vode iznosi 140 m³/s u ljetnom periodu i 80 m³/s zimi. Gullfoss pada u pukotinu među stijenama i gledano iz daljine čini se da propada u tlo. Kao i
Nedaleko od Selfossa nalazi se prvi slap kojega smo posjetili. Tijekom prilaska s ceste činio se daleko manji nego nakon dolaska u neposrednu blizinu. Pred nama je stajala vrlo žestoka i ogromna sila prirode koja je udarala vodom o stijene. Urriðafoss (u prijevodu: slap pastrva) leži na rijeci Þjórsá, najdužoj islandskoj rijeci