[nije vic]
P: Šta dobiješ kad očajnim alatom prirediš velike komade dobre ideje, istreseš ju u tavicu na prodinstane predrasude i začiniš lošom realizacijom?
O: Slona u sobi.
[/nije vic]

np: RAGE AGAINST THE MACHINE – how I could just kill a man

the elephantPogledala sam film Elephant.
Predvidljiv i jednostavan. Nakon par uvodnih taktova je prilično očito da se naslov referira na “slona u sobi” tj. ignoriranje postojećeg značajnog problema u okolini.

Slon u filmu je američka mladež zadojena nivoima Unreal Tournamenta, metal muzikom i kivnošću luzera na kastinski sustav Američke pite – prištavih štrebera, ucviljenih običnih učenika, ljubitelja Limp Bizkita u baggy trapericama, propupalih navijačica i tulavih sportaša, kremu kreme svake škole. Ta ista mladež vadi vatreno oružje, noževe, eksplozivi i ine gerilske rekvizite i šalje iznimno direktnu poruku društvu koje se strmo spušta od točke maksimuma prema osi x. Pritom stradava velik broj učenika neke srednje škole jer se dečku koji prije spavanja čita Anarhističku kuharicu i na pauzi piše opservacije o školi korisne za napad u blokić tako spr’nulo.

Nisu problem roditelji slijepi za razvijanje stavova svoje djece i profesori koji provedu trećinu dana sa svojim učenicima, zaduženi i educirani da razumiju one za koje su odgovorni.

Nema veze što klinci u filmu glume slabo do nikako. Dakle, mrvicu bolje od Jelene Veljače i ostatka naših sapuničara.

Nema veze što u sceni kad jedan kid pada od metka nema ulazne rane ni za lijek na trbuhu, iako je upucan frontalno shotgunom.

Nema veze što se (muški) homoseksualni poljubac pod tušem između protagonista uklapa u film kao Madeline Zima u Californication. Scena postiže paradoksalnu generalizaciju i dodatno zatupljivanje mišljenja o mladima u kojima se budi killing spree, protiv čega se film bori. O tri glavne školske fuce da se ne priča – kokodakanje, bulimija i shoppingholizam – ne vidim kako se film trudi maknuti generalno mnijenje o ukalupljenim ljudima.

Nema veze što se bešćutnost glavnog lika očituje u već viđenim scenama ubijanja najbližeg suradnika i desne ruke logistike, kao i ubijanja “peca” u hladnokrvno odrecitiranom “eci peci pec”.

Film nije uspio kristalizirati mišljenje tj. očekivanu kritiku u filmskoj formi školskih masakra po USA, a to mu je (kao) trebao biti, ili je bio, cilj.

Nema veze što ja nisam meritorna i što je film nakupio nagrada ko blata na račun nečeg što ja ne vidim. 3/10.