Syntinen?

Recenzija čudnog filma, Maa on syntinen laulu – The Earth is a sinful song, kojeg je 1973 režirao Rauni Mollberg prema knjizi prerano preminulog pisca Tima K. Mukke.
Ujedno, ova recenzija je 100-ti post na mom blogu.

np: RAMMSTEIN – tier

Film prikazuje ljude u izoliranom i siromašnom malom selu u Finskoj četrdesetih godina na naturaliziran način. Mentalitet je stravičan, ljudi – potpuno sirovi – okrenuli su se primalnim animalnim porivima i žive u finskoj verziji Sodome i Gomore na najgori plemenski način, neciviliziran. Doduše, ne na onaj komercijaliziran sex, drugs & r’n’r način, na koji bi ovo trojstvo bilo prikazano kao kulj, nego pojednostavljen i samim time brutalniji. Besmislen seks kao takav, uz alkohol predstavlja bijeg od svakodnevne dokolice i dobna razlika često nije kriterij. Čak i svećenik, po meni karikiran zbog očite zubne proteze, kad održi propovijed opominjući seljane uhvati (relativno najzgodniju, ovo je žestok kompliment) jednu od djevojaka. Ono što se vidi na prvi pogled je činjenica da su svi likovi u filmu ružni, na stranu sa etičkom korektnošću. Čini mi se kao da primarni kriterij na castingu bio da izgledaju nagrđeno. Također, finski pejzaži su veći dio filma sivi i bezlični (da, ja mislim da je Finska lijepa zemlja) i sve je podređeno prikazivanju momenta kao krajnje poružnjenog. Tijekom filma nema glazbene podloge, ako zanemarimo dvominutnu scenu plesa u selu na drvenoj daščanoj podlozi. Svi zvukovi se svode na neobični jezik, one nastale korištenjem predmeta i žuborenje vode. Najneobičniji zvuk u filmu ispušta Marttina mama dok priča.

Radnja se vrti oko mlade Martte čija učestala seksualna aktivnost sa raznim ljudima rezultira trudnoćom sa Laponcem Oulom u prolazu, sa reputacijom notornog pravitelja djece u kraju. Trudnoća joj ne pada teško jer tek tada može prakticirati “siguran seks” i objašnjava muškarcima kako sada nema potrebe za coitus interruptusom. Njen otac, nakon što sazna da je trudna poludi i loveći Oulu skrivi njegovu smrt (nije izravno kriv, već je stajao i promatrao njegovo nestajanje), a potom i sam počini samoubojstvo. Bilo bi logično reći da ga je ugnjavila njegova savjest jer je ipak ubio ljudsko biće, ali ja na njemu prije smrti ne vidim žaljenje tj. ikakav prikaz emocija drugačiji u odnosu na sat i pol filmske radnje prije toga.

Film bi također mogao biti trailer za manifest i objavu rata od strane Prijatelja životinja. Seljani mlate pse, ubijaju zečeve mlateći ih batinama po glavi, kolju sobove i slažu ih kao kapute na vješalice… sve je, kao što rekoh, naturalizirano i tu nema sintetičkih crijeva i ostatka utrobe. Sve je pravo, pa i koža starijih ljudi i razvučenih poprsja žena u sauni. Kulminacija IMO je porađanje teleta okrenutog na zadak, kada selski znalac da bi spasio kravu od sigurne smrti u njoj izreže tele da bi ga lakše izvadio van. Smrad incesta ili makar ravnodušnosti za prikrivanjem goodsa se gadno osjeti u filmu. Martta spava gola i takva šeta pred ocem, koji se okrene i odmjerava ju. Kulminacija kontinuiteta takvih gadnih scena je Marttin poziv konstantno depresivnog brata Hannesa u svoj krevet.

Ocjena? Malo je napornog uvoda, težak za gledanje zbog sirovosti, no dobar zbog ogoljivanja civilizacijskih obilježja. 7/10.
Ujedno, totalno osvježenje je čitati finska imena u creditsima, imam dojam da čitam neku pjesmu ili brojalicu – Toivo Lampela, Pirjo Honkasalo, Aimo Saukko, Sirkka Saarnio, Kurki-Pertti, Toivo Tuomainen, Santtu Henttula, Raili Karjalainen, Irja Uusisalmi, Arvi Jauhojärvi itd.itd.

Ipak, film me zaintrigirao dovoljno da bih sada tražila Aika hyvä ihmiseksi, također Mollbergov. Radnja se vrti oko dječaka i njegovog odnosa sa majkom i maćehom a sigurna sam kako će biti još bolji od ovoga.