Volim glazbu koja u mojoj glavi tijekom slušanja stimulira slike, scene, stvaranje okružja, kadrova, scenarija i raznih zbivanja. Zato se i jesam svojedobno zalijepila za metal inspiriran nordijskim mitovima. Teško je ne uspijevati uživati u nečemu kao što su Therion, Einherjer, Ensiferum i Finntroll, ali i Garmarna, Hedningarna i sličnima. Ako, recimo, Therionu maknete metalnost, dodatno pojačate simfoničnost, himničnost i epičnost, dobit ćete ono što upravo slušam. Two steps from hell projekt je iza kojeg stoje dva skladatelja specijalizirana za filmsku glazbu. Britanac i Norvežanin igraju se stvarajući glazbu kraj koje je nemoguće sjediti prazne glave. Deseci albuma, stotine pjesama, snažni gudači, duboki bubnjevi i priča koja se sama stvara – gdje ćeš bolje?
Sviđam!
Sad mi svira u pozadini dok perem podove
al brijem da će ići i uz moje trčanje i u vožnji (izvangradskoj).
Bilo kakva aktivnost odlično sjeda s ovim i jako mi odgovara. Volim epičnost u izričaju
Malo predramatično bat aj lajk it. Pokušavam se sjetiti… Slušao sam nešto vrlo slično prije ali ne mogu dokučiti kako se album zvao, javim kad se sjetim.