Sojogrickalice

Navukla sam se na tostirano zrno soje još kao dijete. Za divno čudo, ne uspijevam se sjetiti tko je od (ženskih) članova obitelji počeo s tom praksom; sjećam se samo mirisa koji je agresivno prilazio nosovima iz tave na jakoj vatri. Obično je bilo dovoljno par minuta tostiranja do promjene u okusu – onaj gorkasti aftertaste koji regularno prati soju pretvorio bi se u ugodan orašasti šmek zbog kojega sam znala pojesti šaka i šaka ovog zrna.  Nužno je nakon tostiranja istresti zrno odmah iz tave/posude u zdjelu; ponekad i minuta ležanja u usijanoj tavi izazove teške zagoretine na sjemenkama što ih čini nejestivima.

Evo napredne verzije. Mekša je, hrskavija i nećete sjemenke gristi u strahu da ćete na njima polomiti zube. Kvaka je u namakanju. Ako ih potopite u hladnu vodu na 24 sata i dodate žlicu sode bikarbone, a potom ih pečete oko 30 min na 200 C, dobit ćete mekšu verziju suptilnijeg okusa i bolje teksture. Nemojte se čuditi ako nađete kličice kako probijaju sjemenske opne, to je potpuno normalna pojava nakon cjelodnevnog namakanja.

Dovoljno je posoliti ih, iako, brojni aromatični i pikantni začini uredno idu u ovoj kombinaciji s njima. Prvenstveno kim i paprike raznih razina ljutine. Ne možete ni zamisliti koliko je lako isprazniti zdjelicu s ovom grickalicom, a ako razmišljate napredno, sjetit ćete se ovih sjemenki i za šarene povrtne salate.